Potječem iz jedne kršćanske obitelji. Bila sam krštena, bila sam na prvoj pričesti i bila sam krizmana. I prije svega vjerujem u Boga kao svaki kršćanin, ali opet na svoj način. Uvijek tvrdim da je moja vjera zapravo moja filozofija, a ne neka standardna kršćanska razmišljanja. Rađe bacim pogled i na ostale vjere i razmislim kakve imaju međusobne veze. Možda u jednoj religiji pronađem odgovor na neko pitanje u drugoj vjeri. Možda pronađem odgovor za nešto, ili pak možda pronađem nešto što bi opovrgnulo tvrdnje vjerskih učitelja i ljudi koji su propovijedali tu vjeru, tzv. proroci.
Tako sam jednom razmišljala o tome da li zaista postoji život poslje smrti? Kuda mi zapravo odlazimo poslje smriti? Zar se zaista samo pretvorimo u prah? Ili to samo tijelo postane prah, a naša duša ode u nebo, u raj ili u pakao (ovisno o tome kakvi smo bili)? Zbilja neprimjereno razmišljanje za jednu šesnaestogodišnjekinju, ali šta ćeš. Možda me na to potaklo i to što iz geografije imam referat o kršćanstvu. Ali opet, ipake je to referat koji na kršćanstvo mora gledati sa geografskog aspekta, a ne sa nekog filozofskog.
Ah, sad sam zbilja skrenula sa teme. Da, tema je zapravo bila život poslje smrti. Pa, vidite, ja to ovako tumačim; Život poslje smrti postoji. Jer je i sam Isus umro, a zatim, tri dana nakon smrti je uskrsnuo. Možda nam zapravo time Bog želi poručiti da zaista postoji nešto poslje smrti. Tu je i tibetanski horoskop. Znam da će neki od vas pomisliti kako sam praznovjerna, ali kad se bolje pogleda na sve to, možda sam ipak u pravu. Dakle, tibetanski horoskop nam govori ono sto smo bili u prošlom životu. Postoji jedna web stranica na iskonu gdje se upiše ime i prezime, dan, mjesec i godina rođenja, a on ti izbaci objašnjenje što si bio ili bila u prošlom životu, ali i kako bi se trebali ponašati u ovom životu. Meni na primjer tamo piše da sam živjela u Austriji 1800 i neke godine, da sam se rano udala, da sam imala muža koji je stalno prigovarao i da sam bila kuharica. Mislim da bi to čak i mogla biti istina. Jer i danas mi jako dobro ide kuhanje i pravljenje kolača....
Koliko se sječam, još su stari egipčani vjerovali u život poslje smrti. Mislim, pa zato su i gradili sve te piramide, kako bi pripremili put u budući život. Naročito vladare, koje su ''ukopavali'' u središte tih piramida . Njih su umotavati u neko ''prnje'', stavljali ih u lijesove izrađene samo za njih i uz njih stavljali mnoštvo blaga, kako bi na putu imali dovoljno zalihe svega. Ah, toliko je samo dokaza da život poslje smrti vjerovatno postoji. A možda sam ja samo jako praznovjerna i pretjerujem. Možda je apsurdno i samo razmišljati o tome, ali šta ću. Ponekad stvarno previše razmišljam o nekim stvarima. Ponekad je i meni dosta razmišljanja o svakakvim glupostima. Tu izmišljam neku svoju filozofiju, a zapravo sama sebe maltretiram i zamaram se svakakvim ponekad i besmislenim glupostim. Kao i sad kad razmišljam o tome postoji li zapravo život poslje smrti ili ne. Mislim ko da nemam pametnijeg posla. Umjesto da tu razmišljam o glupostima i usput ih zapisujem mogla bi napravit nekaj korisno. Na primjer mogla bi učit fiziku ili vježbat ispunjavanje stanje kase pošto iz toga sutra pisem kontrolni. Ali ja naravno to ne radim. He, he, he.... Tipično teeneđersko. A šta ćeš kad me vjerojatno još uvijek ''pere'' pubertet. Eto, opet ja skrenula sa teme. To ti je tak kad razmišljaš i odmah zapisuješ sve što ti je u glavi. A možda je za sad već stvarno dosta mog filozofiranja o ovome.
Pa ću zato samo na kraju reć' da ja vjerujem u život poslje smrti, a na vama je da sami razmislite o tome i da prihvatite moje razmišljanje. Ili pak da opovrgnete sve što sam do malo prije ispričala (čitaj: napisala).
dany
Post je objavljen 12.03.2006. u 23:58 sati.