Pregled posta

PUTOVANJE KROZ VRIJEME

slika: https://www.facebook.com/Witches-of-Wallaceburg-Ontario-432007576839272

Sjena je sjela za stol, upalila je 7 svijeća. Bio je sumrak, tišina, veljača se u maglenoj noći provlačila kroz gole grane drveća, na cesti nikog nije bilo.

Počela je mirno disati, bezvremenski osjećaj je počeo ispunjavati prostor oko nje i …

… vidjela se u svojoj ulici, ispred svoje kuće, a u daljini je vidjela tatu kao na biciklu odlazi. Pogledala je na sat, bilo je 9:30h ujutro, a to je bilo njegovo vrijeme kad je odlazio “na špicu” kako je uvijek govorio, to je bila Gradska kavana na Trgu bana Jelačića, tadašnjem Trgu Republike.

Prošla je kroz dvorišna vrata, nije znala koja je godina i u koje vrijeme se vratila. Došla je do kuće i pozvonila na ulaznim vratima.

Vrata su se otvorila i pojavila se njena mama i začuđeno je uitala:
.- Dobar dan, izvolite?

Sjena je shvatila, da je njena mama ne prepoznaje u ovoj starijoj verziji nje same, samo je vidjela njene ispitivačke oči, jer je shvatila da je poznata njenoj mami, samo mama ne zna otkud.

Sjena je rekla i nasmiješila se:
.- Ne poznaš me?

Slavica je odmahnula glavom, a Sjena je dodala:
.- To sam ja, Sjena, došla sam iz 2021. godine, išla sam kroz vrijeme, jer sam te još jednom željela vidjeti. Koja je sad godina?

Slavica je otvorila usta, prekrila ih rukom, pogled je bio pun nevjerice i samo je odgovorila:
.- 1971.

Sjena je rekla:
.- Mogu li ući? Je li moja mlađa verzija u svojoj sobici, spava li ili je u školi?

Slavica je odgovorila:
.- U školi je, hajde… uđi!

Sjena je ušla i otišla ravno u kuhinju, sjela na sjedalo ispod prozora i sa smiješkom rekla:
.- Skuhaj mi kavicu sa mlijekom u onoj tvojoj šalici sa narančastim rubom pa ću ti sve ispričati.

Slavica je stajala i rekla:
.- Ne mogu vjerovati. Kako znaš za tu šalicu? Slična si mojoj kćerci, vidim te njene oči kod tebe, ali kako je to moguće?

Sjena je odgovorila:
.- Skuhaj kavu pa ću ti sve reći.

Slavica je skuhala kavu, stavila sve kao uvijek što je stavljala dok joj je davala kavicu ujutro, a Sjena je sjela na sjedalo ispod prozora baš onako kako je sjedila dok je išla u školu: podigla je noge na sjedalo, sjela u indijanski položaj sjedenja, uzela šalicu i popila malo kave.

Slavica je rekla:
.- Da, sad vidim da si to ti, a sad mi reci: kako je to moguće, što radiš tu i zbog čega si tu?

Sjena je počela:
.- Prvo, da ti kažem: ne smijem sresti sebe u mlađim danima, dakle, ne smijem sresti svoju mlađu verziju. Drugo, željela sam te još jednom vidjeti i zagrliti, ako ćeš mi to dopustiti. Treće, moguće je, dobila sam jedne tajne moći sa kojima mogu otići u neko svoje prošlo vrijeme, ali to ne smijem zloupotrebljavati, već se to mora iskoristiti jedino zbog velike čežnje srca, a kod mene je cijelo vrijeme bila tolika čežnja srca, da te još jednom zagrlim pa sam, eto … došla sam te zagrliti, mama.

Sjenine oči su se ispunile suzama, Slavica je zaplakala, jer je bila jako osjećajna osoba, digla se i raširila ruke govoreći.
.- Dođi, Sjeno moja, zagrli ponovo svoju mamu!

Sjena se digla i zagrlila svoju mamu, toliko plaho, a opet sa toliko žara u srcu, da se taj osjećaj ne može opisati. Osjećala je u srcu kao da joj se zatvara velika praznina sa tim zagrljajem, osjećala je da je to sve što je tražila da još jednom doživi, osjećala je da se i njena mama tako osjeća.

Slavica se odmaknula i gledala je:
.- Mogu ti reći, da si sad sličnija meni, nego tati. Tati si bila sličnija dok si bila mlađa.

Sjena je sa suzama u očima odgovorila:
.- Da, slična sam ti, ali ti ne smijem ništa pričati o budućnosti, ne smijem ti reći ništa o sebi ni tebi ni tati, jer se može promijeniti povijesni tijek naših života. Moja je želja bila samo doći na vrata neše kuće u Trnju, pozvoniti i ugledati tebe. Da me nisi pustila, ja bih otišla natrag u svoje vrijeme, ali shvatila si da se tu događa nešto izvanvremensko, nešto čudno i sa povjerenjem si me pustila unutra.

Mama je odgovorila:
.- Da, srce je vikalo u meni, da se ne trebam ništa bojati, da je na vratima moje dijete, ali puno drugačijeg izgleda.

Sjena je imala samo pola sata na raspolaganju, jer se morala vratiti u svoje vrijeme. Nisu puno pričale, tek uobičajeno: kako si, kako zdravlje, uobičajene stvari koje nemaju veze sa njihovim budućim životima.

Kad se digla da krene, njena mama ju je ponovo zagrlila, jako stisnula uz sebe i samo je prošaptala:
.- Nadam se da si sretna u životu i to je jedino što ti želim.

Sjena se odmaknula, pogledala je suznim očima i odgovorila.
.- Sad sam sretna! Sad sam ispunjena srećom i bila sam uz tebe ispunjena srećom. Ovo je sve što mi je trebalo do kraja mog života. Sad moram polako krenuti, vrijeme ide i moram se vratiti.

Još jednom su se pogledale, zagrlile, mama ju je poljubila u obraze, Sjena joj je uzvratila i izašla je van na dvorište. Još se jednom okrenula i mahnula joj, mama je odmahnula i Sjena je otišla na isto mjesto gdje je i došla u 1971., jer je morala stati točno na to mjesto otkud je iz 2021. godine otišla, da bi se sigurno vratila u svoje vrijeme.

Put natrag u 2021. je trajao isto onoliko koliko i put u 1971. godinu. Sjena je sjedila za stolom u svojoj sobi, svijeće su gorjele, bio je sumrak, tišina, veljača se u maglenoj noći provlačila kroz gole grane drveća, na cesti nikog nije bilo, samo je bilo pola sata kasnije, nego prije.

Kasnije, dok je ležala u krevetu i razmišljala o svemu što joj se dogodilo, sjetila se, da je njena mama uvijek bila nekako tajanstvena, distancirana, uvijek kao da je bila nedorečena. Je li taj događaj utjecao na nju da bude takva ili je oduvijek njena mama bila takva, ona to nije znala. Znala je samo, da je taj put kroz vrijeme zauvijek promijenio i njenu mamu i nju.

slika: https://www.facebook.com/Witches-of-Wallaceburg-Ontario-432007576839272

Zaspala je mirno, tiho je disala i san se nije javio. Je li sve bio san što se dogodilo ili će san postati nešto drugo, to ne zna. Ona samo zna, da je njeno srce ispunjeno, da nema u tom srcu više one teške praznine i da je dobila ono što je njeno srce žarko željelo – samo još jedan susret i zagrljaj sa njenom mamom, jer je ovo uvijek zamišljala i željela napraviti... možda joj se ovaj tren, dok je ovo pisala, želja i ostvarila, jer je sve vidjela kako je napisano



Priča je iz moje 19. knjige fantasy priča "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA"


http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-290-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Post je objavljen 05.02.2021. u 18:42 sati.