KAKO JE POČELA MOJA TAJNA BIJELIH SNOVA?
slika: digital art
Naslov moje 11. zbirke poezije je „TAJNA BIJELIH SNOVA“
http://www.digitalne-knjige.com/varga11.php
to je nešto što me zaokuplja od 17.2.1992. pa nadalje i poezija u toj knjizi je „obojena“ mistikom i snovima i ta poezija priča umjesto mene.
Od 17.2.1992. kad sanjam bijelu boju, čujem da je umro netko koga osobno poznam ili netko od nekog koga osobno poznam. Te tzv. "bijele snove” sanjam od 17.2.1992. kad sam bila taj dan pod strašnim stresom i tu noć sam sanjala sam jedan takav “bijeli san”, da bi 2 dana nakon toga, 19.2.1992., moj tata izgorio u požaru u kući, umro je teškom brzom i nasilnom smrću. Stigle su sve nadležne službe policija, hitna i vatrogasci. U toj kući se više nije moglo stanovati, uredila sam je nekako i prodala 1.8.1992. i preselila sa mamom u Gajnice.
slika: digital art
Kad sanjam neki san kroz koji se proteže bijela boja (znači bilo što da je bijele boje: bijela marama, bijelo cvijeće, bijeli snijeg itd) i probudim se pa se sjetim te sanjane bijele boje, nisam uznemirena... samo čekam i ništa se u meni ne događa - samo čekam. Kad mi dođe vijest o nečijoj smrti, tad prorade emocije žalosti. Ne mogu na to utjecati, to me ne smeta, za divno čudo, jedino mi je tužan taj trenutak saznanja o identitetu osobe koja je opet otišla svojim putem.
slika: digital art
Moja duša uopće ne želi sanjati te “bijele snove”, ali na to ne mogu utjecati, naravno, jer na snove ne možemo utjecati svjesno, nesvjesno možemo, ali ja to još ne znam i od tad je tako. Mamin i tatin odlazak su pratili “bijeli snovi” i tako to traje do danas, svačiji odlazak u Nebo (nekog koga osobno poznam ili netko od nekog koga osobno poznam) predviđaju moji “bijeli snovi”.
slika: digital art
Pisala sam o tome i na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/index.php i na još nekim portalima kao i ovdje na blogu.
slika: Realengo
“Bijeli snovi” su intenzivno trajali od 17.2.1992. do 15.7.2014., da bi lagano prestajali od tog 15.7.2014. i nisam sanjala nešto bijelo niti sam čula, da je neka duša otišla putem Neba.
Nisam htjela te snove, sami su mi nametnuti tog dana, 17.2.1992., a sada evo opet sam ih počela sanjati i opet se duše javljaju kroz bijelu boju najavljujući svoj odlazak u Nebo.
Danas je 29 godina (17.2.1992.) otkad sam sanjala taj moj prvi "bijeli san".
„Nepoznatoj prijateljici,
Periodično sam pratila tvoj rad. Ne zato što mi se ne dopadaju stihovi, nego što sam u njima osjetila dio sebe.
Stihovi nisu moj fah, često ih ne razumjem, ali tvoji su mi nekako bliski. Dočaravaš situacije u kojima je svatko nekad bio, vrijeme koje je prošlo i izaziva sjetu, a možda i obećanje da će se nešto ponovo nekome dogoditi.
Mnogi štancaju stihove kao da su to samo zvučne nabacane riječi koje pašu jedna uz drugu, osjećanja koja su nekome sveta bacaju pred noge svima gazeći ono najintimnije.
Po meni to nije pjesma, nego izljev trenutnog hira. Kod tebe toga nema. Uvijek osjetim da je bilo još nečega, nešto tajnovito skriveno što izaziva maštu.“
napisala: nepoznata prijateljica
/ovaj tekst se nalazi u mojoj 11. zbirci "TAJNA BIJELIH SNOVA"/
http://www.digitalne-knjige.com/varga11.php
slika: digital art
Priča je iz moje 19. knjige fantasy priča "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-290-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
KAKO JE SVE POČELO?
slika: Josephine Wall
PRIČA O ČAROBNOJ LJUBAVI DVIJE NEROĐENE DUŠE – SVE JE POČELO NA NEBU, DA BI SE PRELIJEVALO NA PLANET ZEMLJA
Zatvorila su se vrata njene male sobe i mama je otišla, zazivajući tatu da je pričeka.
Otputovali su na par dana, bit će sama cijeli vikend i duže. Bio je 3. svibnja, imala je 18 godina. Udobno se namjestila u svom krevetu, uzela “Gričku vješticu” i nastavila je čitati.
slika: internet
Sve je bilo baš onako kako treba: mir, vani sunce, maj u svom kraljevsko proljetnom ruhu caruje planetom, a Sjena leži u svojoj sobi, sama, sa knjigom u rukama i dok je čitala kako Nera, prerušena u vješticu, prvi put susreće Sinišu i dok je čitala sve te vatrene riječi, krilati prijatelj se polako spustio i pomilovao njene lijepe zelene oči.
slika: Kagaya
Između tihog uzdaha, između tanke crte stvarnosti i sna, ušla je u plavu šumu neobičnih cvjetova, neobičnog drveća i neobičnih bića. Još uvijek držeći u ruci ''Gričku vješticu'', magično ju je privlačilo cvijeće koje je svijetlilo. Zadržala se kraj jednog, dotaknula ga, ali je isti tren nestao. Dotaknula je i drugi cvijet, i on je nestao, a Sjena se nasmiješila osjetivši kako joj dah miluju zlatne zvjezdice što su se odjednom počele spuštati na njenu dugu plavu kosu.
Zapitala se:
.- Gdje se nalazim?,
a odgovor je stigao isti tren:
.- Nalaziš se u svom snu.
Osjetila je da treba krenuti dalje, a neobično plavo lišće doticalo je tlo, njene ruke, odjeću, kosu. Iz nebeskih sfera su dopirali zvuci harfe, a kroz Sjena je prostrujala milina osjećaja da baš tamo pripada, u tom svijetu svog sna i dok je polako hodala plavom šumom, nailazila je na drveće neobičnog oblika i ploda, oko nje su oblijetali šereni leptiri, veliki kao ptice, a ptice su sjedile na srebrnim granama i pjevale ljepše od anđela, ljepše od morskih sirena, a najljepše što je u životu ikad čula, bila je udaljena glazba iz harfe.
slika: digital art
Iz tog božanskog instrumenta se čula toliko zanosna glazba da je Sjena u tren zastala kako bi što bolje čula prekrasnu melodiju i kao da je razumjela taktove glazbe bez riječi, koji su govorili o čarobnoj ljubavi dvije nerođene duše.
slika: digital art
Iz tog magičnog trenutka probudio ju je šum, okrenula se i pogledala: ispred nje su stajale dvije nerođene duše, dva astrala, nježno se držeći za ruke i smiješeći se međusobno jedno drugom i njoj.
U duši je osjetila milinu, raskoš boja i toplinu bezvremenske ljubavi kad je vidjela svoju dušu sa voljenom osobom. Točno je znala da je to njena duša i duša voljene osobe, koje je srela u tom čarobnom svijetu plave šume i jedno i drugo su joj se naklonili, pozdravili je i bez riječi uputili rečenicu:
.- Sad nas vidiš, kakvi smo, a bit ćemo takvi i kad dođemo k tebi i njemu. Zato, ostavi ovaj trenutak u svom srcu, tako da možeš prepoznati njega, a da i on po tom tragu može prepoznati tebe!
Znala je da je to poruka za nju, za njenu budućnost, ali i za njenu prošlost. Dva astrala, te dvije nerođene duše, ispričale su joj da će dugo, dugo lutati sama i da već dugi niz stoljeća luta sama, ali i kako je došao trenutak kad su svijetli anđeli odlučili da je došao kraj tom lutanju.
slika: digital art
Iz dubokog mira, otkud dolaze njihove odluke, svijetli anđeli su dogovorno usmjerili put njene sudbine prema sudbini druge duše koja je isto tako dugo lutala sama i koja je tražila nju kao što je i Sjena tražila njega.
Sjena je zadrhtala u sebi na takve neizgovorene riječi, znala je da je to oduvijek spavalo u njenom srcu i znala je da nešto nedostaje u njenom životu. Sjećala se svojih prošlih života, sjećala se svog lutanja, čudnih ljudi sa kojima je dijelila sudbinu i sjetila se svoje duše, kako je u tamnim noćima prolila biserne suze i zarekla se da više nikad, neće lutati, nego čekati.
slika: digital art
Dvije duše su se nasmiješile, jer su točno razumjele njene misli i vidjele njen životni put u kaleidoskopu sjećanja. Nije ih pitala kad će se to dogoditi, hoće li to biti u ovom ili drugom životu, jer joj to nije bilo važno. Bio je važan taj trenutak viđenja, taj trenutak je bio tako blistav i dragocjen, da budućnost uopće nije bila važna, već taj trenutak spoznaje, taj trenutak sjećanja i taj trenutak objave.
Sjena je znala i osjećala tu ljubav koju su dvije duše osjećale jedna za drugu i prema njoj. Zakoračila je, naklonila se lagano prema dušama i krenula dalje, a u tom trenu je začula prekrasnu glazbu harfe što je bila sve jasnija, opojnija i mekša.
Kad je otvorila oči, knjiga “Grička vještica” je ležala na njenom srcu, a Sjena je osjećala da su se sve te divne riječi iz knjige slile u njeno srce i krenula je putem zvijezda do zlatnih vrata svoje sudbine.
slika: digital art
Mislila je da se ne zna se što se dalje dogodilo sa njom i da se ne zna je li srela dušu iz svog sna ni da se ne zna je li živa ili nije. Zna se samo, da je zauvijek ostavila trag u svakome tko je ovo čitao, jer svaki put kad se zakorači u čarobni svijet mašte i snova, može se sresti nju i dvije duše kako pričaju i slušaju nebesku glazbu božanstvene harfe, ali to nije bio kraj priče.
U tom trenutku čovjek se osjeća, da svatko tko zaranja u čarobne dubine svog podzemnog oceana tamo može naći prekrasne trenutke i inspiracije kao što ih je i autorica ove priče našla baš tog dana, 24.11.2010. godine.
slika: internet
Kako je napisano na početku knjige: “Sve je počelo na Nebu, da bi se prelijevalo na planet Zemlju”, tako su duše odlučile spojiti svoje živote, ali ne u mladim danima, već onda kad će biti dovoljno zreli, da bi jedno drugo prihvatili.
slika: digital art
Sjena je lutala životom, zaljubljivala se, udala se dva puta. Imala je velike ljubavi, ali sve je to bilo kratko. Osjećala je da joj nešto nedostaje, osjećala je da su svi ti ljudi samo prolaznici kroz njen život i da čeka “onog pravog” kako ga je u sebi nazivala.
Rastava od prvog supruga bila je bolna, tužna, ali morali su se rastati, Sjena je znala da im nije suđeno, iako je on bio njena prva ljubav. Teško je podnosila to vrijeme nakon rastave 1979. godine, sve više je bila sama, odlazila je na posao, vraćala se kući, čitala je, slušala glazbu, sjedila na ležaljci u svom dvorištu.
slika: digital art
Tako je srela i svog zaručnika, susjeda sa kojim je provela pune 4 godine. Opet je bila zaljubljena, ali nešto je nedostajalo.
1981. se pojavio jedan mladi čovjek, ukrao joj srce i misli, ali su se brzo rastali. Nakon dvije godine on je nesretno poginuo i Sjena je opet bila sama.
1984. srela je jednog čovjeka, jako sličnog tom poginulom dečku i nakon 3 mjeseca se udala za njega. Ostala je sa njim 7 godina u braku, ali taj brak je bio sve samo ne sretan. U tom braku je zavoljela svog prijatelja sa kojim je provela 11 godina i nakon tog rastanka koji je bio težak, bolan nož u njena leđa, ostala je sama dugih 6,5 godina.
Osjećala je da će se “onaj pravi” pojaviti i počela je pisati veliku knjigu “Sjena duše”. U tu knjigu je pretočila sve svoje misli, svoje stihove je obojila plavom bojom one boli koja se slijevala niz njena leđa kad je dobila nož u leđa.
slika: digital art
U srpnju 2004. srela je na jednom plesu jednog čovjeka plavih očiju. Plesali su i kad ga je pitala zašto je baš nju izabrao od svih, odgovorio je:
.- Neko svjetlo je padalo baš samo na tebe i morao sam ti prići.
Sjena je osjetila nešto u srcu, a na Veliku Gospu 15.8.2004. je počela zajedničkim putem ići sa tim čovjekom.
slika: digital art
Bilo je nešto nježno u njemu: duša mu je bila razlomljena, tužan, blag, dobar, duša mu je bila mekana kao bijelo krilo anđela i Sjena je znala, da ovo nije ništa slučajno i znala je da je to taj čovjek, “onaj pravi” koji je konačno došao u njen život.
Puno godina kasnije spoznala je, da je sve počelo na Nebu i prelilo se na planet Zemlju. Dvoje anđela su se sreli u kasnijim godinama. Jedan anđeo čuva drugog anđela koji se brine o prvom anđelu.
slika: digital art
Oboje su rođeni u istom gradu, oboje su se kretali na istim mjestima gdje se plesalo, a nisu se sreli. Oboje su možda prolazili na tim mjestima jedno kraj drugog, ali se nisu privukli. Sudbina ih je odlučila spojiti onog trena kako su se njihove duše dogovorile na Nebu.
Interesantno je, da je Sjenin dečko poginuo točno ispred hotela gdje je njen dragi sa Neba radio. Kad su kasnije pričali o tome, rekao je da se sjeća tog tragičnog događaja, jer je baš taj dan bio na poslu.
Interesantno je, da je Sjenin zaručnik-susjed sa kojim je bila 4 godine radio zajedno sa prijateljem njenog dragog sa Neba i taj prijatelj se sjeća njenog zaručnika-susjeda kao dobrog i poštenog čovjeka.
Sve su to neke čudne koincidencije koje to i ne moraju biti, ali kad sada gleda unatrag – ništa nije bilo slučajno.
Ništa nije slučajno, sve je to odavno dogovoreno na Nebu, njihove duše su se dogovorile, da će biti baš ovako kako se i dogodilo.
Ispostavilo se, da stvarno ništa nije slučajno, jer se njen anđeo teško razbolio i sad je taj život podređen samo tome.
Sjena je otišla u prijevremenu mirovinu. To je bilo jedno čudno razdoblje: kao da ju je nešto tjeralo da ide baš 31.12.2013. u mirovinu i otišla je. Krajem veljače 2014. stigao je jedan nalaz pa onda drugi, treći… tek 15.7.2014. je dobivena dijagnoza i Sjena je znala, da nije prenaglila time što je otišla u prijevremenu mirovinu, već naprotiv, sve je to tako moralo biti. U studenom 2015. je umrla Šuška, njen psić i ostala im je velika praznina u životu, ali se u međuvremenu 13.2.2016. dogodila druga curica i Sjena je znala, da je kojim slučajem bila zaposlena ne bi mogla nikako odgajati tako malo štene koje joj je donijelo toliko radosti i pomoglo, da šetnjama sa njom više ne osjeća bolove u kukovima koji su je mučili godinama.
Kako god se gleda na te protekle godine, preispitivanja više nema, sve je bilo s određenim razlogom.
Oni su jedno drugo “pokupili” na ovom planetu Zemlja i to onako kako su se dogovorili kao dvije duše o čijoj čarobnoj ljubavi na nebu je i napisana priča.
slika: digital art
Znači, ipak je sve počelo na Nebu, da bi se prelijevalo na ovaj planet Zemlju i često tako Sjena sjedi u sumračju razmišljajući o svemu, a onda čuje tihi šapat anđela koji joj tiho i intuitivno govori, da ne treba ništa preispitivati, jer se sve događa onako kako se trebalo događati.
Priča je iz moje 19. knjige fantasy priča "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-290-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Blue Witch, 08.02.2021. 13:39 priča je napisana 2010., ali je proširena stvarnim činjenicama i kako je sve počelo na Nebu, prelilo se sve na planet Zemlju ... ništa nije slučajno
teuta, 08.02.2021.
13:47
Istina, ništa se ne događa bez razloga.
Sve je to negdje zapisano a mi od
sudbine ne možemo pobjeći.
Jako lijep i romntična priča a što je najbitnije
da je istinita, što se dvije duše srele i zaljubile.
LP:))))))))))))))
shadow-of-soul, 08.02.2021. 14:14 @teuta - evo, tako je počelo... ovu priču sam napisala 2010., a sad sam je proširila, sviđa mi se ta fantasy ideja, iako ima jako puno slučajnosti, ali mislim da to stvarno nisu bile slučajnosti :) Knjiga sudbine postoji, a ja u to vjerujem
Galaksija, 08.02.2021. 16:44 Sve ima svoj razlog :*
Blue Witch, 08.02.2021. 16:45 @IzgubljenaUGalaksiji:) - sad u ovim godinama sam došla do tog zaključka, da ništa nije slučajno i stvarno sve ima svoj razlog :)
mecabg, 08.02.2021.
18:09
Mogli su se sresti tisuću puta, ali nisu jer nije bilo njihovo vreme...
Divan roman poezija duše, snova, reale...
Koliko god puta čitali uvek se zadržimo na nekoj novoj stvari, nečemu što smo preleteli pogledom, pa mu se ponovo vratili u pravom trenutku...
Zanimljivosti/Putovanja, 08.02.2021.
18:20
Odavno sam zaključila da ništa nije slučajno i isto tako da nije dobro siliti da se nešto napravi - ako neide neide ostavi možda nije sad trenutak za to... :))
Inaće predivno napisano :D
Blue Witch, 08.02.2021.
18:24
draga @mecabg - prekrasno si to napisala, jer isto i ja mislim ... trebali smo biti na pravom mjestu u pravo vrijeme onako kako su se duše dogovorile na Nebu, a kad me sreo, rekao je "Neko svjetlo je padalo baš na tebe i morao sam ti prići" - to su istinite riječi mog Davora kad sam ga pitala zašto je između svih žena tamo baš odabrao mene za ples i stalno je dolazio po mene da plešemo
sada nakon 17 godina mi je sve puno jasnije
Blue Witch, 08.02.2021. 18:25 @Zanimljivosti/Putovanja - točno tako ... ja sam čekala i čekala i negdje duboko u duši sam znala koga čekam ... kao da sam podsvjesno sjećala tog dogovora... hvala ti na lijepim riječima :)
lanterna-duse, 08.02.2021. 18:32 vjerujem u te divne ispovijesti-sjećanja duše..Divno je čitati sve što si doživjela,,,
Blue Witch, 08.02.2021. 18:41 hvala ti, draga Tanja - @lanterno duse - i ti si imala isto takve predivne doživljaje
eum, 08.02.2021. 22:40 Ovo što pišeš u nastavcima te ono prije u realnom izdanju, vidim da dodaješ i neke detalje imaginarnog/onostranog, što me vodi na pomisao i zaključak da bi ta simbioza realnog i imaginarnog (bajkovitog u formi sudbine) moglo dovesti do jednog vrlo zanimljivog romana - Sjena ili Sjena duše. Leži ti ovakvo poetično pisanje. Znamo i zašto! Lpp
shadow-of-soul, 09.02.2021. 10:55 @EuM - hvala ti na lijepim riječima, na ovu ideju me potaknula naša draga @teuta i inspiracija je krenula :)
Prag-cz, 10.02.2021. 11:29 svaka cast na trudu i radu
mecabg, 11.02.2021. 20:07 Sretan je Davor da te ima...
Blue Witch, 13.02.2021. 13:02 @Prag-cz - hvala ti :)
Blue Witch, 13.02.2021. 13:02 @mecabg - i ja sam sretna što imam njega :) hvala ti na lijepim riječima :)
The Witch Teuta, 13.02.2021.
13:49
Draga moja asistntice i zamjenice bilo bi
jako lijepo i poželjno da napišete neštokratko o nekim čarolijama.
Neka djeca uče, jedva čekaju nastavu hehehehe...:)))))))))))))))
NF, 14.02.2021. 12:13 jako zanimljivo i pomalo tužno, pomalo ohrabrujuće
Prag-cz, 15.02.2021. 08:54 jako lijepo,ja imam par zanimljivh kadrova oko ptica,njihova borba
MJESTO KOJEG NEMA
Sjena je sanjala san, jedan bijeli san obojen čudnim refleksijama “déja vu” osjećaja.
Sve je bilo bijelo, borovi i šuma tiho su disali, nije se čuo ni let ptice, nije bilo ničega, osim magle koja se povijala između grana drveća, a bijelo je prekrivalo cijelu panoramu te hladnoće.
Zaustavila se na drvenom mostu i krenula ostavljajući stope iza sebe. Kako je hodala, okrenula se i stope su nestajale. Shvatila je da je ušla u neki magijski postupak kojeg je netko postavio, jer se približila mjestu gdje nije trebala doći.
Zastala je i ugledala predivan dvorac u daljini prema kojem je vodio taj put i na tom putu ničije stope nisu ostavljale trag, jer su nestajale kako bi i nastajale.
Postoji li takav put gdje tragovi nestaju i postoji li takvo mjesto kojeg nema, je li to neostvariva stvarnost ili je to “u topos” i gdje ona to živim?
Sve je tiho, mirno, lijep dan se provlači kroz ovaj ožujak, ljudi su ljudi. Što znači biti čovjek, što znači: čovjek čovjeku? Je li čovjek čovjeku vuk, čovjek, ptica, duh, prazan prostor, nepročitana knjiga??
U “njenom svijetu”, na tom mjestu kojeg nema, teško se diše ispod površine, jer tko ne zna živjeti ispod površine, nije lako.
Ispod površine površnosti, raznoraznih bahatosti, arogancije, trivijalnosti, površnih floskula, neiskrenosti, okrutnosti i svih drugih negativnosti – stvarno se teško diše onome tko je iznad, ali onome tko zaroni to je predivno mjesto.
To je mjesto kojeg nema, to je svijet gdje novac ne postoji, tu su ljudi koji ne plaču, već smijehom kupe litru mlijeka, dodirom dobiju komad kruha, pjesmom plate potrošenu električnu energiju, zagrljajem plate račun za potrošeno grijanje, treptajem oka donesu obitelji sočne jabuke i jedni sa drugima tako žive.
Na tom mjestu kojeg nema ne jedu se živa bića, jer ono što ima oči i gleda te – ne možeš jesti. Toliko si inteligentan, da jednostavno tvoja duša ne dopušta mozgu uopće bilo kakvu pomisao, da bi oduzeo život i nahranio se tim otrovom bola kojeg ispušta zaklano živo biće.
Na tom mjestu kojeg nema sve savršeno funkcionira, jer se ništa ne mjeri i ne važe se, nema procjena, ocjena, kriterija. Tu je sve fino uravnoteženo, sve je umreženo onim finim energetskim silnicama koje kao meteorska kiša prolaze kroz prostor i postaju informacijska komunikacija među ljudima.
Na tom mjestu kojeg nema njen život je divan, prepun ljubavi koju prima i prosljeđuje dalje, svi su omotani tim velom univerzalnosti, te bezuvjetne ljubavi jednih prema drugima, da uopće nema ni pomisli ni primisli kako bi uopće moglo postojati nešto drugačije osim - ovog mjesta kojeg nema.
Hoće li ikad postojati takvo mjesto kojeg nema? Hoće li čovjek ikad prestati izrabljivati drugo živo biće: životinju, čovjeka, pticu, ribu? Hoće li čovjek, to vrhunsko biće na ovom planetu, ikad shvatiti da samo dajući može dobiti, dajući ljubav – ljubav širi i dalje?!
Sjena to nije znala, a ni ne mora znati, jer njen odgovori i ta pitanja uopće nisu bitni, ali samo zna jedno: bilo bi lijepo živjeti u tom mjestu kojeg nema.
Priča je iz moje 19. knjige fantasy priča "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-290-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Blue Witch, 06.02.2021. 17:50 to mjesto postoji samo u mojim snovima...
Galaksija, 06.02.2021. 19:10 :* veliki pozdrav!
Blue Witch, 06.02.2021. 19:12 draga @IzgubljenaUGalaksiji:) - uzvraćam toplim pozdravima iz noćnog Zagreba :)
The Witch Teuta, 06.02.2021.
21:00
Moje skromno mišljenje je da nikad neće postojati
takvo mjeto kojeg opisuješ kamoško...
Ali neka ga u mašti, tamo mu i je mjesto...:))))))))))))))
eum, 06.02.2021. 21:36 U tom mjestu kojeg nema - hrana se nevidljiva sprema a kupuje se sve sa sa čarobnim cvjetovima ljubičice koje odlaze u bjelinu snova i ispunjavaju sve naše želje. Ljubav je na vlasti, i ona nas prati sa svojim ljubičicama koje usput i znaju pričati. Nema neljudi, sve je ljubav koja čuva sve duše i ljudi i životinja koje isto tako ne umiru nego se vraćaju sa zemlje radosne povratku svojoj nepostojećoj kući. Sve je u zajednici ljubičica a iznad je samo let ptica. U tom mjestu nema boli nema stradanja i nema šanse da te netko ne voli. Lijepa tvoja priča, od ljepote vrvi, a moja priča ju hoće samo da zagrli...Lpp
Violenta, 07.02.2021.
03:58
Eh, bilo bi lijepo živjeti u tom mjestu kojeg, nažalost, nema...
Čovjek bi čovjeku bio čovjek... ili prazan prostor za ispunjavanje ljubavlju, ili nepročitana knjiga koju bi s guštom uzeli u ruke - u svakom slučaju, ne bi ni sebi ni drugima izazivao suze, samo smijeh i osmijeh :*...
Blue Witch, 07.02.2021. 10:52 @The Witch Teuta - možda za nekih 1000 godina će i postojati kad ćemo komunicirati mislima, kad ćemo biti transformirani kao vječna eterična tijela kojima treba samo Sunce da ih hrani :) eto, opet mašta koja vidi svašta :)
Blue Witch, 07.02.2021. 10:53 dragi prijatleju @EuM - predivno si nastavio ovu moju priču, ostala sam bez teksta, dok sam čitala tvoj komentar... puno ti hvala na predivnim riječima :)
Blue Witch, 07.02.2021. 10:54 tako je, draga @Violenta, to je ono što sam željela poručiti ovim tekstom, hvala ti :)
mecabg, 07.02.2021.
16:44
Bićwe to krasan roman...
Mesto koga nema, postoji, jer je u snovima, pa ma bili oni nežni, noćne more ili uljuljkujući...
Razmišljanja jedne žene, 07.02.2021. 18:30 Dok postoji u razmišljanjima, u svijesti.....svako mjesto postoji:))
Blue Witch, 07.02.2021. 18:31 @Razmišljanja jedne žene - takvo mjesto postoji, ali je realizacija teška
Blue Witch, 07.02.2021. 18:32 @mecabg - hvala ti na lijepim riječima, pišem ga ... ima već preko 150 stranica, a radnja se događa onako kako inspiracija diktira ... mjesto kojeg nema - to mjesto postoji u svima nama i svi ga želimo, ali teško je ostvarivo zbog ljudskih sitnih interesa
teuta, 07.02.2021.
18:59
Sve je moguće ali nas više neće biti tada.
A možda i bude ako će postojati reinkarnacija i ako ćemo biti svjesni
prošlih života. :))))))))))))
Zanimljivosti/Putovanja, 07.02.2021. 19:10 Mašta može svašta pa i stvorit u mašti takvo mjesto, u stvarnosti ga vjerojatno nema, koliko znamo. ;))))
Blue Witch, 07.02.2021. 20:09 @teuta - razmišljam o takvim bićima koja su dostignula taj visoki nivo svijesti i tako žive; vjerujem da negdje u Svemiru postoje baš takva bića i to na mjestu kojeg i te kako ima
Blue Witch, 07.02.2021. 20:10 @Zanimljivosti/Putovanja - da, mašta stvarno može svašta :) često mašta proradi pa se kasnije i ostvari razvojem tehnologije ... za sad takvo mjesto u našoj stvarnosti ne postoji, ali kako sam napisala malo prije @teuti - možda postoji u Svemiru
PUTOVANJE KROZ VRIJEME
slika: https://www.facebook.com/Witches-of-Wallaceburg-Ontario-432007576839272
Sjena je sjela za stol, upalila je 7 svijeća. Bio je sumrak, tišina, veljača se u maglenoj noći provlačila kroz gole grane drveća, na cesti nikog nije bilo.
Počela je mirno disati, bezvremenski osjećaj je počeo ispunjavati prostor oko nje i …
… vidjela se u svojoj ulici, ispred svoje kuće, a u daljini je vidjela tatu kao na biciklu odlazi. Pogledala je na sat, bilo je 9:30h ujutro, a to je bilo njegovo vrijeme kad je odlazio “na špicu” kako je uvijek govorio, to je bila Gradska kavana na Trgu bana Jelačića, tadašnjem Trgu Republike.
Prošla je kroz dvorišna vrata, nije znala koja je godina i u koje vrijeme se vratila. Došla je do kuće i pozvonila na ulaznim vratima.
Vrata su se otvorila i pojavila se njena mama i začuđeno je uitala:
.- Dobar dan, izvolite?
Sjena je shvatila, da je njena mama ne prepoznaje u ovoj starijoj verziji nje same, samo je vidjela njene ispitivačke oči, jer je shvatila da je poznata njenoj mami, samo mama ne zna otkud.
Sjena je rekla i nasmiješila se:
.- Ne poznaš me?
Slavica je odmahnula glavom, a Sjena je dodala:
.- To sam ja, Sjena, došla sam iz 2021. godine, išla sam kroz vrijeme, jer sam te još jednom željela vidjeti. Koja je sad godina?
Slavica je otvorila usta, prekrila ih rukom, pogled je bio pun nevjerice i samo je odgovorila:
.- 1971.
Sjena je rekla:
.- Mogu li ući? Je li moja mlađa verzija u svojoj sobici, spava li ili je u školi?
Slavica je odgovorila:
.- U školi je, hajde… uđi!
Sjena je ušla i otišla ravno u kuhinju, sjela na sjedalo ispod prozora i sa smiješkom rekla:
.- Skuhaj mi kavicu sa mlijekom u onoj tvojoj šalici sa narančastim rubom pa ću ti sve ispričati.
Slavica je stajala i rekla:
.- Ne mogu vjerovati. Kako znaš za tu šalicu? Slična si mojoj kćerci, vidim te njene oči kod tebe, ali kako je to moguće?
Sjena je odgovorila:
.- Skuhaj kavu pa ću ti sve reći.
Slavica je skuhala kavu, stavila sve kao uvijek što je stavljala dok joj je davala kavicu ujutro, a Sjena je sjela na sjedalo ispod prozora baš onako kako je sjedila dok je išla u školu: podigla je noge na sjedalo, sjela u indijanski položaj sjedenja, uzela šalicu i popila malo kave.
Slavica je rekla:
.- Da, sad vidim da si to ti, a sad mi reci: kako je to moguće, što radiš tu i zbog čega si tu?
Sjena je počela:
.- Prvo, da ti kažem: ne smijem sresti sebe u mlađim danima, dakle, ne smijem sresti svoju mlađu verziju. Drugo, željela sam te još jednom vidjeti i zagrliti, ako ćeš mi to dopustiti. Treće, moguće je, dobila sam jedne tajne moći sa kojima mogu otići u neko svoje prošlo vrijeme, ali to ne smijem zloupotrebljavati, već se to mora iskoristiti jedino zbog velike čežnje srca, a kod mene je cijelo vrijeme bila tolika čežnja srca, da te još jednom zagrlim pa sam, eto … došla sam te zagrliti, mama.
Sjenine oči su se ispunile suzama, Slavica je zaplakala, jer je bila jako osjećajna osoba, digla se i raširila ruke govoreći.
.- Dođi, Sjeno moja, zagrli ponovo svoju mamu!
Sjena se digla i zagrlila svoju mamu, toliko plaho, a opet sa toliko žara u srcu, da se taj osjećaj ne može opisati. Osjećala je u srcu kao da joj se zatvara velika praznina sa tim zagrljajem, osjećala je da je to sve što je tražila da još jednom doživi, osjećala je da se i njena mama tako osjeća.
Slavica se odmaknula i gledala je:
.- Mogu ti reći, da si sad sličnija meni, nego tati. Tati si bila sličnija dok si bila mlađa.
Sjena je sa suzama u očima odgovorila:
.- Da, slična sam ti, ali ti ne smijem ništa pričati o budućnosti, ne smijem ti reći ništa o sebi ni tebi ni tati, jer se može promijeniti povijesni tijek naših života. Moja je želja bila samo doći na vrata neše kuće u Trnju, pozvoniti i ugledati tebe. Da me nisi pustila, ja bih otišla natrag u svoje vrijeme, ali shvatila si da se tu događa nešto izvanvremensko, nešto čudno i sa povjerenjem si me pustila unutra.
Mama je odgovorila:
.- Da, srce je vikalo u meni, da se ne trebam ništa bojati, da je na vratima moje dijete, ali puno drugačijeg izgleda.
Sjena je imala samo pola sata na raspolaganju, jer se morala vratiti u svoje vrijeme. Nisu puno pričale, tek uobičajeno: kako si, kako zdravlje, uobičajene stvari koje nemaju veze sa njihovim budućim životima.
Kad se digla da krene, njena mama ju je ponovo zagrlila, jako stisnula uz sebe i samo je prošaptala:
.- Nadam se da si sretna u životu i to je jedino što ti želim.
Sjena se odmaknula, pogledala je suznim očima i odgovorila.
.- Sad sam sretna! Sad sam ispunjena srećom i bila sam uz tebe ispunjena srećom. Ovo je sve što mi je trebalo do kraja mog života. Sad moram polako krenuti, vrijeme ide i moram se vratiti.
Još jednom su se pogledale, zagrlile, mama ju je poljubila u obraze, Sjena joj je uzvratila i izašla je van na dvorište. Još se jednom okrenula i mahnula joj, mama je odmahnula i Sjena je otišla na isto mjesto gdje je i došla u 1971., jer je morala stati točno na to mjesto otkud je iz 2021. godine otišla, da bi se sigurno vratila u svoje vrijeme.
Put natrag u 2021. je trajao isto onoliko koliko i put u 1971. godinu. Sjena je sjedila za stolom u svojoj sobi, svijeće su gorjele, bio je sumrak, tišina, veljača se u maglenoj noći provlačila kroz gole grane drveća, na cesti nikog nije bilo, samo je bilo pola sata kasnije, nego prije.
Kasnije, dok je ležala u krevetu i razmišljala o svemu što joj se dogodilo, sjetila se, da je njena mama uvijek bila nekako tajanstvena, distancirana, uvijek kao da je bila nedorečena. Je li taj događaj utjecao na nju da bude takva ili je oduvijek njena mama bila takva, ona to nije znala. Znala je samo, da je taj put kroz vrijeme zauvijek promijenio i njenu mamu i nju.
slika: https://www.facebook.com/Witches-of-Wallaceburg-Ontario-432007576839272
Zaspala je mirno, tiho je disala i san se nije javio. Je li sve bio san što se dogodilo ili će san postati nešto drugo, to ne zna. Ona samo zna, da je njeno srce ispunjeno, da nema u tom srcu više one teške praznine i da je dobila ono što je njeno srce žarko željelo – samo još jedan susret i zagrljaj sa njenom mamom, jer je ovo uvijek zamišljala i željela napraviti... možda joj se ovaj tren, dok je ovo pisala, želja i ostvarila, jer je sve vidjela kako je napisano
Priča je iz moje 19. knjige fantasy priča "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-290-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Blue Witch, 05.02.2021. 18:44 ovo sam uvijek zamišljala i željela napraviti... možda mi se ovaj tren, dok sam ovo pisala, želja i ostvarila, jer sam sve vidjela kako je napisano :)
Galaksija, 05.02.2021. 18:50 jako lijepo napisano. :)) uživah čitajući.
Blue Witch, 05.02.2021.
20:06
@IzgubljenaUGalaksiji:) - hvala ti, draga, o ovome razmišljam godinama otkako nema moje mame i da se može putovati kroz vrijeme, vjeruj mi - baš bih ovo napravila
"Kažu da je svaki atom u našem tijelu jednom bio dio zvijezde. Možda ne odlazim, možda idem kući..." - Vincent Van Gogh
The Witch Teuta, 05.02.2021.
20:50
Divna priča kamoško.
Voljela bih da se to zaista može ostvarit, bar na jedan kratak trenutak
ili da se vratim na to mjesto gdje bih mogla okrenuti sudbinu na pozitivu
ali o tome samo mogu maštati ili pisati priče kao i ti.
LP:))))))))))))))))
shadow-of-soul, 05.02.2021.
20:59
https://mojtv.hr/dvd/3847/zavjet-sutnje.aspx
Bas gledam ovaj film...fantasy....odlican
shadow-of-soul, 05.02.2021. 21:01 @The Witch Teuta... da, to je tako....samo zelja i sjecanje
Zlatan, 05.02.2021. 21:02 neobicno
shadow-of-soul, 05.02.2021. 21:07 da, Zlatane...i u masti sve :)
Violenta, 06.02.2021.
06:23
Jaka je ta želja...predobro napisano;
kao da sam s vama pila kavu
kao da sam s tobom putovala :*...
Blue Witch, 06.02.2021.
11:25
@Violenta - da, baš je kako sam opisala ... dok sam ovo jučer opisivala kao priču, u mašti sam sve vidjela i željela sam napisati ovu priču koja je istovjetna mojim dugogodišnjim razmišljanjima o putovanju kroz vrijeme :)
hvala ti na lijepim riječima ... možda si i bila i gledala nas negdje iza zavjese stvarnosti
Irena Pusnik, 06.02.2021. 12:38 Mozda je nekad prije bilo bolje pa za tim zudimo...
The Witch Teuta, 06.02.2021.
15:35
A što možemo, sada je to tako
ali u budućnosti možda će to biti
sve moguće...:)))))))))))))
Blue Witch, 06.02.2021. 17:02 @Irena Pusnik - ne znam... kad se gledam onda - bilo je kako je bilo; kad se gledam sada - ovako je kako je ... živi smo i to je najvažnije
Blue Witch, 06.02.2021. 17:03 @The Witch Teuta - znaš, vjerujem da je to već odavno moguće, samo je to privilegija posebnih ljudi
SIVA EMINENCIJA
Projekti, vizije, snovi, rješenja: imala sam puno planova, imala sam puno vizija o budućnosti, imala sam sve, ali nisam imala sebe. Dugo sam lutala po raznim knjigama, tražila sam smisao života, smisao postojanja, smisao sebe, a ništa nisam nalazila. Sve što sam pronašla, bilo je samo mrtvo slovo na papiru, tek odjek onog nečeg u duši što sam prepoznavala, ono nešto što spava u meni, ali nije izašlo i nije vidjelo svjetlo dana.
Oduvijek sam bila poslušna, disciplinirana (dresirana životinja), umjerena, tek tu i tamo znala bih nešto reći povišenijim tonom, ali to je sve bilo u okviru obiteljskog okruženja, tek tu i tamo bi netko od obitelji čuo i moj glas i tako je vrijeme prolazilo, sunce se rađalo i zalazilo, a ja sam uvijek ostajala na istom mjestu.
Jednog dana, tog srpanjskog dana kad sam postala slobodna, slobodna od nekih veza i okova u koje sam se sama uplela, oživjela sam. Trajala sam, davala sam, oduzimala sam, ali opet sam se vrtjela u istom krugu otkud sam i došla.
Prolazile su godine, a ja sam još uvijek bila tamo gdje sam pomaknula samo taj jedan korak – taj korak do sna, taj korak od sive eminencije od koje sam uvijek željela pobjeći, ali nisam nisam ni shvatila da sam sve to ja, da je sve to moj život, da je sve to ono što čini mene i moj život.
Sada, dok gledam ovu svjećicu koja gori pa mi osvjetljava malo tame koja obavija misli i dušu,
vidim svoje malo biće kako želi izaći iz te sive eminencije, iz tog polusvijeta gdje se nikad nije osjećalo dobro, to biće koje je oduvijek željelo biti ono što je oduvijek i bilo – biće svjetlosti i ljubavi, a ne neželjena kćer oca koji je nikad nije u sebi priznavao, ali ju je volio.
Kako pomiriti te dvije krajnosti, kako sivilo natjerati da zasvijetli, kako zamisliti čaroliju i pretvoriti je u život? Jednostavno, a opet teško, a opet jednostavno: sve je na meni, svaka odluka, svaki plan, svaka misao koja može postati djelo – sve je do mene, samo treba hrabrosti, treba htjeti.
E, to je teško, hoće se, ali se ne može. Zašto se ne može? Zato, jer se ljudi boje, ljudi se boje promjena, novih stvari, novih dana, novih situacija, a među tim ljudima sam bila i ja, dok mi nije došla voda do grla i dok, jednostavno, nisam maknula stare projekte života i upustila se u nove trake koje su me i dovele do spoznaje, da život nije siva eminencija, već blistava jasna svjetlost kojoj svi na kraju i odlazimo.
Eto, tako je zasjalo svjetlo mog života i tako sam iz sivila letargije i čudnog osjećaja zakoračila samo jednim korakom u to bajno svjetlo, a trebao je samo jedan korak….ostali će doći.
Priča je iz moje 19. knjige fantasy priča "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-290-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
shadow-of-soul, 03.02.2021. 20:49 ''Osjetljivost je nositi svačije cipele i ne osuđivati ničije korake.'' - Massimo Lo Pilato-
Galaksija, 03.02.2021. 20:54 ne razmišljaš o romanu? :)
shadow-of-soul, 03.02.2021. 20:58 @IzgubljenaUGalaksiji:) - kako ne? ima već 104 stranice :) bez sadržaja i ostalih elemenata koje knjiga sadržava ... pišem intenzivno
teuta, 03.02.2021.
21:20
Da, promjene često puta nisu lagane.
Treba imati hrabrosti zakoračiti na drugu stranu ali mora se nekad.
Ti si to uspjela. LP:)))))))))))))))
Violenta, 04.02.2021.
06:05
Svaki put počinje prvim korakom - ti si se osmjelila i neka si
riječi će teći, ne brini;
puno sreće i inspiracije za pisanje romana :*...
NF, 04.02.2021. 20:04 naprijed naše :D
O DUHOVNOSTI, ZATVORENIH OČIJU, U BESKRAJU
Kako Sjena doživljava duhovnost?
Zatvorenih očiju, potopljeno u njoj izranja i obavija je poput najfinije svile.
Iz cvijeta života uvijek otrgne jednu laticu i baci je prema zlatnoj zori, mnogi ljudi otkidaju te latice života bacajući ih prema crnoj pučini samoljublja, srebroljublja, sebeljublja, sveljublja, mnogi ljudi kao bezglave kreature gomilaju svoj životni prostor masom materijalnog bogatstva, zaboravljajući pri tome, da se bez srca ne može živjeti, da se bez osjećaja Ljubavi i Života ne može disati i ta čudna pohlepa oduzima im komad po komad srca, lomi ga na tisuću komadića i baca u beskraj Svemira otkud ne dolazi odgovor.
Samo tišina, nijema svečana tišina, ali kad iz srca izroni čarobna nit, miris ružinog cvijeta kad se prolije prema njoj, ona osjeća da joj je duša uspostavila onaj fini balans između punog Mjeseca i njene unutarnje duhovne vatre. Tad zatvara oči, pušta toj karavani, da je odnese u zelenu pustinju Života i kad se Zemlja pokoleba, kad se srce smiri – unutrašnjost živi.
Ključ se nalazi u Ljubavi, jer se ona uvijek pokloni u svojoj uzvišenosti i tako dolaze razni ljudi, traže se u daljinama, hodaju sjenovitim stazama mračnog dna ponora i pognute glave odlaze u beskraj, tražeći još i još i još, ali ne dobivaju, jer to je suh izvor i tu nema ništa.
Odavno je shvatila, da je to nasljeđe određeno naraštaju koje se klanja palim anđelima u obliku čovjeka, odavno je shvatila da mir dolazi iz nje, a ne iz nekog nepoznatog suhog izvora, odavno je shvatila, da ono što leži u njoj čeka samo pravi trenutak, da povede njen život onim smjerom za koji je rođena.
Tražila se godinama, a pronalazi se u sekundama, to su trenuci kad sastavlja kaleidoskop Života i srce joj zabljesne u vatri spoznaje, prepoznaje iskreno lice, čisto srce, blistavu dušu.
Ljudi otkrivaju svoja unutarnja lica pokazujući joj te nagrđene konture, pokazujući joj laž umjesto istine, dajući joj zmiju podmuklosti i laži, umjesto mlade ptice Ljubavi i tako život joj prolazi...polako.
Evo... i novo proljeće dolazi, a ona u sebi slaže svoje vrijeme, zaviruje u svoje malo srce i pušta Bogu da je vodi njoj namijenjenim putem.
Priča je iz moje 19. knjige fantasy priča "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-290-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Blue Witch, 02.02.2021. 20:17 u tišini same sebe
The Witch Teuta, 02.02.2021.
20:27
Najteže je upoznati i shvatiti samog sebe.
Ponekad zapravo upoznaješ sebe preko drugih.
Treba znati osluškivati, ponajviše svoje srce. LP:))))))))))))
Blue Witch, 02.02.2021. 20:46 @The Witch Teuta - da, to je najteži put, prepreka ima puno koje sami postavljamo, a možda ih nismo ni svjesni da ih postavljamo ... možda je to negiranje situacije, negiranje osjećaja, negiranje negiranja ... najbolje je krenuti iz početka
Zanimljivosti/Putovanja, 02.02.2021. 21:34 Što ako poznaš samog sebe i znaš da si nekad bio veseo, sretan, bezbrižan, a nakon godina života i svega što si prošo pitaš se u što si se pretvorio ogorčenu, tužnu osobu koja samo čeka gdje će ju opet nešto ošinuti.....
Galaksija, 02.02.2021. 21:48 Tišina je nekad najbolji prijatelj:)
shadow-of-soul, 02.02.2021. 23:57 @Zanimljivosti/Putovanja... ogrlica zivota ima bijele, ruzicaste i crne bisere...koliko ih je od neke boje, ovisi o nama, ali cesto okolnosti zivota utjecu da neki bijeli biser pocrni. Pitanje je moze li crni biser postati bijel? Ne znam...odgovor je mozda duboko u nama, mozda ga moramo sami pronaci?
shadow-of-soul, 02.02.2021. 23:58 @IzgubljenaUGalaksiji:)... da samo znas koliko je istine u tvojim rijecima!
mecabg, 03.02.2021.
10:40
Kad pokidaš sve latice ostane ono zbog čega si ih kidala, gomila novca, ili vrtlog ljubavi...
Dva dana nisam mogla na tvoj post...stalno me vraćalo...
shadow-of-soul, 03.02.2021. 13:09 @mecabg... lijep komentar...hvala ti (ne znam zasto nisi mogla na blog, meni sve otvara)
SJAJ
"Neki ljudi će vam prići jer ih vaš sjaj privlači. Neki će vas odbaciti zato što je vaš sjaj za njih prejak i to je u redu. Nastavite sjajiti i dalje." - Will Smith
Sjena je rođena, a nije trebala biti rođena. Roditelji su joj bili 18 godina u braku bez djece i tek su je onda dobili. Otac je bio star 53 godine, a mama 36 godina kad je Sjena stigla na ovaj planet. Bila je sjajna, bijela (po riječima njene mame Slavice), bila je mirna, dobro dijete. Kako je odrastala, imala je bujnu maštu i bojala se nekog „čudovišta“ kojeg je nazivala „Vuvu“. Bojala se noću ostati sama, dok su njeni roditelji išli na posao, jer su radili noću.
Jedne noći kad je imala 6 godina u Kutini izašla je iz sobe i lutala gradom, primijetili su je neki ljudi i kako je to bio mali grad, znali su čija je i alarmirali su njene roditelje. Kad su je pitali zašto je izašla, rekla im je:
- Zvao me Vuvu, da izađem pa sam izašla.
Bojala se i velikog kamiona marke „Om“. Kad bi prolazio, tresla se od straha, a ni danas ne zna zašto je to bilo tako. Uvijek je bila samozatajno i ozbiljno dijete. Imala je te velike oči i taj neki sjaj koji se obavijao oko nje, a taj sjaj su vidjeli rijetki ljudi.
U njenim očima je uvijek bila neka ozbiljnost, tuga, samozatajnost. Nije imala puno prijateljica, najbolja prijateljica je bila njena mama i knjige koje je čitala, a kasnije fantasy filmovi.
1975.
Nekako se uvijek osjećala kao gost na ovom planetu, kao da tu ne pripada, kao da je zalutala i – zastala. Zastala je i ostala. Godine 1969. počela je pisati pjesme, napisala je 3 jako ozbiljne pjesme za svoju dob i od tad se nije zaustavila. Njen svijet je bio njen tajni svijet bajki, knjiga, filmova.
1977.
Uvijek je bila distancirana od mnogih ljudi, ali jako pristupačna, vedra, komunikativna... sve je to bilo na površini. U njenoj dubini se odigravao jedan sasvim drugi svijet, njen tajni svijet mašte i snova i kad god bi ušla u taj svijet, sjaj oko nje bi se vidio, kao da joj je koža sjajila, oči su bile drugačije, to više nije bila ona osoba koju su mnogi poznavali. Zauvijek je ostala u svom tajnom svijetu mašte i snova pa iz tog svijeta izlazi u realnost koju mora odživjeti, ali njen život se odvija u sasvim jednom drugom svijetu gdje je sve drugačije.
Sjena je jednom napisala ova sjećanja:
Vrtim sjećanja i kao vrtuljak se okreću i slike polako na ramena slijeću poput ptica koje sam dozvala i drugim ih imenom nazvala.
Jesu li to bila dobra djela, ono što slijedi iz života i što se uvijek čini? Ne znam, nikad se nisam pitala jesam li činila dobro djelo, što imam ja od tog, što ima Bog, što ima tko? Ima samo onaj kojem je to dobro djelo učinjeno.
Dok sam odrastala, tata mi je govorio:
.- Vidiš kako skromno živimo, ja radim, mama ne radi, tebe školujemo. Jednog dana, kad završiš gimnaziju, zaposlit ću te tako da nam možeš pomoći, jer mi od male penzije ne možemo tako vječno živjeti.
Odrastala sam uz tu rečenicu, naravno, želja mi je bila ići na faks i upsala sam ga: Filozofski fakultet, smjer arheologija i engeleski jezik, primljena sam kao redovita studentica, ali tata mi je krajem srpnja 1976. našao posao i počela sam raditi 02.08.1976. Kad sam ga pitala, a što je sa faksom, rekao je:
.- Faks uz rad, školuj se sama, ja nemam novaca da te školujem 4 godine.
... i tako je mala krenula na put života, a sve drugo je povijest.
Živjela sam sa njima do 1984., redovito sam više od pola plaće davala u kuću i od svoje polovice još kupovala ogrjev za zimu, zimnicu i sve ostalo što treba. Život mi je pokazao svoje pravo lice u mojoj 19.-toj godini, ali da tako nije bilo, ne bih sad ovdje sjedila i pisala ovo pismo.
Udala sam se 1984. za drugog supruga (prvi je bio samo prvi dečko i odmah je morao biti suprug=tatin nalog, long story), ali sam i dalje nastavljala financijski pomagati roditelje. 1992. je došlo do tragedije: tata je izgorio u kući, imao je tešku, nasilnu i brzu smrt; mama je otišla za njim u roku 11 mjeseci.
Ostala sam sama, našla sam utjehu u teta Ramoni, maminoj najboljoj prijateljici. Od tada sam se preusmjerila na nju, ona mi je pomagala, ja sam njoj. Postale smo nerazdvojne i sad se pitam: a što sam to dobrog ja učinila, osim što sam jedino financijski pomagala roditelje i teta Ramonu? Ne znam, iskreno moram reći, da mi je to bila dužnost, a ne dobro djelo, ali kako sam od malih nogu odrastala u samotnom okruženju, postala sam samozatajna. Imala sam moj tajni svijet mašte i snova u kojem živim i danas kad se odmaknem od stvarnosti.
U tom svijetu su svi dobri, u tom svijetu je Ljubav najljepša sjajna zvijezda na plavom nebu života. U tom svijetu nema ničega, osim dobrote, Ljubavi, poezije, glazbe, prekrasnih slika, prijatelja, Božje ljubavi, anđela. U tom svijetu živim i pokušavam ga približiti i Davoru. Taj svijet sam pokušavala približiti svim mojim partnerima sa kojima sam bila. Nitko me nije razumio, osim „plave sjene“ i sad Davora, nitko nije razumio što je tako lijepo u tom svijetu, nitko nije pokazao namjeru niti da odmakne vrata za 1 cm i proviri u taj svijet i bar se nalukne unutra i vidi.
Ne, sve je ostalo na mojoj priči kako je lijepo u tom svijetu, a tko će mi vjerovati, kad ni probao nije? Zato se pitam, može li jedan lijepi svijet kojeg dajem od srca, bez ičega da tražim natrag, ostati tako neposjećen? Naravno da može, ovisi tko zove, ovisi tko daje i što daje, to je poanta. ''Plava sjena“ je zavirio u taj svijet, zastao i ostao zatečen. Brzo je iz njega izašao nije bio ni 5 minuta, ali bar je ušao.
A Davor? E, to je ono najvažnije. On je došao iz tog svijeta, on je jednostavno išetao jedne noći 2004. i pokazao se. Nisam ga ispočetka prepoznala, ali srce ga je osjetilo i zaustavilo se baš uz njega. Pitala sam se – je li fatamorgana, je li to – to?
Život je pokazao da je to - to. Jedno drugo smo pokupili u mom svijetu i krenuli dalje. Ima li veće dobrote, nego pozdraviti „životnu skitnicu“ iz mog svijeta i primiti ga u ovaj, realni svijet i ostati uz njega? Naravno, da ima veće dobrote, ali ta je moja dobrota – prema meni samoj, a i prema njemu. Ta nam je dobrota spasila i moj emotivni život i njegov cijeli život, ta dobrota i dalje održava moj svijet živim, pulsirajućim, ta dobrota i dalje zalijeva moj život svojim plavim slapovima kad god me pogleda. Možda je ovo netipično za neka dobra djela, naravno, jer se ne smatram nekom predobrom osobom, sveticom bla bla. Obična sam žena koja ima svoje mane i dobre strane i koja nastoji, ako je svjesna onog što čini, uvijek činiti ovo: ono što ne želiš sebi – ne čini drugome.
Nisam licemjerna, ne pucam se u zvjezdano nebo imaginarne dobrote, ali znam jedno: što god napravim – činim to iz srca, iskreno i dajem onoliko koliko mogu. Ne mogu dati ono što nemam, samo mogu dati ono što imam, pri tome, naravno ne mislim samo na materijalna davanja. Davati nešto, znači davati i nematerijalno, a tu sam majstor! O materijalnom davanju neću puno, jer još moram otplaćivati ta davanja minimalno 7 godina.
Život mi je poklonjen. To je dobra strana Božje ljubavi koja se spustila nad mene i znam, da tu nisam slučajno, znam da sam ovdje s onim razlozima koje je Božja ljubav za mene predvidjela. Zbog toga i živim što više u suglasju sa Bogom, a što manje u suglasju sa trivijalnim ljudskim postulatima koji znaju jako vješto zavoditi. Idem dalje u život, tu avanturu meni darovanu, sa Božjom ljubavi i povjerenjem.
Priča je iz moje 19. knjige fantasy priča "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-290-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Blue Witch, 02.02.2021. 10:18 "Sviđaju mi se iskrene i nezainteresirane osobe, one koje imaju loš odnos sa zavišću i odličan odnos sa poniznošću." Agostino Degas
NF, 02.02.2021. 10:36 uf, uf, ni tebi nije bilo lako...
Blue Witch, 02.02.2021. 10:53 @NF - ne, nikako mi nije bilo lako :)
Blue Witch, 02.02.2021.
11:54
"Svi znakovi da imate staru dušu - to su iskustva iz prošlih života: stare duše paze jedna na drugu, pokušavaju se naći i uspostaviti tu vezu jer shvaćaju da su povezane. U takvim situacijama se vidi koliko ljudi mogu biti duboko povezani, objasnila je Karen Brailsford.
- Koncept stare duše nadahnut je idejom da su naša tijela svojevrsni spremnici za naš duh, a stara duša je netko tko se nastavlja reinkarnirati kako bi se iscijelio ili dovršio karmičke sporazume - kaže intuitivni savjetnik Randi Merzon."
Piše Tina Kos, utorak, 26.1.2021 u 22:22
svi znakovi da imate staru dušu
Violenta, 02.02.2021.
12:39
Sviđa mi se pristup s linka:
"Vjerujem da postoji bezvremenost ili vječnost kojima svi imamo pristup, ta urođena mudrost i srž istine. Na neki način, moglo bi se reći da smo svi stare duše, i možda u različitim životima istražujemo različite aspekte toga."
Karen Brailsford
shadow-of-soul, 02.02.2021. 12:54 @Violenta... da... i ja volim takve teme :)
eum, 02.02.2021. 13:07 Najprije prijateljice, vidim te kao dar tvojim roditeljima pa onda dar života i smisla tvom postojanju..tebi samoj koja to dajući se obilato vraćaš, jedno sam siguran, na pravom si putu.. tp
Blue Witch, 02.02.2021. 14:33 dragi prijatelju @EuM - hvala ti na prelijepim riječima, slično je pričala i moja mama ... da sam joj dar života
teuta, 02.02.2021.
14:57
Nešto mi je poznato i nešto baš i nije.
Lijepo si sve ispričala i opisala.
Nije ti bilo lako, daleko od toga ali ti si snažna osoba iako fizički jako krhka. Snaga i inat te guraju naprijed. LP:))))))))))))
Prag-cz, 02.02.2021. 15:04 zanimljiv blog
Blue Witch, 02.02.2021. 15:05 @teuta - draga kamoško, kako sam ti sinoć rekla, postojeće tekstove dopunjavam onim detaljima koje nisam prije pisala :) hvala ti :)
Blue Witch, 02.02.2021. 15:05 @Prag-cz - hvala na posjeti :)
teuta, 02.02.2021.
17:19
Da ,da, jasno mi je.
Ali ne mogu se načuditi koliko ima žara u tevi hehehee
To je super. LP:)))))))))))))))
Galaksija, 02.02.2021. 18:11 Divno je čuti zahvalnost u tvojim riječima (p.s. volim vidjeti kod tebe onaj nonšalantni "long story"). :)))
Blue Witch, 02.02.2021. 18:25 @teuta - ima, a znaš li tko je tome kriv? :) ti :)
Blue Witch, 02.02.2021. 18:30 @IzgubljenaUGalaksiji:) - da, velika je zahvalnost prema svakome u životu tko je bio uz mene (volim taj izraz :) .... )
The Witch Teuta, 02.02.2021. 18:46 Hehehehe, skrušeno priznajem i preuzimam odgovornost na sebe...:)))))))))
VRIJEME JE? SUSRETI SA NJOM
Sjena se uvijek pitala, zašto je ona njen glasnik pa evo što je napisala jednog dana:
I tako, dok sam pomilovala meka krila crnog anđela, u meni se prelomila svjetlost na tri dijela i nestala. Iz neskladnog sklada u krugu rotiram jednu te istu misao, jedan trenutak.
S usana suhih kao život ne silazi riječ i ne želim više riječima, tim lijepim zavodnicama, dati ni daha života. Nekom brzinom polako sam zakoračila u novi svijet sjena, drugačiji od prethodnog, ali opet moj svijet. Lijepo je opet biti na poznatom terenu, uz poznate elemente rasipanja daha i zatvaranja duše do kraja zatvaranja.
Vrijeme mi je zatvoriti dušu i pustiti je da se odmori, previše je davala, umorila se. Uzrok svemu je hladna voda kojom sam oprala lice i te osjetljive oči, dok se kroz ovaj ranojesenji dan tiho razlijeva plazma kroz krvnu smjesu i odlazi do svog ekvinocija. Vrijeme je za polazak, a bit će još lijepih trenutaka, vrijeme je odmoru.
Moj susret sa Njom uvijek je bio da sam bila kao glasnik, uvijek sam bila neki anđeo smrti koji javlja nekome o nečijem odlasku.
Prvi put kad sam javila, da je jedna duša otišla na Onaj Svijet, bila je djevojka od 17 godina koja se bacila sa nebodera, kćerka kolege sa posla… bila je u tzv. dark pokretu “Crna ruža”.
Oduvijek su mi se putevi križali sa Njenima i kao da me oduvijek birala, da pronosim njen glas o tome koga je odvela – bilo u bijeloj boji sna ili u glasniku anđela smrti. Ne znam zašto je mene odabrala, zašto uvijek dobivam te poruke, odnekud zapisane i proslijeđene. Je li mi vrijeme da se odmorim od toga, da budem Njen glasnik, još od davne 1985. godine, kad mi je prvi put povjerila taj put i uputila me da idem tim putem?
Kasnije su zaredali bijeli snovi, o tome sam pisala. Bojim li je se? Da, bojim je se, ali i ne, jer mi je poznata, jer ona uvijek nađe način, da proslijedim Njenu poruku.
Moj susret sa Njom je bio u davnim vremenima, prije moje povijesti, u nekoj dalekoj prapovijesti kad me odabrala i u ovoj inkarnaciji, da joj služim kao Njen glasnik smrti, ali pitam se jedno: tko će ljudima javiti vijest kad Ona dođe po mene?
Hoće li Ona odabrati neku drugu dušu, da ide ovim putom kojeg je namijenila meni? Do sad sam ovakvih vijesti prenijela jako puno, što uživo, a što kroz bijele snove.
Je li mi vrijeme, da se odmorim od toga, da budem Njen glasnik ili mi je vrijeme da odmorim u sebi sebe?
Priča je iz moje 19. knjige fantasy priča "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-290-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Blue Witch, 01.02.2021. 17:36 ... i ovo je istinit događaj koji mi se dogodio i događa se
Galaksija, 01.02.2021. 18:44 Ti najbolje znaš što je tvoj put :))
Blue Witch, 01.02.2021. 18:48 @IzgubljenaUGalaksiji:) - da, znam... ovo što je na ovom blogu tek je samo zabava i ovdje objavljujem neke tekstove iz novog romana
The Witch Teuta, 01.02.2021.
18:51
Imam neki dojam da će to biti jako zanimljiv roman.
To bome žuriš, puna si snage heheheh...
Na tebi su svi tvoji izbori, dakle...:)))))))))))))))
Blue Witch, 01.02.2021.
18:58
@The Witch Teuta - draga moja kamoško, ti si "kriva" što sve ovako ide :) sve je već tu, sad ću razvijati radnje po pričama ... imam sve u glavi i kako sam ti rekla - bit će to nešto posebno
ovi tekstovi su svi događaji iz mog života, naravno, a fikcija će biti začin svega
Vrtlog_, 01.02.2021. 19:20 Zanimljivo. Znaš li išta o životu onih čiji ti odlazak ona javi? Ili dobiješ tek prosto obavijest, da ih više nema?
Blue Witch, 01.02.2021.
19:35
@Vrtlog_ - tek kad odu u Nebo, onda saznam da je netko umro .. to su obično ljudi koje poznam ili ljudi od nekih poznanika, od nekih koje poznam, npr. nečija mama, nečiji tata (mamu, tatu ne poznam, ali djecu da)... to mi se javlja kroz te "bijele snove".
evo, jučer sam sanjala kao da idem prema Velikoj Gorici i one njive i polja - sve je bilo pod bijelim snijegom, krovovi kuća su bili prekriveni bijelim snijegom
ne znam ništa... tko će, kad će... samo znam, da ću za par dana dobiti obavijest o nečijem odlasku u Nebo
The Witch Teuta, 01.02.2021.
19:53
Ajme tko će te stići pratiti hehehehe...
Uspori malo djevo moja vještičija_)))))))))))))))))
Blue Witch, 01.02.2021.
19:55
@The Witch Teuta -
kamoško draga, ti si kriva :) jedino ti :) sad sam razradila već napisanu priču, dublje ulazim u te stvari i nisu površne.
Da samo znaš kako je ovo predivna zabava: pustiš maštu i ona sama kreira sve te poveznice, bira slike, dodaje sjećanja iz stvarnog života pa ih malo ukrasi maštom, ali ova knjiga je 90% istinita knjiga.
isabel, 01.02.2021.
20:49
uh, jedva sam pogodila ovdje kod tebe srce zlatno kako da uđem i ostavim trag, iskreno, ježim se od ovakvih stvari....
tp.
shadow-of-soul, 01.02.2021. 21:55 @isabel...samo ti dodji tamo gdje je tebi ugodno...ovo je blog za zabavu :)
The Witch Teuta, 01.02.2021. 22:02 Primila na znanje i prihvatila krivnju i to s ponosom hehehehe...:))))))))))
shadow-of-soul, 01.02.2021. 22:21 Kamosko, bravo! Tako treba :)
Zanimljivosti/Putovanja, 02.02.2021. 09:06 Baš mi je zanimljivo što i kako pišeš, i iznenađuje me kojom brzinom ide post za postom - uspori da te uspijem popratit ;)))
Blue Witch, 02.02.2021. 09:56 hvala, @Zanimljivosti/Putovanja na čitanju :) imam ovdje tek par postova :)
ELIKSIR BR. 9
Na zahtjev kapetanice ovog kovena https://blog.dnevnik.hr/thewitchteuta da napravim ovaj eliksir sa dužnom pažnjom sam pristupila izradi istog. S ovim eliksirom ulazi se u posebno stanje svijesti:
„Eliksir života - povezuje se sa mitom o Tothu i Hermesu Trismegistu, za koje brojne priče govore da su pili "bijele kapi" (tekuće zlato) čime su postigli besmrtnost. Spomenuti napitak spominje se u jednom od tekstova pronađenih u knjižnici iz Nag Hammadija. Obzirom da je voda vrlo važan izvor našim životima, poznata je i kao eliksir života.“
izvor: internet
Dakle, postupak za eliksir br. 9 ide ovako:
- 1 prstohvat bijelog dana
- 2 prstohvata sunčane zrake
- 1 prstohvat kapi sa suhog lista javora
- 3 prstohvata iskrenog osmijeha
- 4 prstohvata toplog nježnog pogleda
- 2 prstohvata sjaja punog Mjeseca
Sve to promiješati, spremiti u neprozirnu plavu bočicu s izrezbarenim ornamentima u obliku zlatnih zvjezdica i srca, bočica mora biti začepljena čepom ljubavi izrađenom od slučajno nađenog komadića drveta javora otkud je uzet 1 prstohvat kapi suhog lista tog javora.
Pije se 3 puta na dan, u tišini, miru, zatvorenih očiju potopljenih u duhovnost.
Priča je iz moje 19. knjige fantasy priča "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-290-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Blue Witch, 01.02.2021. 10:41 cilj ovog eliksira br. 9 je..... ?
NF, 01.02.2021. 11:00 ;D
Blue Witch, 01.02.2021. 11:12 :)
mecabg, 01.02.2021. 11:40 Uvek samo :) )
Violenta, 01.02.2021. 12:13 Oh, ljubav i uvijek ljubav...vidjela ja u filmu :)))
agava, 01.02.2021. 13:11 Pravi eliksir...važno da su mu sastojci pozitivne vibracije...budem ga smučkala sebi da mogu svijetu biti cool:-))
The Witch Teuta, 01.02.2021.
13:15
Ma bravo draga vješičice.
Sad će ljudi imaju pravi recept.
Da, taj sam tražila i nekako zametnula u knjizi hehehehe:))))))))))))))))
Blue Witch, 01.02.2021. 14:36 @mecabg - tako je :)
Blue Witch, 01.02.2021. 14:36 @Violenta - gledala sam taj film, odličan :) Sandra Bullock :)
Blue Witch, 01.02.2021. 14:37 @agava - vidiš kako je kapetanica našeg kovena, draga @The Witch Teuta znala što treba naručiti :)
Blue Witch, 01.02.2021. 14:38 @teuta - nema problema, pronašao se brzo onom čarolijom čarobnog praha i sunčanog dana :)
Galaksija, 01.02.2021. 18:30 Slatko. U Nag Hammadiju se našlo divnih spisa :))
Blue Witch, 02.02.2021. 11:38 @IzgubljenaUGalaksiji:) - hvala ti, ovo mi je samo zabava i pisanje nekog romančića na bazi istinitih događaja koje sam prošla i koje još prolazim
shadow-of-soul, 17.02.2021. 14:03 "U duši nitko ne zapovijeda. Ona ostaje tamo gdje je očarana."(Fernando Pessoa)
teuta, 17.02.2021. 15:12 Zanimljivo kamoško.
No, ti ne možeš zaista utjecati na svoje
snove, nitko to ne može.
Netko bi rekao da bi prije trebale
imati to loše značenje tamne boje
pogotovo crna ali eto, tako je kako je.
LP:)))))))))))))
Blue Witch, 17.02.2021. 15:20 kamoško, sjećaš li se onog našeg dugačkog razgovora na mobitel u vezi bijele boje mog djetinjstva?? tu je odgovor
Blue Witch, 17.02.2021. 15:47 P.S. vjerojatno je stres bio okidač kao što je i sad za neke stvari i moje bolesti
teuta, 17.02.2021. 16:35 Naravno da se sjećam i sve mi je jasno.
Ali znaš i sama...pozitiva rađa pozitivu a negtiva negativu.
Sve će biti ok, sigurna sam...:))))))))))))
Blue Witch, 17.02.2021. 16:46 @teuta - draga kamoško, poslala sam ti e-mail u vezi ove boje pozadine, to sam danas pronašla...
danas sam sanjala jedan čudan san, napisat ću ga Iridi na Magicus da mi ga protumači, jer ona fantastično tumači snove
Vrtlog_, 17.02.2021. 18:31 Ovo je fascinantno. Ali ne čudi me, znam za neke takve fenomene. Možda ima nešto u toj boji. Moja sestra je neki dan sanjala bijeli lijes i dan nakon tog sna smo saznali da nam je jedan rođak umra. Ona je imala još snova koji su predskazali budućnost. Svak ima neke darove na ovom putu koji hodimo, neke sposobnosti naša duša razvije i ne pita nas jel nam se to sviđa il ne sviđa... Valjda je lijek u prihvaćanju.
Blue Witch, 17.02.2021. 18:50 @Vrtlog - vidiš, npr. ja te snove nisam tražila i na Magicusu su me molili, da više o tome ne pišem, jer ih to uznemirava :) ljudi ne vole takve teme, ali meni je to nametnuto od ne znam koga ... i noćas sam sanjala (znači, 17.2.2021.) bijeli ljiljan, srebrnu ružu... buket bijelih ljiljana i poslala sam taj san na tumačenje na portal Magicus Iridi koja odlično tumači snove
sve što sam ovdje napisala - to je istina... ovdje nema nikakve fikcije, već je to moja istina sa kojom živim već 29 godina
tvoja sestra je isto dobila taj dar ili "dar" - ovisi kako ga prihvaća, kako ga podnosi i kako ga shvaća i kako živi sa time, jer to nije lako kad se ujutro probudiš, znaš što si sanjao i samo čekaš i za koji dan-dva čuješ vijest
teuta, 17.02.2021. 19:01 Krasna ti je ova podloga
znam da voliš ljubičastu boju nek
ti donese puuunno sreće kamoško...:))))))))))
Blue Witch, 17.02.2021. 19:10 @teuta - da, pomislila sam da je ova boja podloge nekako bolja i ovo dolje me motiviralo da promijenim boju podloge ovog bloga, jer inače ljubičasta boja:
"U kršćanstvu ljubičasto je još simbol vladavine i autoriteta zatim je ljubičasto; čarobnjaštvo, strpljenje, umjetnost.
Ljubičasta boja pozitivno i opuštajuće djeluje na osjećaj očaja i bezizlaznosti i potiče sposobnost rasuđivanja, jača emocije.
Ljubav prema ljubičastom otkriva one koji teže višim ciljevima, moći i utjecaju, koji su idealisti, ponekad i nedovoljno kritični.
Ljubičasta boja djeluje mistično, tajanstveno, očaravajuće i prigušuje strasti.
Ljubičasta je obredna boja, posebno u korizmi. U mnogim tradicijama je simbol inteligencije, znanja, pobožnosti i svetinje.
Ljubičasta, boja vidovitosti, promišljenosti i ravnoteže između neba i zemlje, strasti i razuma, pokore, žaljenja i pokajanja.
Ljubičasta boja u zodijaku pripada ribama. Ljubičasta označuje; duh, religioznost, inspiraciju."
Vrtlog_, 17.02.2021. 19:31 Svak dobije neki dar... Ako je na tom putu. Ja npr mogu osjetit duše biljaka i životinja... Pa i ljude mogu osjetit dubinski. Ima san iskustvo u kojem san vidija da je sve što postoji u suštini Ljubav... I ta Ljubav je takva da ne možeš ni reć da je bezuvjetna, jer tu nema "uvjetno - bezuvjetno", nema nikakve podjele, ta ljubav samo voli, jer voli. I voli nas u svakom momentu, kakvi god da jesmo, a i mi smo također ta Ljubav... Ali koštali su i mene ti darovi, da ne duljim sad...
Blue Witch, 17.02.2021. 20:14 @Vrtlog_ - potpuno ti vjerujem, jer to što si doživio, to je duboko osobno iskustvo, neispričano... kad kažem neispričano, mislim, ne možeš riječima opisati sve te emocije koje su prolazile kroz tebe, dok si doživljavao to što ti se dogodilo... potpuno ti vjerujem, jer to postoji
Vrtlog_, 17.02.2021. 20:31 Razumijemo se. Želim ti da uspješno koračaš kroz ovu izmaglicu života, di je slaba vidljivost i svaki korak zajeban... Živit nas je s ovim što nosimo, ali zbog tih darova koje imamo su nam životi i lipši...
shadow-of-soul, 17.02.2021. 20:35 @Vrtlog_ - da, razumijemo se... hvala ti na lijepim riječima i ja tebi želim što blaži hod kroz šumu života i svako dobro ... čitam te i dalje :)
mecabg, 17.02.2021. 20:40 Beli snovi donose ti crnu stvarnost...
Umesto sivila osećanja, ti imaš celi spektar svih boja...
jer belo nije jedna boja, belo su sve na okupu...
Možda te baš to izdvaja od ostalih pesnika...
Ti nemaš jednu emociju, sve su uskomešane u tvom srcu...
Sigurna sam da bi tvoja nepoznata prijateljica bila duboko dirnuta i ponosna što si njene reči shvatila na pravi način...
shadow-of-soul, 17.02.2021. 20:53 draga @mecabg - nemam riječi na ove tvoje riječi, osim veliko "hvala" na ovome ... moja nepoznata prijateljica je ovim riječima koje se nalaze u toj knjizi dirnula moje srce zauvijek i zbog toga sam te njene divne riječi i stavila u "Tajnu bijelih snova"
shadow-of-soul, 17.02.2021. 21:46 https://www.magicus.info/najcesce-prakse/tumacenje-snova/san-za-iridu-186
Galaksija, 18.02.2021. 00:44 uvijek zaključujem da si ti posebna u svakom smislu. :) riječi su ti zlato.
shadow-of-soul, 18.02.2021. 10:53 draga @IzgubljenaUGalaksiji:) - hvala ti na lijepim riječima ...