SVJEDOČANSTVO
VIDOVNJACI: ALEN JAKOVINA, SVJEDOČANSTVO
Sjena je jednom opisala ovaj susret sa vidovnjakom kojeg izuzetno cijeni, Alen Jakovina
Davno sam bila kod Alena, prvi puta kad sam došla, pričao mi je ovim redom: zdravlje, posao, ljubav.. dakle! prvi put sam došla i SVE mi je pogodio, bilo je to davne 03.11.1992. Došla sam zbog bolesti mame, od tada dolazim bar 1x godišnje, kad imam neku dilemu koju ne mogu riješiti. Dakle, te 1992. mi je prorekao ovo što mi se dogodilo 2004.
Bila sam rastavljena godinu dana, drugi brak i kad sam došla k njemu, između ostalog mi je prorekao ovo: u mojim kasnijim 40-tim godinama i to kad ja budem spremna za susret, srest ću čovjeka, koji neće biti puno stariji od mene, rastavljenog, dobro građenog, tamne kose a ima specifičan pokret rukom s kojom sklanja kosu sa čela, sportski tip, višeg od mene, na nekom plesnjaku dok svira glazba.. iz početka nećemo prohodati, nego ćemo samo plesati, a kasnije nakon par tjedana ćemo prohodati. Taj će čovjek doći k meni živjeti i ostat će sa mnom do kraja života. Imat ćemo miran, uredan i lijep život.
Tad sam imala 35 godina i svaki put kad sam bila kod njega, pitala sam ga: "Alene, kad će konačno doći taj moj odabrani? ", on je uvijek odgovarao: "doći će kad Vi budete u sebi spremni za susret".
Dakle ovako: 2004. početkom srpnja sam otišla na čagu sa frendicom, nakon što nisam 6,5 godina imala nikoga. Od 1998. do 2004. sam bila solo (nije bitno zašto, tako sam odabrala) i kako se u meni lomilo puno toga, počela sam izlaziti sa jednom frendicom i upoznala tipa koji lijepo pleše i plesali smo, zafrkavali se i pozvao me 15.08.2004. na proslavu Velike Gospe kod Samoborske crkve. Pristala sam, našli smo se, prošetali, sjeli popili piće i kad smo krenuli, primio me za ruku. Zadrhtala sam. Sreli smo jednog njegovog prijatelja i on me predstavio: "ovo je moja draga" i drugi put sam zadrhtala.
Kad smo se rastajali te večeri, poljubili smo se prvi puta. Od tada, od tog 15.8.2004. sam sa njim, nakon mjesec dana se doselio k meni i od tada živimo zajedno.
Rođeni smo oboje 1957., on u veljači, ja u svibnju (neznatno stariji od mene), ima tamnu kosu koju specifičnim pokretom ruke sklanja sa čela, plave oči, rastavljen, visok 1,86m, odlično građen, bavio se sportom. Došao je k meni i vodimo miran, uredan i lijep život!
Davor
Dakle, to je bilo 1. proročanstvo s Alenove strane, a bilo ih je još dosta. Kad god dođem k njemu, točno zna razlog zbog čega sam došla. Jednom mi je rekao: ''ah, dobili smo novog šefa pa ne znamo kaj bumo sad s njim?''... nije to mogao znati i kad sam slomila nogu, ima 1 stvar koju nikome nisam rekla i kad sam došla k njemu - to je pogodio.
Kad sam pitala Alena kako vidi budućnost, on mi je odgovorio:
- Ja Vaš život rastegnem kao špil karata i tamo gdje je npr. crveno, to je bolest i sve pročitam: prošlost, sadašnjost i budućnost.
… i danas mislim isto, kao i tog dana 03.11.1992. otkad sam ovo objavila na https://www.magicus.info/ dobivam puno e-mail-ova sa molbom za kontakt Alena Jakovine i na svaku e-mail odgovorim. Nisam preskočila niti jednu e-mail, već na svaku uvijek odgovorim istim tekstom: kontaktni podaci Alena Jakovine te kad ga se može nazvati. Hvala Bogu, da postoje takvi ljudi kao što je Alen Jakovina.
Alen nema nikakva pomagala, to mi se i sviđalo odmah kod njega kad sam prvi put došla 1992. Kad dođem k njemu u Petrinjsku 40, njegova soba je prepouna figurica slonova, jako ugodna atmosfera, čim uđem k njemu imam osjećaj kao da sam riješila sve, iako znam da je sve nerješivo odmah, ali kao da mi netko trasira put prema onom čemu trebam ići, a ne kako sugeriraju drugi ljudi.
Ne trčim k Alenu za svaki problemčić, zadnji put sam bila (mislim 2007.), a od tad sam imala jako puno problema koje sam sama riješila, nije upitan novac kojeg moram platiti za susret sa Alenom, jer ću ga uvijek stvoriti-ako treba, već je poanta u tome da, kad vidim da stvarno ne mogu riješiti problem, da od drveta ne vidim šumu - onda mi je tu Alen kao hitna služba.
Što se tiče toga želim li znati budućnost ili ne, mene je kod Alena dovela majčina bolest, a kasnije i moja silna zbunjenost u kojoj sam živjela dosta godina. Nakon što se sve ostvarilo, sad nemam potrebu ići Alenu, jer kako sam već navela - probleme rješavam sama, ako se pojavi nekakav nerješiv problem, da od drveta ne vidim šumu - naravno, idem k Alenu, a što je još najinteresantnije je to, da se Alen ne reklamira nigdje!!! nema njegovih podataka nigdje: ni na internetu, radiju, TV, novinama, oglasnicima - nigdje! Do njega se dolazi preporukom pa sam tako i ja došla preko jedne žene (koja me baš nije poznavala niti je znala moj život i neke stvari, koje sam samo ja znala), a tako i ja dalje dajem ljudima njegove kontakt podatke, jer ljudi žele ići.
Neka je takvih ljudi kao što je Alen Jakovina i drugi alternativci koji ljudima pomažu i otvaraju zatvorene puteve kojima netko ne zna ići pa dođe kod njih i pomognu mu. Ma, pogodio mi je 99,99% svega što je rekao. Neka Bog poživi takve ljude
Hvala mu
Priča je iz moje 19. knjige fantasy priča "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-290-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
SUSRETI SA DUHOVIMA
Davno je to bilo, kad je 01.08.1983. u prometnoj nesreći nastradao njen dečko sa kojim je prije toga hodala 2 godine. Izgorio je u požaru, a 10.08.1983. je umro. Jako ga je voljela, iako su hodali samo 4 mjeseca na nju je ostavio dubok i neizbrisiv trag.
Došla je na njegov pogreb, bila je na kraju kolone i kad su se svi razišli, ostala je gledati, dok su grobari spuštali lijes u grob. Suze su joj tekle i rekla je:
- Za mene ti nikad nećeš biti mrtav, za mene ćeš biti živ i za mene su tvoje tijelo i duša iznad zemlje.
Otišla je doma, a svaku subotu je odlazila na njegov grob i ostavljala samo jednu crvenu ružu. Dugo je tako išla na njegov grob i na kraju više nije, jer je srela jednog čovjeka koji mu je fizički bio jako sličan i udala se za njega (njena velika greška!).
Godine 1986. jednog dana, u sumrak, vidjela je duh tog pokojnog dečka: stajao je u njenoj kuhinji, onakav kakav je bio dok su hodali: sive hlače, siva majica i gledao je. Trgnula se i on je nestao. Nakon toga je imala još par takvih susreta. Već dugo joj nije došao ni u snu ni na javi.
Isto tako je nekoliko puta u stvarnosti vidjela i mamin duh. Pričala je o tome nekim ljudima i dobila je feedback, da se to događa.
Često je tako, dok se vozila autom vidjela ženu - istu kao njena mama. Jednom je to bilo u na uglu Zrinjevca i Petrinjske - kod japanskog veleposlanstva. Žena je hodala dok je ona sjedila u autu na semaforu: imala je isti smeđi kaput, kapu bež boje na glavi i kad se okrenula i pogledala je, bila je to njena mama. Nije mogla vjerovati, da gleda u svoju mamu, ali ta žena je bila njena mama.
Frapantno slična, gledala je ravno u oči, upalilo se zeleno na semaforu i ona je krenula.
Bilo je još niz takvih susreta, da je vidjela tu ženu, ali u drugačijoj odjeći - istoj onakvoj kakvu je nosila njena mama.
Nije to mogla objasniti, ali to joj se jako često događa.
31.01.2021. će biti 28 godina kako je duša njene mame otišla na Nebo.
Priča je iz moje 19. knjige fantasy priča "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-290-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
BIJELI SNOVI
Bijeli snovi su nešto što ju je zaokupljalo od 17.02.1992. pa nadalje, njena poezija je „obojena“ mistikom i snovima i ta njena čudna poezija priča umjesto nje.
Kad sanja bijelu boju, umre netko koga osobno pozna ili netko od nekog koga osobno pozna.
“Bijele snove” sanja od 17.02.1992., bila je taj dan pod strašnim stresom i tu noć je sanjala “bijeli san”, da bi 2 dana nakon toga, 19.02.1992., njen tata izgorio u požaru u kući, umro je teškom brzom i nasilnom smrti. Bile su sve hitne službe za takve slučajeve: i policija i hitna i vatrogasci. U toj kući se više nije moglo stanovati, uredila ju je nekako i prodala 01.08.1992. i preselila sa mamom u Gajnice.
Kad sanja neki san kroz koji se proteže bijela boja, znači bilo što da je obojeno bijelom bojom i probudi se pa se sjeti te bijele boje i tog sna, nije uznemirena, samo čeka: ništa se u njoj ne događa - samo čeka, a kad joj dođe vijest o nečijoj smrti, tad prorade emocije žalosti. Ona na to ne može utjecati, to je ne smeta, za divno čudo, jedino joj je tužan taj trenutak saznanja o identitetu osobe koja je opet otišla svojim putem.
Njena duša uopće ne želi sanjati te “bijele snove”, ona ih nije ni željela ni tražila niti na to ne može utjecati, naravno, jer na snove se ne može utjecati svjesno, nesvjesno može, ali ona još to ne zna i od tad je tako.
Mamin i tatin odlazak su pratili “bijeli snovi” i tako to traje do danas. Svačiji odlazak u Nebo (nekog koga osobno pozna ili netko od nekog koga osobno pozna) predviđaju njeni “bijeli snovi”.
Pisala je o tome i na portalu Magicus, a i na forumu portala Knjiga sjenki je pisala članak “o bijelim snovima” kao i na njenom blogu.
“Bijeli snovi” su intenzivno trajali od 17.02.1992. do 15.07.2014., da bi lagano prestajali od tog 15.07.2014. i nije sanjala nešto bijelo niti je čula, da je neka duša otišla putem Neba.
Nije htjela ni tražila te snove, sami su joj se nametnuti tog dana, 17.02.1992., a sada evo, opet ih je počela sanjati i opet se neke duše javljaju kroz bijelu boju najavljujući svoj odlazak u Nebo.
Priča je iz moje 19. knjige fantasy priča "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-290-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
NJEZIN SUSRET SA CRNOM MAGIJOM
04.12.1976. je bio dan njenog prvog vjenčanja, imala je samo 19 godina, a on 21. Subota, spremala se u svojoj sobi kad je oko 14.30h netko zvonio na ulaznim vratima. Izašla je van i vidjela je dva čovjeka, tražili su njenog tatu. Pozvala je tatu i čekala iza njega da čuje tko su ti ljudi. Jedan od njih se predstavio imenom i rekao:
- Ja sam S., došao sam sa mojim prijateljem isprositi tvoju kćer Sjenu za koju sam dogovorio svadbu sa tvojim bratom iz Kalifornije.
Njezin otac je otvorio usta i rekao:
- Moja kćer se danas udaje za svog zaručnika sa kojim je već godinu dana u vezi i kako ste uopće došli baš na ovaj dan?
Dalje nije slušala, jer je otišla u svoju sobu, a on je te ljude pozvao u kuću i pričali su oko pola sata. Kad su odlazili, jedan se okrenuo i jako mrko je pogledao i otišao. Kad su otišli, pitala je oca:
- A što je to bilo?
Otac joj je odgovorio:
- Ma, ništa... to su samo neke nebuloze tvog strica!
... i ona je otišla, udala se za prvog supruga i zaboravila taj događaj.
Kad se 1978. rastala od prvog supruga, mama joj je ispričala za te ljude i rekla je jednu rečenicu koju je jedan od tih ljudi rekao njenom ocu:
- Proklet bio i ti i tvoja kćer, dabogda nikada ne imala djece i dabogda nikada ne bila sretna, ja ću se za to pobrinuti, vi ste mene osramotili kao nitko u životu!
Sjena se na to nasmijala mami i rekla joj, da su to bapske priče bla bla bla i nikad nije u to povjerovala, ali vidjela je po maminim očima da joj baš nije svejedno.
Naravno, ništa se nije događalo, ona je dalje živjela, imala je par veza, ali ništa ozbiljno, čak je bila i zaručena sa svojim susjedom 4 godine, ali kako on nije htio brak, ostavila ga je.
1984. je bila stara 27 godina kad se udala drugi put, bivši suprug je bio obrtnik, to mu je bio prvi brak, njoj drugi. Kod njega je tada radila jedna mlada žena, rodom iz Bosne, udata za Zagrepčana, isto bez djece. Nije bila njegove struke, ali mu je pomagala bla bla bla, javljala se na telefon, izdavala robu itd.
Kad su se vjenčali, postavili su pitanje, treba li mu ta osoba i on ju je pitao je li bi ona bila dovoljno sposobna preuzeti taj njen posao poslijepodne, tako da ne plaća još jednu osobu, a koji posao mu može obavljati njegova žena. Naravno, složil samse, on je toj mladoj ženi dao otkaz, ostali su sa njom u dobrim odnosima itd.
Kad su se nakon par mjeseci sreli, bila je izuzetno suzdržana prema njima, Sjeni i njenom suprugu i nije ih gledala u oči (njima to nije bilo jasno, jer je u međuvremenu pronašla novi posao i sve 5+ - bar su tako mislili). Nakon toga do Sjene je došla priča, da joj je ona „nešto nabacila”. Nije imala pojma što je to i prešla je preko toga. Očekivala je, naravno, kao i sve mlade žene, da će zatrudnjeti i roditi bar jedno dijete, ali to se nije događalo.
1986. u dobi od 29 godina je prvi put završila na kirurškom stolu (cista lijevog jajnika), do tad nikad nije imala problema sa jajnicima! Nakon toga, 1988., bivši suprug je, kako je kontaktirao sa jako puno ljudi, načuo da je na nju „bačen urok“ i krenuo u potragu „kako da se to skine“. Te 1988. otišli su u Brčko kod nekog hodže, primio ih je i kad joj je pogledao „zapis“ kako oni to kažu, ovo su bile njegove riječi:
- Mlada gospođo, na Vas su bačena 2 uroka: prvi je bačen u dobi od vaših 20-tak godina i to ga je bacio jedan strašno jak hodža i ja taj urok ne mogu skinuti. Drugi urok vam je bačen prije 4 godine, bacila ga je jedna mlađa ženska osoba svijetlosmeđe kose i svijetlih očiju, mršava, ogorčena, ljuta, udata, bez djece, živi u vašoj blizini i taj urok Vam ja mogu skinuti. Ništa neće značiti to što Vam skinem taj drugi urok, kad Vam ovaj prvi izaziva da ostanete trajno nesposobni za rađanje djece.
Ni više ni manje, nego tim riječima! Dobili su neku vodu, glogove grančice koje su postavili tamo gdje je rekao, okupala se tri puta u toj vodi i to je – to.
1990. završila je drugi puta na kirurškom stolu – cista na lijevom jajniku, jajnik ide van.
1996. završila je treći puta na kirurškom stolu – cista na desnom jajniku i on ide van.
E, sad dolazi ono najinteresantnije:
... te iste 1996. godine, tri mjeseca prije ove treće operacije, bila je sa prijateljicom na piću u jednom kafiću u Dubravi. Sjedile su u tom kafiću u njenom kvartu i primijetila je da ih jedan čovjek srednjih godina čudno gleda. Prijateljica ju je pogledala i rekla:
- Čuj, ovaj tip čudno gleda prema nama... - i čim je to rekla, evo ti njega za njihov stol.
Nalaktio se, pogledao Sjenu ravno u oči i rekao:
- Tebi je nabačeno davno, kad si bila jako mlada, a taj koji ti je nabacio, bio je jak hodža, nabacio ti je težak urok koji samo on može skinuti i on je umro. Do kraja života ćeš nositi taj urok u sebi i nikad nećeš imati djece, a zato ti je i bačeno da nikad nemaš ni djecu ni sreću.
Ostale su obje "paf", gledale su ga i Sjena ga je upitala:
- Otkud Vi to znate?,
a on je samo odgovorio:
- To iz tebe gleda.
Čovjeku su platile piće i on je otišao i sad se čitatelj može pitati: što li se to Sjeni stvarno dogodilo, jer je stvarno i bilo tako: niti je ikad mogla imati djecu, imal je tri teške operacije baš u tom aspektu života, nije baš ni bila sretna u životu (osim ovih zadnjih 17 godina od 2004.) i pitaamo se: jesu li to ''bapske priče'' ili je sve to istina?
Za ovog tipa iz kafića u Dubravi, koji joj je prišao i rekao to što je rekao, njena frendica je kasnije pitala konobara:
- Čuj, tko je taj čovjek?,
a konobar je odgovorio:
- Ma, to je tu jedan lokalni koji ljudima gata iz kave, graha i tako dalje.
Čovjek je imao oko 40-tak godina, dugu smeđu kosu, bradu, smeđe oči, malo jače građe, korpulentniji...sjeća ga se kao da ga sada vidim i nikad ga više u životu nije vidjela!
To nisu "bapske priče", ali njoj su u to vrijeme baš to i bile. Da, već 17 godina ima sretnu vezu i u braku je 9 godina, a otkad je počela raditi na sebi - sve je i drugačije. Otkad je bila sa svojim Učiteljem u kontaktu i radila sa njim, sve se promijenilo i ova veza je opstala, ali kletva je učinila svoje - djece nije ni imala (ali ih nije ni željela, jer je to u svom biću osvijestila tek prije par godina, dakle možda i nije bila kletva!). Možda je baš tako moralo i biti. Ovdje i SADA živi i nastoji biti baš živjeti na način: ljubav, oprost, zahvala.
Tim ljudima koji su joj to nabacili nije nikad ni zamjerala, jer nije ni znala zbog čega im se zamjerala, zato i nije imala pojma o čemu govore. Tek kasnije, kad je malo čitala neke stvari i kad je produbljivala svoj duhovni put - uvidjela je, da je sudbina zacrtala svoj put prema njoj onako kako treba biti i mapa po kojoj mora ići.
„Svi imamo izbor, koji predznak ćemo staviti ispred tog izuzetnog ljudskog potencijala.“, napisala je jedna žena, a Sjena bi dodala: ono što izaberemo, taj izbor nas određuje.
“Svako zlo za neko dobro ….”...uvijek je govorila njena mama. Da, što je više razmišljala o tome, tek kad se iz tog “zla” izrodi nešto dobro, uvidi se koliko tu ima istine. To je uvijek njena mama govorila i Sjena nikad nije uspijevala dokučiti tu poslovicu, ali nakon nekih događaja konačno je to shvatila i ne samo shvatila, nego i razumjela.
Život ima nepredvidljiv put i često nerazumljiv, ali kad se na kraju okrene, sve je imalo smisla, svaki trenutak, svaki susret sa ljudima, sve to ima svoje, sve je baš tako kako je trebalo biti.
Svatko ima svoju istinu: Sjena imam svoju istinu koja svjedoči njen život, drugi ima svoju istinu, ali te istine se često ne poklapaju, jer svi gledaju iz svog kuta shvaćanja na neke stvari u životu. Iz tog nerazumijevanja i nastaju razni sukobi, razmirice, ali se puno toga iskristalizira, puno toga otpadne, a ostaju one prave stvari koje se ne vide zbog tih sukoba i neshvaćanja.
Međutim, uvijek je rekla: sve dolazi na svoje, ‘’sve se vraća - sve se plaća’’, istina uvijek svojom snagom izbija van pa će tako i biti, jer Bog uvijek sve dovede u onu ravnotežu koja uvijek drži sve stvari baš onako kako treba:
''Svaki čovjek ubija ono što voli,
slušajte me dobro:
neki to čine s gorkim pogledom,
neki laskavom riječju,
kukavica to radi s poljupcem,
hrabar čovjek s mačem!
Neki ubijaju svoju ljubav kad su mladi,
a neki kada su stari.
Neki dave sa rukama požude,
neki sa rukama od zlata;
oni nježni koriste nož,
jer se mrtvo tijelo brzo hladi.
Neki vole premalo, neki predugo,
neki prodaju, drugi kupuju.
Neki ubiju s mnogo suza u očima,
a neki bez uzdaha.
Da, svaki čovjek ubija ono što voli,
ipak, svaki čovjek ne umre."
autor: Oscar Wilde
Kad Sjena kaže, da voli tamu, time misli na tamu u sobi, sjenovite predjele krajolika, a kako ima osjetljive oči, jarko sunce je ubija, ne može dugo gledati u Sunce, počnu je boljeti oči, vjerojatno i njeno srce voli sjene, ali uživa u svjetlosti, jer oči njenog srca ne boli svjetlost, već naprotiv, boli ga tama raznih duša koje joj pokušavaju sugerirati nešto što nikad nije i neće reći niti misliti, a kamo li reći.
Oči duše su osjetljive, a tako su osjetljive i njene bolne oči (one fizičke) pa može reći i oči duše. Inače kao dijete panično se bojala mraka, a ni danas ne bi hodala sama po noći, ali voli stajati na svom prozoru i promatrati igru mjesečevih sjena u parkiću preko puta njene zgrade i kamen je uvijek kamen, a duh duše je uvijek - duh duše.
Priča je iz moje 19. knjige fantasy priča "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-290-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
