Marketing
Život je prekratak...
Jučer je pitao za mene... pitao je gdje sam...
Danas sam bila kod njega... u bolnici...
U sobu sam ušla s osmijehom na licu.. 
oduvijek mu je bilo drago vidjeti me nasmješenu.. 
Nije obraćao pažnju, ni na moju pojavu, ni na moj osmijeh.. 
uozbiljim se..
pomislim - boli ga.. bespomoćno leži na krevetu... ne progovara.. ni riječi...
Sutra će još uvijek biti tamo... na istom mjestu, ležat će... možda se uskoro oporavi? možda neće još dugo... možda mu ostaju godine, mjeseci, dani...a možda još koji sat..
Želim vam ukazati na brzinu prolaznosti života...
Ne znate što vas čeka..možda već sutra...
Živite svaki dan kao da je posljednji jer jedan će to uistinu i biti..
Ne ljutite se jedni na druge, zaboravite ponos, oholost..
Volite se...
p.s. željela bih ti se javiti al se bojim...
Post je objavljen 03.02.2008. u 19:26 sati.