četvrtak, 21.02.2008.

Vjeruj u Boga i on će ti pomoći...


Je li to baš uvijek tako? Al fakat, koja ironija.. dan prije, odnosno, baš tu noć, pričali smo dečko i ja o Bogu...baš tu noć molila sam se Bogu da dečko prođe ispit... Želja je bila uslišana.. ali, je li Bog tražio nešto za uzvrat? Ne,nije...to je bilo samo pitanje vremena..ali tak brzo? Tak nenadano? Tak neočekivano.. jednostavno, tak je moralo biti.. Pogodilo me..da..jako..zakaj?-ne znam.. no Mučio se, znam..ovak je najbolje..valjda.. Ali..srce mi se lomilo, suze su same navirale kad sam osjetila kak njegovoj unuci srce lupa kad ga gledala..po zadnji put.. svog djeda, koji ju je toliko volio, a sad je ostala samo uspomena... Zagrlila me, spustila glavu na moje tijelo, moj kaput upijao je sve suze male Ive... to, to me najviše pogodilo.. Ali, ne mislim na to, ne smijem..jednostavno, sutra je novi dan..i to treba prihvatiti..ne želim da me gledaju sa žaljenjem, dobro sam..ne mislim na to..
Matej, hvala ti kaj si bil sa mnom u gp i nastojal me raspoložiti sretan cijenim to.. Nina i Tea hvala vam jer ste bile moje rame za plakanje, Johnny hvala, znam da si htio pomoći na bilo koji način, Kika i tebi hvala.. žao mi je kaj možda baš i nisam za razgovor bila, al eto..sad mi je bolje.. sretan
pozz.... i fakat..život je kratak..
| 21:00 | Komentari (2) | Isprintaj | # |

ponedjeljak, 11.02.2008.

Zdravo...


Hello.. mah
Evo mene, nakon nekog vremena..
I tak to..novi doživljaji, nove priče o kojima mi se baš i ne da puno pisati.. Malo puno sam zbunjena u zadnje vrijeme.. zujo No i tak.. Deeečkooooooo.. hahah, Nina..ja pucam dok se toga sjetim.. rofl rofl na entu!! haha..
Al koji je danas usrani dan bil..jhaj.. A i to je prošlo..
I opasno nam se približava valentinovo..svi bruje o tome..a meni se jednostavno počinje spavat dok to čujem..zakaj?-ah.. tuzan buuuuuuuuuuu... Imam jebeni feeling da bum se osjećala usamljeno taj dan..ne bi trebala..al dosta sranja - to mi nije slično.. Btw, moje cijenjene dame, Nina i Kupa, molim vas, NEMOJTE mi crtati srčeka po bilježnici i još k tome s kemijskom! Pa kaj ste puuukleeee?? dead jaaaaaaaaaaaj.. Znate kolko mrzim ta vaša srčeka po mojim stvarima.. nji nji nji.. joj, fuj..lakše malo s takvim stvarima..znam ja da vi mene..malo prckate..ali neeemoooojteee belj
No i kaj da još "rečem"??-haha, raska,nepismena..
To bi bilo to.. aj boooooooooooook mah
| 20:30 | Komentari (2) | Isprintaj | # |

nedjelja, 03.02.2008.

Život je prekratak...


Jučer je pitao za mene... pitao je gdje sam...

Danas sam bila kod njega... u bolnici...
U sobu sam ušla s osmijehom na licu.. sretan oduvijek mu je bilo drago vidjeti me nasmješenu.. cry Nije obraćao pažnju, ni na moju pojavu, ni na moj osmijeh.. tuzan uozbiljim se..
pomislim - boli ga.. bespomoćno leži na krevetu... ne progovara.. ni riječi...

Sutra će još uvijek biti tamo... na istom mjestu, ležat će... možda se uskoro oporavi? možda neće još dugo... možda mu ostaju godine, mjeseci, dani...a možda još koji sat.. cry


Želim vam ukazati na brzinu prolaznosti života... cry
Ne znate što vas čeka..možda već sutra...
Živite svaki dan kao da je posljednji jer jedan će to uistinu i biti..
Ne ljutite se jedni na druge, zaboravite ponos, oholost..
Volite se...

p.s. željela bih ti se javiti al se bojim...
| 19:26 | Komentari (4) | Isprintaj | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.