likvidacija talenata

UMORNI OD LJUBAVI SJELI BI JE NAPISATI

Ideja nije moja, bila je to još jedna u nizu njenih inovacija. Nisam fotografirao proljeće ma kako ljupko visjelo na stablu. Želio sam biti iznenađen tijekom sljedećeg karnevala.
A njen odgovor slika (tempera) zakucana tik iznad razuma; valjda opomena jer ne slijedim naše misli. Ma ne ljutim se ja, samo sam malo uplašen. Ona je ta koja forsira umor, prokleto sjedenje i taj ples grafitnih olovaka. A ljubav – valjda smo oboje kažnjeni. Što se dogodilo ujutro – ne znam. Ona se, mislim, smijala – ja sam šutio.
Ili je plakala – znam da sam šutio.
Možda sam opet negativac u našoj priči, ali siguran sam – ništa nisam rekao.
Ah da, donosila je naše zajedničke odluke; morao sam šutjeti.
Sutra je subota, subotom ne viđam nikoga, padam u socijalnu hibernaciju. Ali sretoh ju na pola puta do izbjegavanja tog susreta. Svi moji dani napokon postaju njezini. Jedini izlet u slobodu odgođen je dok ne prijeđemo na dekadski sustav broja dana u tjednu.
Čini se da opet sjedim u mraku tvojih osjetila, olovka se opire prstima, promatraš me kao da spavam uvjerena da nisam svjestan tvoje kritike.
Pa želio bih vidjeti te sretne ulice, ali vrijeme cijepa volju i tupi olovku, odluke vise neraspakirane.
Zašto čekam? Krivi odgovor. I nije mi važno što nisi iznijela sve argumente.

Mladen

/Naslov je posuđen iz pjesme Prvi pravi zaljubljeni filozofi Dorte Jagić; a sintagma Sretne ulice od Delimira Rešickog/

Napokon imamo novu pjesmu. Riječ je o mladoj pjesnikinji kojoj zasad nećemo otkriti identitet kako biste slobodnije mogli komentirati. Uočite čvrstoću pjesnikinjih stavova i preciznost iskaza. (mk)

ŽENSKA PJESMA

Bio je uhvaćen u čudnim razmišljanjima.
Vjerujući u besmislene predrasude.
Nije vjerovao da i žensko stvorenje može biti
hladno i okrutno.
Da i ono može uzvratiti istom mjerom.
Baš kao i on.

Do sada se pretvarala da ne uočava
Realnu situaciju.
Slijepo mu je vjerovala poput naivnog petogodišnjeg djeteta.
A shvaćala je što se zapravo događa.

Mislila je da nema snage
suprotstaviti mu se jer je on ipak muško.
Da, muško.
Bez imalo dostojanstva i ljubavi.

Zadrto muško. Pravi sofistički gad.

A gadove svijet ne voli.
Barem ne vole oni koji i sami nisu gadovi poput njega…
Ne kažem da su svi muškarci takvi.
Svaka čast iznimno nježnim i dragim muškarcima…

Nije bila toliko luda da ga i dalje podnosi.
Postao je suviše naporan i monoton.

Njegove daljnje prijetnje sada
i nisu toliko utjecale na nju…
Opametila se. Bilo je i vrijeme.
Prije je bila dobrodušna i opraštala je svima.
Pa i njemu.

A sada je nabacila masku vraga…
Jezikom zmije branila je svoju čast
i obeščašćivala svoje neprijatelje.
Skresala bi im njihovu pokvarenu muškost u korijenu.

Mislili su da jednoj ženi mogu prigovarati,
zanovijetati i pljuvati gadne riječi na njezin račun…

Više nije tako,
Ali su joj i dalje govorili svašta.
Ponajprije da je pluralistička kurva.

Dala je do znanja
Svima što misli o tako pokvarenim muškarcima…
I o ovom trulom društvu
Kojemu bi se trebali prilagoditi…
Tako barem neki misle…

Prilagodili bi se nekome tko će vam
Kasnije iz leđa pljuvati na vas i sve vaše….

Ljubit će vam skute u početku,
obećavati kule i nebesa,
A kasnije, sasvim hladnokrvno,
poreći će da su išta ikada rekli ili učinili…

Neće više biti tako.
Sjenke gadosti s njihovih
Lica još ne blijede…

Još uvijek misle da imaju moć nad ženama….
Samo se zavaravaju.

Nisu oni ništa posebno
kao što misle.

Nisu oni
Ništa bolji od nas…

Prenosimo tekst knjižare-kafića-kluba bOOksa:

Nakon spektakularnog otvaranja Medjunarodnog festivala suvremene poezije
koje će se 18. travnja u 21 sat dogoditi u klubu Gjuro II, festival se seli
u ponešto, kažu, intimniji prostor Bookse gdje ćete 19. (srijeda) i 20.
(četvrtak) travnja od 19 sati moći čuti i upoznati jedanaest (!!!) domaćih
i stranih pjesnika i pjesnikinja. Medjunarodni festival suvremene poezije
predstavlja dogadjaj kojim poezija u velikom stilu napokon ulazi u vaše
živote!
Kao što primjećujete, puni smo uskličnika, a to nešto znači!

Četiri dana poslije, točnije 25.4. (utorak) u 20 sati svečano otvaramo
izložbu "Femme Total" autorice Ane Lozice koja nam donosi priču o ženama
koje nisu snažne, nisu feministkinje, ne zaradjuju same za kruh i što je
najvažnije, ne mogu bez svojih muškaraca. Svaka svog, naravno. Ne
vjerujete? Uz to su još i lijepe, nježne i neiskvarene, imaju urodjen
smisao za humor, neupitno su inteligentne i izrazito seksi. Još uvijek ne
vjerujete? Hmmm, sad se i mi polako pitamo.

28.4.2006. (petak) u 19 i 30 odigrat ćete još jedan Pub kviz, pobrati nešto
love i odjahati u Jabuku.

Jutro poslije (točnije u podne 29.4.), mamurni i s podočnjacima, pojavit
ćete se na Špici u Booksi gdje ćemo svi zajedno s curama iz zagrebačkog
elektro-pop sastava Lollobrigida popričati o elektro-popu i torbicama koje
se nose ove godine, te zapjevati njihov najnoviji hit "Moj dečko je gej".

Zar nismo okej?



Evo pjesme jedne sudionice iz Poljske:

Agnieszka Wolny-Hamkalo

alkalijska

Ljudi rade svakakve stvari: na primjer
mene i maloga više nećeš vidjeti ili
iskačem iz kože u tom ništavnom
Zbołszynu. prije zato što su izašli

iz kupea; svi mjesečareći o
čudesnim dodacima iz poštanskih
kataloga. muškarac koji me dodirivao
koljenom gladi kravatu od poliestera
u obliku bakalara i govori

izranjavanog su trgom vodili. svakakve stvari
ljudi rade. ventilatorčiće, balončiće.
sunce ispražnjeno već prije podneva.

zahvaljujući telefoniji imam te na baterije, s prsta
na prst prebacujem burmu i idem.



Agnieszka Wolny-Hamkalo rođena je 1979. godine u
Wrocławu (Poljska). Objavila je četiri knjige poezije
Mocno poszukiwana (Silno traľena, 1999), Lonty (Fitilji,
2001), Gospel (2004) i Ani mi sie sni (Ne pada mi na
pamet, 2005). S poezijom često nastupa i kao performer,
njegujući svoj poetski tekst i na vlastitom tijelu i na
papiru. Zastupljena je u svim antologijama suvremene
poljske poezije.

Slušali smo sinoć Dortine nove pjesme o ljubavi, o trajno žuđenom Dragom, o nepresušnom Bogu, o tajnom Zagrebu, o Cetinskoj krajini, o zamišljanom djetetu, o (ne)sreći, o (zamišljanoj) obitelji, o kabelu koji se razvlači od Boga do nekog neizmjerno dragog. Na desnoj je margini i njezina pjesma: Barbara /pjesma tjedna./

U ovotjednoj emisiji na III. programu Hrvatskog radija (frekvencija 94.30) u četvrtak u 22.30 možete čuti pjesme Dorte Jagić, najistaknutije pjesnikinje mlađe generacije. Dorta Jagić (više...) rođena je u Sinju 1974., završila je Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu. Rukopis knjige pjesama Plahta preko glave nagrađen je nagradom Goran za mlade pjesnike 1999. godine. Objavila je još dvije zbirke pjesama: Tamagochi mi je umro na rukama i Đavo i usidjelica. Objavljuje poeziju i prozu u raznim časopisima. Piše tekstove za kazalište, režira i kazališni je kritičar.
Nove pjesme Dorte Jagić naslovljene Zagrljena događaj su za hrvatsku poeziju. (mk)

Radionica je u srijedu u 2. Pa dođite i donesite svoje jaje.

MRAK!VANI NIGDJE NIKOGA.U MOJOJ TOPLOJ SOBI TEK MIRISNA SVIJEĆA POLAKO GORI, A RADIO NEŠTO SVOJE SVIRA. MOJE SE MISLI VRAĆAJU PROŠLOSTI.VRAĆAJU SE NAMA, STARIM VEĆ POLAKO ZABORAVLJENIM TRENUCIMA. KLUPICA KOJA NAS JE ČEKALA SVAKE VEČERI SADA JE PRAZNA. ONA JE BILA NAMIJENJENA NAMA I SAMO NAMA. NA NJOJ SU POČELE NAŠE NJEŽNE I TOPLE RIJEČI, DODIRI, TAJNE O NAŠIM SNOVIMA, ZAJEDNIČKIM PRIČAMA I ONOME ŠTO SE NE MOŽE DIJELITI SA SVAKIM(INTIMNI DODIRI,NESVAKIDAŠNJE POZE-RUKA TU,RUKA TAMO,NOGE TU,NOGE TAMO). TA KLUPICA JE ČULA SVAKO ZAJEDNIČKO RAZMIŠLJANJE O PROFESORIMA, PRIJATELJIMA I SVEMU ŠTO SE DOGAĐALO TOG DANA. SVAKU TVOJU KAO I MOJU TOPLU RIJEČ, KOJE NE UPUĆUJEMO BAŠ SVAKOME (VOLIM TE!), SVAKI TRN KOJI JE PROŠAO MOJIM ILI TVOJIM TIJELOM TIJEKOM NAŠEG MALO INTIMNOG DRUŽENJA ONA JE OSJETILA, POPUT ŽIVOG BIĆA JE BILA. SVU STRAST, PAŽNJU I LJUBAV KOJU SMO SI NEKAD PRIDAVALI ONA JE ZNALA I OSJEĆALA, KAO I TU TOPLINU I NAŠU BLISKOST KOJU SAD SKRIVAMO. BOJIMO SE REĆI DA NAM JE SUPER ZAJEDNO. VIŠE SE NE POZDRAVLJAMO, ALI TI I JA ZNAMO ŠTO POGLEDI GOVORE. KAO DA NAS JE STRAH ŠTO ĆE DRUGI MISLITI I PRIČATI O NAMA "VIDI NJIH DVOJE. BAŠ SU SE NAŠLI. KAKO JE ON RUŽAN. KAKO JE ONA LAKA....."POTAJNO SE NALAZIMO, IAKO RIJETKO - OPET JE SVE KAO I PRVOG DANA KADA SMO DRHTALI JEDAN KRAJ DRUGOG, BILI ŽELJNI SVEGA. SADA KLUPICA KOJA NAS JE SPOJILA ČEKA OPET NAŠ SUSRET. NAS NEMA I NEMA. NA KLUPICI SU SADA OSTALE SAMO USPOMENE OD POSLJEDNJEG TAJNOG SUSRETA. STRAST TVOJIH POLJUBACA, ŽELJA ZA DODIROM, TOPLINA IZGOVORENIH RIJEČI I SREĆA ŠTO ME OPET VIDIŠ. STRAST, ŽELJU, TOPLINU I SREĆU NISAM NI SKRIVALA. KLUPICA PAMTI TAJ DAVNI SUSRET. SADA SU NA TOJ KLUPICI TUGA, BOL, NAŠE USPOMENE, MOJE SUZE I PRIČE OD UTORKA...ALI ZNAM I POTAJNO SE NADAM DA ĆE NAS TA KLUPICA USKORO OPET SPOJITI. TAJ DAN KADA ĆEMO SE OPET SRESTI KRAJ NJE, POČET ĆE ONO ŠTO JOŠ SAMO POTAJNO ŽIVI U NAMA. POGLEDI ĆE GOVORITI SVOJE, RUKE OBAVIJATI ONO ZA ČIME SU ČEZNULE CIJELO OVO VRIJEME, VIBRACIJE KOJE SU PRISUTNE KAO I POGLEDI ISPRED ŠKOLE UČINIT ĆE SVOJE. ONO ŠTO OSJEĆAMO, ALI SADA SMO IZDALEKA TADA ĆE SE VRATITI NA ONO ŠTO SMO NEKAD IMALI. OPET ĆEMO IMATI JEDNO DRUGOG. KLUPICA ĆE NA SVOJ POSEBAN NAČIN KAO I DOSADA OŽIVJETI I BITI SRETNA. POČET ĆE ČUVATI NOVE TAJNE, PRIČE, KOMENTARE I SVE ŠTO SMO DIJELILI. ONA ĆE IZNOVA PAMTITI NAŠE SUSRETE I ONO ŠTO ONI KRIJU - KAO NEKAD. I NIKAD NAS VIŠE NEĆE NIŠTA RAZDVOJITI. A SADA TA KLUPICA HLADNA I BEZ NAS ČEKA NAŠ PONOVNI SUSRET I TOPLINU KOJA TREBA DOĆI. ČEKA NAŠE TOPLE RIJEČI, NJEŽNE DODIRE I STRAST KOJA JE JOŠ U NAMA. ČEKA NAŠ PONOVNI SUSRET! A GDJE SMO MI?
NINA

Dopustite li mi misao da smijeh priključim čoporu emocija, reakcije koje su posljedica utjecaja okoline na mizernu individualnost, nastavit ću čitati ovaj tekst.
Pomisao za ispravak ovog navoda bila bi suviše drska i za mene i za ostale zamorce oko mene.
Smijeh je vrsta ravnodušnosti, samo prikazan u njezinom ekstremnijem obliku, naravno, možemo biti uvjereni i u suprotno. Smijeh je vrsta iskazivanja sreće projicirana u svom najjadnijem ostvarenju. Pošto je toliko sofisticiran, kompleksan da je njegovo definiranje zaludno, on je žanr neovisan o mišljenju svojih tvoraca. Mislim da niti jedna emocija nije toliko osuđivana koliko je smijeh. U protokolu života smijeh ima svoje prepreke, a njih ne predstavlja njegov vlasnik već vlasnikova kritika. Kad bi svijet bio simetrična oštrica, smijeh bismo mogli držati s obje ruke.
Kad bi svijet bio manje sebičan (mîsli pesimista) tu oštricu smijeh ne bi ni imao.

Mladen

Novi Mladenov tekst, gotovo kao naručen za današnji prvoapriiililiiilski dan.
Priložena slika je preslika plakata s interpretacijama pjesama. Izradila ga je Kožarićem nadahnuta Irma (viđena danas u društvu Houellebecqa!).