petak, 04.05.2007.

... posljednje za nju ... ymmat


... Gledao sam kad je covijek

zbog ljubavi plako,

vjerovao nisam ljudi,

da cu i ja tako...






Ne... Ne zelim da me smatrate zrtvom, ne zelim da pljujete po njoj..
Bila je tu, vise je nema.. nije bitno...
Lagala bih kad bih rekla da mi je svejedno jer nije... Ipak mi je bilo stalo, ali ona je izabrala nesto drugo...
Ne krivim ju...
Bila sam ljuta, pogodilo me , ali ja nemam za cime zaliti jer nisam nista izgubila - nikad niti nije bila moja...
A ona...? Imali razloga zaliti za tim sto je izgubila mene...? Jesam li joj se dala?..neka to ostane moja mala tajna.. neka zivi u meni...

Mozda ce netko misliti da je ovo tako nisko, da gazim po sebi, ali ja ne gledam na to tako...
Znam da sam izigrana, da mi je stoti put prodana spika i da su napravljene neke stvari koje povrijede (jer sve se sazna) i ne ljutim se... Kao sto sam joj na prvoj kavi rekla "Svaka cura mi je nova, svaka mi je posebna i svakoj dajem priiku, ne pripisujem joj poraze iz proslosti". Isto sam napavila s njom...
I vjerojatno se nikada necu ljutiti.. ne mogu ja to ako... ako me neko tako u srce...
Jebi ga...

I sta bi imala od toga da vam kazem da me povrijedila jace nego sam ocekivala..?? I ne znam sto je jace boljelo; kraj ili ... da.. nesto drugo..
Cemu to?
Ne, nece pomoci.. niti zelim da pomogne..

..necu reci da ima posebno mjesto u mome srcu, to mi je tako otrcano, reci cu samo da mi je zao sto je propustila priliku da joj se pruzi ono za cim je zudila...
Kad odraste shavatit ce sto ovo sve znaci.. a mozda... mozda nikad ne shvati.. mozda ce se svemu ovome smijati.. mozda ce me smatrati jadnom?!..neka.. ja samo zelim ostati covijek do kraja.

Tako je kako je...

Ej... pa nisam jos tako stara da dignem ruke od ljubavi i srece..! Ma i da zelim, ne mogu,jer svaku pamtim po lijepim stvarima..
Pamtit cu i nju..
Sjetiti cu je se kad vidim tratincice,
sjetit cu je se kad pogledam ruzu na zidu...
Da..
Onu kojom me pitala zelim li biti njena...
....

I ovo je zadnji put da pisem o njoj.. Da pisem njoj...

Falit ce mi, ali zivot ide dalje...
Ovaj put necu ostat na mjestu, dizem glavu i idem dalje kao da nista nije niti bilo, a njoj jos samo mogu reci;

Hvala ti!
Hvala ti sto si bar kratko bila dio mene,
dio mog zivota!
Hvala ti sto si mi dala... nesto?!
Iako mnogi to zovu - nista!

Ja i dalje tvrdim - Imali smo nesto...




| 01:01 | Komentari (16) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>