utorak, 08.05.2007.

Sad te se samo rijetko sjetim

uvijek tako počinje, polja cvatu
čuvaj tamne bisere na svom vratu
prva si rekla ti s tobom ću stajati
i kada bogovi dignu glas
prva si rekla ti to mora trajati
jednom davno smo imali nas

sad te se samo rijetko sjetim
prolaze dani, vrijeme leti
kako se poruše sni a isto smo sanjali sad te se samo rijetko sjetim
gdje li si zimi gdje si ljeti
već je hladno ruke mi zgrij

uvijek sve završava bliže bolu
mrvice od ljubavi na tvom stolu
jednom si rekla ti zbogom oprosti mi
i sve je nestalo ko za čas
jednom si rekla ti ne znam se kajati
jednom davno smo imali nas

sad te se samo rijetko sjetim
prolaze dani, vrijeme leti
kako se poruše sni a isto smo sanjali
sad te se samo rijetko sjetim
gdje li si zimi gdje si ljeti
već je hladno ruke mi zgrij
(već je hladno, moje slabe ruke zgrij)

sad te se samo rijetko sjetim
prolaze dani vrijeme leti
kako se poruše sni a isto smo sanjali
sad te se samo rijetko sjetim
gdje li si zimi gdje si ljeti
već je hladno ruke mi zgrij
već je hladno ruke mi zgrij
(uvijek sve završava bliže bolu)
bliže bolu...





Biti sam je teško, otići od tebe još teže. Ali za tvoju sreću ja te ostavljam, ništa te ne sputava ili veže.
Prvu koja naide tu drzat cu u narucju svom i sa sebe skinuti sve samo da zaboravim te..
...Da li znaš da pamtim riječi koje šaptali smo mi. Bila si tako stvarna. Kao da si pored mene. O kako te prezirem zbog toga. Mozes biti miljama od mene, ali sve svoje si ostavila tu-kraj mene.
Dođe mi da plačem, da glasno viknem ne radi mi to! Dođe mi da te zaboravim, prebolim i zauvijek pređem preko svega. Ali moram šutjeti, osmjehom skrivati tugu, i uvjeriti samu sebe da nikada nismo bili i nikada nećemo biti.. I molim te pokaji se za ono šta si izgubila. Jer ja to upravo radim. Bila si mi tu na dohvat ruke, tako blizu ali tako daleko.
Ponekad mi dođe da te nazovem i kažem barem dvije riječi, u nešto crveno umotane, koje bi samo ti razumijela, ali nemam dovoljno hrabrosti.
Zbog tebe sam noćas zaplakala i stare uspomene probudila. Noćas sam shvatila
da te nisam preboljela.. Kad bi barem mogla zgužvati sjećanja, baciti ih u nepovrat i ne misliti na tebe. Kad bi barem mogla zaboraviti te...
Zašto kad si otišla, još i dalje čekam.. Zašto kad sam sama, želim da si tu, zašto zbog tebe ne mogu ni dan.
Zašto postoji ljubav kada je tako slijepa, Tako tužna, očajna... ali lijepa.


Svojim napuhanim egom hraniš moju mržnju i na tome ti hvala, jer me održavaš živom u ovom životu ispunjenom prazninama i lažnim nadanjima.
Kako se sada osjećaš? Onako kako bi se osjećala da nestanem: Ravnodušno.
I zaboravi na sve ove prethodne riječi jer znaš, moji osjećaji nisu važni.




Sto je ovo... nemam pojma... Slagala sam neki tekst iz pjesama i tekstova koje posjedujem... Dobila sam ovo... Nema nikakvo znacenje niti je ikome namjenjeno... Eto.. uzivajte svi... Svima lijep pozdrav!
| 11:50 | Komentari (15) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>