NE ZABORAVLJAM TE...

Stani tugo sacekaj da bar kavu popijem
hladnom vodom umijem, oci otvorim,
od sinoc se odmorim!!

Opet neko vreme, sluti na probleme
ruzni snovi muce me...
Zuti tramvaj drijema, zive duse nema,
lose vijesti bude me...

Stani tugo sacekaj da bar kavu popijem
hladnom vodom umijem, oci otvorim,
od sinoc se odmorim

A kad sebi dodem ja
samo naprijed udari!
I sapni, sapni mi da znam
zasto jutro sve nove veze pokvari!

Tako mi se spava i mutna mi je glava
jos u nazad pretezem..
pritisak mi pada, kisa iznad grada
od tebe mi se proteze...




Evo sa ovom pjesmom se rastajem od vas!!
Dali zauvijek ili samo na kratko, e to vam nebi znala reci!!
Zasto odlazim...??
Eto puklo me...
Ne, nisam u depresiji, ne placem za nekom zenskom, nisam tuzna, nego jednostavno... Recimo da su uletile neke stvari u zivotu i zavrijeduju vise moju paznju nego blog...
Ne podcjenjujem vas, vec jednostavno necu imati prilika i vremena pisati!!
Mozda i s vremenom izbrisem ovaj blog... Vidjet cemo...


Svima saljem veliki pozdrav i puno srece u svemu!!
Bez predaje koracajte ovim trnovitim stazama zivota koje nas ko zna kuda vode!!
Ne posustajte pred problemima... Rijesite ih i samo naprijed!!
Nemojte plakati i biti u kurcu zbog zena jer kao sto ja uvijek kazem:



"ZENA IMA NEZNA IM SE BROJ!!!!"


&

Jesam li;
Zivcana..?
Razocarana..?
Izdana..?
Bespomocna..?
Jadna..?
Tuzna..?
Neshvacena..?
Prevarena..?
Izigrana..?

.. Da ..

Ili bas nista od toga.. Mozda je sve to procedura necega, neka rutina, neka realnost, neka stvarnost...
Mozda je sve to samo jedna od onih glupih igra sto odigramo u zivotu..
Na kraju izades kao pobjednik ili gubitnik...
Ja... Ja sam bila uvijek gubitnik.. Ma nisam uvijek, ali u vecini slucajeva...
..I znam da ovaj put.. Ma ubiti ne znam..

Osjetila sam da je pocela jedna od tih igra.. Da, bas jucer... Shvatila sam da od sada nema vise naivnosti, postenosti i pazenja na tude osjecaje..
Tko pazi na moje??

Odigrat cu ovu bolje nego mislis da to mogu, ovaj put necu kiksati, ovaj put necu biti naivna, ovaj put ja ne popustam!!

Mozda je ovo kriva odluka, mozda u krivo vrijeme odlucujem tako nesto, mozda bas to ne zasluzujes, ali zao mi je..
Ponekad mi se cini da zasluzujes..

Ponekad mislim da me ne zamjecujes,
ponekad sam ti nitko i nista!!
Dok je ONA kraj tebe, ja sam samo njena sjena...

BEZVEZNE MISLI I RIJECI I RECENICI...

STO UOPCE ZNACE?

JA IH NE RAZUMIJEM...


...Kako uopce poceti pisati.. Sto reci...??
Znate onaj osijecaj kada ostanete bez teksta, ali ne zato jer vam je neko spustio na vasu ili slicno, vec ono kada istu stvar dozivite vise puta i nemate snage uopce vise pomisliti na to, a kamoli cuti sve to...
Da....
I svaka reakcija na to je samo smjesak.. Cak nema razocarenja, nema ljutnje..
Postoji samo navika na tu jednu te istu stvar koju vam svatko napravi..
Da..
Kao da ste otupili na to, kao da vas to vise ne moze pogoditi jer toliko ste puta sve to prosli da jednostavno ne reagirate na sve to...
I jednostavno vise ne boli..
Bolilo je..
Bolilo je prvi put, boljelo je drugi put..
Treci? Malo me zdrmalo..
Cetvrti? Niti se ne sjecam koja je bila u igri...
Peti? ..hm..jel uopce bio..
Itd...
Jednostavno previse puta ista sranja koja s vremenom postaju rutina..
Koja s vremenom predu u nesto sto ocekujes.. Jer naviknes na to..
Naviknes na taj dio u pokusaju da nesto ostvaris, da u necemu uspijes...

...i taman kada mislis da sve ide super, da si napravio sto si trebao i mogao, dogodi se to... Alli, na svu srecu, vise te to nepogada, vise to nedozivljavas, vise se nepredajes cijeli, vise nezelis osjetiti isto razocarenje, bol, patnju...
Ogradis se od svega sto boli uvjeravajuci se da nikad neces osijecati onako jako kao nekad, da se nikad neces predati u cijelosti..da ces bar mali dio sebe ostaviti sa strane i to bas onaj dio koji je potreban za potpunu srecu...
I u opcetku mislis da nije uredu, da nije fer, a poslije shvatis da je dobro to sto si napravi jer tada shvatis da nisi jedini koji se nije dao... shvatis da ljudi sve to olako shvacaju i da danas malo tko zna sto znaci dati se, sto znaci pripadati...
Svi se okrecu svojoj proslosti i iz nje izvlace ono najgore kao izgovor za sadasnju nesrecu...

I ja ponekad zivim u proslosti... Ponekad se sjetim kako sam joj se dala... Kako sam joj pripadala...
I sjetim se kada sam prvi put osjetila rijec ljubav i njenu tezinu, kada sam shvatila sto to znaci i sada..
Nakon svega zelim opet to osijecati..
Zelim da netko to samnom osjeti...
Zelim da ponovno kad mi netko kaze LJUBAVI ta rijec zvuci najposebije i zelim da netkom ta rijec iz mojih usta bude posebna...
Lijepo je to..
Jeli uopce moci naci neku takvu osobu...??

Sad te se samo rijetko sjetim

uvijek tako počinje, polja cvatu
čuvaj tamne bisere na svom vratu
prva si rekla ti s tobom ću stajati
i kada bogovi dignu glas
prva si rekla ti to mora trajati
jednom davno smo imali nas

sad te se samo rijetko sjetim
prolaze dani, vrijeme leti
kako se poruše sni a isto smo sanjali sad te se samo rijetko sjetim
gdje li si zimi gdje si ljeti
već je hladno ruke mi zgrij

uvijek sve završava bliže bolu
mrvice od ljubavi na tvom stolu
jednom si rekla ti zbogom oprosti mi
i sve je nestalo ko za čas
jednom si rekla ti ne znam se kajati
jednom davno smo imali nas

sad te se samo rijetko sjetim
prolaze dani, vrijeme leti
kako se poruše sni a isto smo sanjali
sad te se samo rijetko sjetim
gdje li si zimi gdje si ljeti
već je hladno ruke mi zgrij
(već je hladno, moje slabe ruke zgrij)

sad te se samo rijetko sjetim
prolaze dani vrijeme leti
kako se poruše sni a isto smo sanjali
sad te se samo rijetko sjetim
gdje li si zimi gdje si ljeti
već je hladno ruke mi zgrij
već je hladno ruke mi zgrij
(uvijek sve završava bliže bolu)
bliže bolu...





Biti sam je teško, otići od tebe još teže. Ali za tvoju sreću ja te ostavljam, ništa te ne sputava ili veže.
Prvu koja naide tu drzat cu u narucju svom i sa sebe skinuti sve samo da zaboravim te..
...Da li znaš da pamtim riječi koje šaptali smo mi. Bila si tako stvarna. Kao da si pored mene. O kako te prezirem zbog toga. Mozes biti miljama od mene, ali sve svoje si ostavila tu-kraj mene.
Dođe mi da plačem, da glasno viknem ne radi mi to! Dođe mi da te zaboravim, prebolim i zauvijek pređem preko svega. Ali moram šutjeti, osmjehom skrivati tugu, i uvjeriti samu sebe da nikada nismo bili i nikada nećemo biti.. I molim te pokaji se za ono šta si izgubila. Jer ja to upravo radim. Bila si mi tu na dohvat ruke, tako blizu ali tako daleko.
Ponekad mi dođe da te nazovem i kažem barem dvije riječi, u nešto crveno umotane, koje bi samo ti razumijela, ali nemam dovoljno hrabrosti.
Zbog tebe sam noćas zaplakala i stare uspomene probudila. Noćas sam shvatila
da te nisam preboljela.. Kad bi barem mogla zgužvati sjećanja, baciti ih u nepovrat i ne misliti na tebe. Kad bi barem mogla zaboraviti te...
Zašto kad si otišla, još i dalje čekam.. Zašto kad sam sama, želim da si tu, zašto zbog tebe ne mogu ni dan.
Zašto postoji ljubav kada je tako slijepa, Tako tužna, očajna... ali lijepa.


Svojim napuhanim egom hraniš moju mržnju i na tome ti hvala, jer me održavaš živom u ovom životu ispunjenom prazninama i lažnim nadanjima.
Kako se sada osjećaš? Onako kako bi se osjećala da nestanem: Ravnodušno.
I zaboravi na sve ove prethodne riječi jer znaš, moji osjećaji nisu važni.




Sto je ovo... nemam pojma... Slagala sam neki tekst iz pjesama i tekstova koje posjedujem... Dobila sam ovo... Nema nikakvo znacenje niti je ikome namjenjeno... Eto.. uzivajte svi... Svima lijep pozdrav!

... posljednje za nju ... ymmat


... Gledao sam kad je covijek

zbog ljubavi plako,

vjerovao nisam ljudi,

da cu i ja tako...






Ne... Ne zelim da me smatrate zrtvom, ne zelim da pljujete po njoj..
Bila je tu, vise je nema.. nije bitno...
Lagala bih kad bih rekla da mi je svejedno jer nije... Ipak mi je bilo stalo, ali ona je izabrala nesto drugo...
Ne krivim ju...
Bila sam ljuta, pogodilo me , ali ja nemam za cime zaliti jer nisam nista izgubila - nikad niti nije bila moja...
A ona...? Imali razloga zaliti za tim sto je izgubila mene...? Jesam li joj se dala?..neka to ostane moja mala tajna.. neka zivi u meni...

Mozda ce netko misliti da je ovo tako nisko, da gazim po sebi, ali ja ne gledam na to tako...
Znam da sam izigrana, da mi je stoti put prodana spika i da su napravljene neke stvari koje povrijede (jer sve se sazna) i ne ljutim se... Kao sto sam joj na prvoj kavi rekla "Svaka cura mi je nova, svaka mi je posebna i svakoj dajem priiku, ne pripisujem joj poraze iz proslosti". Isto sam napavila s njom...
I vjerojatno se nikada necu ljutiti.. ne mogu ja to ako... ako me neko tako u srce...
Jebi ga...

I sta bi imala od toga da vam kazem da me povrijedila jace nego sam ocekivala..?? I ne znam sto je jace boljelo; kraj ili ... da.. nesto drugo..
Cemu to?
Ne, nece pomoci.. niti zelim da pomogne..

..necu reci da ima posebno mjesto u mome srcu, to mi je tako otrcano, reci cu samo da mi je zao sto je propustila priliku da joj se pruzi ono za cim je zudila...
Kad odraste shavatit ce sto ovo sve znaci.. a mozda... mozda nikad ne shvati.. mozda ce se svemu ovome smijati.. mozda ce me smatrati jadnom?!..neka.. ja samo zelim ostati covijek do kraja.

Tako je kako je...

Ej... pa nisam jos tako stara da dignem ruke od ljubavi i srece..! Ma i da zelim, ne mogu,jer svaku pamtim po lijepim stvarima..
Pamtit cu i nju..
Sjetiti cu je se kad vidim tratincice,
sjetit cu je se kad pogledam ruzu na zidu...
Da..
Onu kojom me pitala zelim li biti njena...
....

I ovo je zadnji put da pisem o njoj.. Da pisem njoj...

Falit ce mi, ali zivot ide dalje...
Ovaj put necu ostat na mjestu, dizem glavu i idem dalje kao da nista nije niti bilo, a njoj jos samo mogu reci;

Hvala ti!
Hvala ti sto si bar kratko bila dio mene,
dio mog zivota!
Hvala ti sto si mi dala... nesto?!
Iako mnogi to zovu - nista!

Ja i dalje tvrdim - Imali smo nesto...

..I sto reci, kako sve objasniti.. Ma nije ni bitno, bitno je to da nema iskrene osobe... Ne, nepostoji... Svatko skriva neku svoju tajnu, svatko laze bar jednom u zivotu, svatko vara... Ali sve se sazna...
Sto imamo od svega.. Nista.... Kad tad ljudi vide kakvi smo zapravo i mi vidimo kakvi su oni!
Razocar se po stoti put u nekome iako mislis da je bas taj neko poseban!
Ali nije..
Nikad nece biti...
Taj netko samo je dobar glumac...
Ma svi smo mi samo glumci...
Da svi...
Smijemo se kad nam se place, kako drugi to nebi vidjeli,
vodimo neke razgovore, a mislima smo odlutali...
Postoje dobri i losi glumci..
Oni losi uvijek najebu!
Oni losi ostaju povrjedeni, oni losi ne znaju sakriti suze, ne znaju odglumiti da su dobro kada nisu..
Iako i ja placem samo medu 4 zida.. Iako skrivam tugu i bol za njom pred drugima.. Iako kazem "ma sve je ok!" znam da jedinu pravu istinu svi nosimo u sebi..
Jedino duboku u srcu nismo glumci, duboko u srcu znamo sto osjecamo i sto zelimo, duboko u srcu je ono nesto sto ti neda da glumis, sto te tjera da budes iskren, da pokazes ljudima koliko ti je stalo..
Ali...
Svi msile da najlakse povrijedis covijeka kad ga prevaris ili kad mu lazes.. Ali nije.. Meni to nije nista... Gore od toga je kada glumis da ti nije stalo, kada skrivas osjecaje i osoba ostane zakinuta za njih..
A misleci da ih nema polako se odvaja od tebe.. nestaje..
Varala me svaka.... Osim jedne... Da... Ta jedna me i jedino voljela... A i ja nju..
I ne samo voljela, volim ju jos...voli i ona mene..


Sta sam pisala, koja je tema...?? Nemam pojma...
Sjela sam i sam pisala sto mi pada na pamet, pa ako bas i nema smisla, ako bas i nerazumijete - nije bitnio!
U biti nema nikakvo znacenje ovaj post.. Na nikog se ne odnosi, s nicim nema veze.
Cudno,ha?


Pozdrav veliki svima....

NISU ZENE IZASLE IZ RAJ, SVE SU BISERI

LAZNOG SJAJA....

...i bas kad pomislis sve je super, sve je ok...Shvatis da nikad nije tako bilo niti ce biti...
Pomislim "ajme, evo jedne normale... Pa jel moguce da mene takva zapadne?!". Naravno da nije!!
Uopce vise ne razumijem sta te zene hoce, koji ku... misle u tim svojim glavama...?? Zar se uvijek mora komplicirati kad sve moze biti tako jednostavno!
Ako smo se dogovorile da se vidimo u 21h onda se vidimo, a ne da mi 45 min.prije javis da nista od toga! Ma ajde da je to prvi put.. Ajde da je neka situacija di, jebi ga, ne mozes drugacije.. Ali neeee!!!!!!
Milijon puta mjenjas jebene planove!!! Sorry meni se to neda pratit!!!!!!
Sta se mene tice ne moramo se mi vidjeti po 5 dana, ali ne mozes mi svaki put javiti sat vremena ranije nista od dogovora! Rade se ne dogovorim da se vidimo pa kad uhvatis vremena za svoju curu (mislim, ako je to moguce ) se javi i onda se pojavi i sve je super!
Jucer s drustvom sjedis 3h na kavi, danas sjedis 4h pa jos s njima van i onda mi jos samo jednom reci da ti drustvo sere kako nemas vremena za njih!!
Daj malo razmisli s kim provodis vrijeme a s kim ne!
I spika da nema komunikacije izmedu nas... Da nismo na istoj valnoj... Zajebi to!!!!!
Komunikacija je uvijek super kad je sve ok! A da nismo na istoj valnoj, naravno da nismo jer ti nisi svjesna toga sto trenutno imas, a ja ipak znam sta imam i sto zelim!!
Stvarno je to u kurcu!
Ma nije ovo ni pisano zbog danasnjeg dana, nije bad sta odjebava svaki dogovor vec po 5 put, zalosno je to sta se ne zna ponasati, sto ne shvaca sto je to veza, sto nema pojma kad je nekom stalo do necega... To je ono najzalosnije... Sto bi se radi nje digla u 3h ujutro, da te nazove, jer ona, koja te sjebala, ima posebno mjesto u tvom srcu.. A di su ljudi koji stvarno to mozda zasluzuju?!?!
Di su ljudi koji ne gledaju samo sebe, koji gledaju tvoje probleme, koji ti pokusavaju ukazati na neke stvari koje nebi trebala raditi, koji ti pokusavju objasniti svaki tvoj ispad, koji se trude oko tebe i toga da uspijes, da shvatis sto valja a sto ne... Di je mjesto za njih??

Ma nikad vise necu trcat ni za jednom,niti cu pokusavat izgladit nesuglasice, niti cu se trudit kad se posvadam.. Ko zadnji idiot nakon svake svade razgovaram, ne zelim takav odnos, pokusav ne ostavljat probleme sastrane kako se nebi nagomilali i da sve funkcionira i sta dobijem za kraj - Dizanje od stola usred moje price!
Ma nije ni prva ni zadnja u mom zivotu i mozda kad shvati da se ponasa ko djete, da joj je sve prije nego veza, se pokaje za svoje ponasanje! A do tada... Kuda koji mili moji..

Sve u svemu...
Ocito tako mora biti, ocito neki ljudi tako funkcioniraju, ocito ne shvate sto imaju dok to ne izgube... To je ono prokletu u covjeku
"NE CIJENI NESTO DOK TO NE IZGUBI!"
A jednom kad se nesto izgubi tesko je to vratiti...
Uopce ne znam cemu sve ovo, zasto sam sve to napisala kada znam da se nista nece promjeniti, kada znam da ce citati ova slova, ove rijeci i javit mi, vjerojatno - post ti je big shit!!
Joj...joj...joj...
Odustajem... Dizem ruke..

Svima veliki pozdrav i uzivajte mi u ostatku tjedna. Nadam ste da ste se odmorili ovih dana i da ste spremni za nove pobjede! ...ili mozda poraze!