Dopustite li mi misao da smijeh priključim čoporu emocija, reakcije koje su posljedica utjecaja okoline na mizernu individualnost, nastavit ću čitati ovaj tekst.
Pomisao za ispravak ovog navoda bila bi suviše drska i za mene i za ostale zamorce oko mene.
Smijeh je vrsta ravnodušnosti, samo prikazan u njezinom ekstremnijem obliku, naravno, možemo biti uvjereni i u suprotno. Smijeh je vrsta iskazivanja sreće projicirana u svom najjadnijem ostvarenju. Pošto je toliko sofisticiran, kompleksan da je njegovo definiranje zaludno, on je žanr neovisan o mišljenju svojih tvoraca. Mislim da niti jedna emocija nije toliko osuđivana koliko je smijeh. U protokolu života smijeh ima svoje prepreke, a njih ne predstavlja njegov vlasnik već vlasnikova kritika. Kad bi svijet bio simetrična oštrica, smijeh bismo mogli držati s obje ruke.
Kad bi svijet bio manje sebičan (mîsli pesimista) tu oštricu smijeh ne bi ni imao.
Mladen
Novi Mladenov tekst, gotovo kao naručen za današnji prvoapriiililiiilski dan.
Priložena slika je preslika plakata s interpretacijama pjesama. Izradila ga je Kožarićem nadahnuta Irma (viđena danas u društvu Houellebecqa!).
Post je objavljen 01.04.2006. u 23:22 sati.