|
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv
Komentari On/Off
PREDGRAĐA (Fakofbolan)
Bezidejno lutanje
monolitnim predgrađima
i zatiranje frustracija
bježanjem od stvarnosti
sudbina je mladeži
kojoj je obecana buducnost
a istina je okrutna
i tu je prici kraj
nema više ni ciljeva
kojima bi se stremilo
a svijet vrvi od
patoloških slucajeva
ali budimo optimisticni
budimo pozitivni
jer neke se stvari baš
nikad nece promijeniti
stoga natrag doma
u sigurno susjedstvo
gdje mladež tone
u civilizacijski glib
mi smo još jedna
izgubljena generacija
na putu bez povratka
na putu za nikuda
mi smo još jedna
izgubljena generacija
u celiji bez prozora
u tunelu bez izlaza
LUTAK ISKRIVLJENOG LICA (Majke)
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
nemam nista da' cu ti sve
samo da budem kraj tebe
dodirni me ucini me stvarnim
poslije svega osta slika smrtonosna navika
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me
|
|
28.09.2005., srijeda
they say if you look hard, you'll find the way back home


Žao mi je. Žao mi je što prolaze dani, pa i mjeseci a ja ne čujem ni glas od njega. Žao mi je što je sve tako kako je i što smo na neka obećanja zaboravili. Možda nismo baš zaboravili, ali ostavili smo ih negdje daleko. Dok smo hodali obećali smo si da će jednom vrijediti onaj stih od hladnog piva «pa svrati na kavu ili na fuk», bez obzira koliko vremena, godina prođe i s kim ćemo tada biti, da ćemo se uvijek moći prijateljski pofukati, u ime starih vremena. Smiješno je što sam ja zaista u to vjerovala. Možda je i on vjerovao, ali se promijenio. Ja još uvijek želim s njim pobjeći u amsterdam nekim noćnim vlakom, želim se jedino i samo s njim prijateljski karati. Želim i dalje da si kuhamo špagete i poslije toga pijemo pivu do riganja. On je to sve zaboravio. Nije poslao ni jednu poruku, ni jednom nazvao. Znam da je ovako lakše, jednostavno se ne podsjećati na stare stvari. Htio je sve ili ništa. Dobio je ništa jer je tako htio. Ja to nisam htjela, ali on ima i više ponosa nego što sam ja mislila. Ako je to uopće ponos. Prije bi rekla slabost. Muška slabost. Stara priča. Kad god muško treba biti muško, nije muško. Fali mi moj dečec. Ne fali mi njegov kurac, kao što ljudi misle, fali mi ivan.
|
26.09.2005., ponedjeljak
"ispao sam iz programa životnoga kalendara....
Ljuta sam na samu sebe. Glupa sam i osjećam se ko zadnji idijot! Ja jednostavno nisam navikla na sebe kao osobu koja je zbunjena i kojoj fali samopouzdanja! Jedina stvar u mom životu na koju sam uvijek mogla računati je bilo moje samopouzdanje. Nisam umišljena nego sam samo navikla da u bilo kojoj prilici uvijek imam nešto za reći i bez obzira što se možda tresem imam stav kao da sam opuštena i kao da me ništa ne može izbaciti iz takta! Ali sad se pojavio gospodin dotični pred kojim sam ja manja od makova zrna, pred kojim znam samo buljiti u pod i koji me zbuni u sekundi kao što me ni medo ne zbunjuje! Kvragu što me to ljuti! Medo je dečko pred kojim mi iz ruke ispadaju stvari, ali na to sam već navikla i mogu to kontrolirati jer čim ga ugledam spremna sam da će mi koljena klecati, i mogu biti svoja, baš onakva kakva sam sa svima! Ali sad odjednom prota sjedi u jebenom zvuku, gdje više ne znaju pustiti normalnu pjesmu a kava im je da se zrigaš i gdje vlada jedna obična buka, i jedan mulac ju uspije toliko zbuniti da sjedi tamo ko drvena marija koja jedva zna progovoriti jedan jebeni bok!
Ne znam tko je zbunjeniji, ja ili on! Šta će mu jaja među nogama kad nema muda! U pičku materinu zar on zbilja ne zna biti muško kad treba? Nisam nikakva primitivka koja očekuje od dečka ne znam ni ja šta, jer sam zaista ja uvijek bila ta koja je prva poduzimala neš, ali ovaj put baš neću! Ako treba samo ćemo se i dalje gledati i tresti, pa ko ga jebe, ja neću! I sad lažem samoj sebi jer nije stvar principa, i nije stvar toga što sada zbilja želim da bude muško, već toga što ja ne mogu i ne znam šta bi sa rukama i očima pred njim! svi znaju i šta on misli i šta ja mislim, ali sve stoji!pa nek stoji…i mrzim kad mi zrak zastane u grlu i kad nisam svoja!
Hoću da me medo zagrli, jer pred njim ne moram govoriti i boriti se s riječima koje stoje u želucu! Mogu samo stajati pred njim i pomalo sadistički uživati u svim silama nagona koje se javljaju u trbuhu i na niže. I volim ga jer kad mu pogledam u oči on se samo smije i tada zaboravim da mi cigareta gori po prstima ili da je već negdje pod mojim nogama. On postoji da bi ga ja htjela, voljela i sanjarila o njemu. I to je lijepo i dovoljno. Onaj drugi mulac postoji kao nešto moguće, stvarno što možda želim samo zato što znam da mogu imati. Ali u toj igri nitko nema muda i to je gola propast. Živi kurac!
|
24.09.2005., subota
mckenziesi:)
Zdravo. Nemam volju ništa pisati, ali jednog dana bi se željala sjećati nekih stvari iz kseta s mckenziesa.
Nakon škole smo odmah nabavili divne količine alkohola i za sat vremena sam već bila pijana ko isus. Graševina mi nikad nije bila odvratnija nego tad, u želucu mi je bila samo ona, ali bila sam sretna ko ništa! Ja sam uvijek sretna kad sam pijana. Pred ksetom je bilo tolko lepih divnih obrijanih adolescenata da je vrijedilo doći i samo to vidjeti. Bio je i medoJ ja sam jedva stajala na nogama i pričala sam, pričala..svašta i zbilja svašta! Trebalo mu je još 17 kn za upad pa sam išla žicat s njim. sva sreća da sam bila pijana, jer inače mrzim žicanje i ne žicam nikada. ali bio je tako lijep da bi dala redaru pizde da ga pusti! Ovo je inače bila samo ideja i ništa više!J ne znam kako mi je uopće palo na pamet da ona pank decaja imaju para. Živi kurac. Medo je izvalio da mu izgledam kao miš. Kasnije je rekao mrav. To je bilo fakat smiješno! Od kud mu takve asocijacije pobogu?! Kad više nisam mogla točiti u sebe ostavila sam mu vina.
Slikala sam se s pandurom pred ksetom. Jebala sam ga da će to bit u novinama i da će postat poznat. Nije htio, al kad sam ga zagrlila ipak je popustio. Drugi pandur je bio napižđen na mene jer sam se ljuljala po cesti dok su svi stajali kod zida. Stvarno je bio neki milicaj dan. Pred žapcom nam je došel striček policajec, ali bio je mlad pa je shvaćao našu potrebu za alkoholom i nije bilo probljema.
Boris je imao kilt. Bio je to jedan od rijetkih trenutaka kad sam ga barem malčice voljela.
Bila sam unutra na predgrupi u prvom redu i fotkala sve živo. Na kenziesima sam bila gore na galeriji i uhvatila fotke na koje bi se dalo tako jebački drkati! Fotke kak se cijeli kset poga, kak neki skaču u rulju..fotke ko iz nekog filma ili onih knjiga u algoritmu o britanskom panku! Fakat je bilo nestvarno! Gajde su mi tolko napucale libido da nisam mogla vjerovati da me jedan instrument može toliko napaliti! No onda je mala djevojčica kretenkuša skužila da joj nema fotića. Krasno. Ostatak koncerta sjedila sam u dvorištu i nisam znala šta bi sa sobom. Nije to prvi fotić koji sam uništila. Prvi digitalac sam strgala. Mob izgubila na pišanju u grmlju…i tako ja kreten nastavljam tradiciju kretenizma. Ništa od slika dragi moji. A bila je i jedna medinaJ
Redar me dizao pred ksetom jer sam ležala pred ulazom. Bila sam tako jebeno jadna. I onda kad je koncert već završio, sam skužila da mi neki tip namiguje. Ja pogledam bolje kad ono pjevač! Glavom i bradom paul mckenzie! Dođe do mene i žoge i pita hoćemo li se slikati s njim. ja nisam mogla reći ni riječ na hrv, a koamoli na eng! Bio je gol do pasa i onako seksi znojan. U jednu ruku digne žogu u drugu mene. Onda nas je izljubio kad nas je spustio i ja sam se skoro onesvjestila! Ne znam kak nas je držao, al vraški je žilav! A u tipa s gajda sam se zaletila kad je sišo s bine i zagrlila ga, a on se samo smijao. Kolko šokova u samo jedno večer! Na kraju sam se popela na binu, al me jebeni redar spustio! Bila sam mokra ko isus!
Kad sam došla doma, tata je mislio da sam se drogirala. Mama me došla u sobu ispitivati kaj sam uzimala, a ja sam samo govorila da smrdim po vinu i mi treba zraka.
Tek sam im jucer navečer rekla za fotić i bili su tak nevjerovatno razumni da sam plakala od sreće. Dan i noć sam u glavi vrtila onaj stih «ja imam samo jednu nesreću, da uništim sve što dotaknem..»..
E da.. osim ovog s fotićem bilo je jabački! Sva sam plava i izubijana do koljena.imam crveno pod okom jer me neko izlaktario.
Ovaj vikend kampiram doma. U mraku u sobi sa sidartom koji me tak nervira ali o tome drugi put. Oi!
|
15.09.2005., četvrtak
ide ovaj život kako ga piše...(cedevita)
nameless volim te! eto samo da znaš!:)
prva stvar koju sam napravila nakon što sam bacila torbu na krevet bila je- urbanov retro zauzima mjesto u mojoj liniji, a tamo će i ostati neko vrijeme! lele kolko sam ja htjela taj cd i sad ga slušam:)))fala ti!
sva sam mokra i odvratna od ove vrućine. gaće su mi sljepljene za šupak i kosa mi je sva mokra! i ne mogu piti kavu dok tako prži jer mi je zlo od kave po vrućini. u takvim trenutcima kad se sva preznojavam razne zamisli o rezanju kose prolaze mojom glavom. sto puta na dan mi kroz glavu prođe zamisao da uzmem škare u ruke i da samo režem i onda uzmem mašinicu i obrijem sve! ali nemam ja muda za to. kosa mi je uvijek bila slaba točka što se nekakvih promjena tiče. ne mogu ni zamisliti da na vratu osjećam jastuk, a ne kosu ili da dok hodam nemam osjećaj da mi je nešto na leđima. ili da u čvari na neku divlju krasnu pjesmicu nemam s čim bengati:( da...
u blizini škole su otvorili boksački dućan. ako vidite malo djevojče kako doživljava orgazam pred izlogom u maksimirskoj, to sam vam ja! sve one divne vreće i rukavice kao da me vuku nekim silama da slinim nad njima!
moje pamćenje mi sad već stvarno ide na živce! nikad nisam pamtila brojeve( kad me neko pita za mob, ja zovem madworld jer si ne znam broj!!), ali jebeš brojeve! no ja ne pamtim ni imena! šta mi vrijedi šta u glavi imam 100 000 faca a nikome ne znam ime! ne samo da me to živcira već mi zna biti neugodno! danas me cura pozdravlja, a ja ko kretenkuša buljim u nju. znam tko je, znam šta sluša, znam joj bivšeg, znam cijelo njeno društvo, pila sam s njom kavu jednom, ali ime joj ne znam da me ubiš! mislim da ću si kupiti blok i zapisivati imena uz opise ljudi! jesam jadna!
i imam jebenih problema s muzikom i ljudima! jednostavno ne mogu slušati atheist rap jer me toliko podsjeća na ivana da mi je muka! to je kao i s azrom! azru je u osnovnoj slušao jedan smrdljivi debil i ja sad kad god čujem štulićev glas imam sliku tog dečka pred očima! zgadio mi je azru!i tako je sa svom muzikom!maideni i helloween su medo efekt! tool i apc su tomi efekt!..itd.i nije stvar u tim ljudima, već u tome što onda kad slušam određenu grupu padam i u određeno raspoloženje! kolko god ja voljela maidene svaki puta kad ih čujem postajem depresivna jer me medo generalno baca u komu!i moš ga jebat ja se tog filinga ne mogu oterasit! ali postoji grupa koja je samo moja. to su chainsi. zato ih volim više od bilo čega drugoga. kad njih slušam postoje samo oni, samo layne i samo chainsi i ja!njih sam vam ih ukrala!heh
danas se pisala jebena matematika koju sam jebeno sredila i sad ću fino na mckenziese u četvrtak! bit će gužve! bit će znoja!bit će krvi! bit će pive! bit će jebački prijatelji moji!oi!
|
14.09.2005., srijeda
no sense

stavila sam vodu za čaj od mente. obožavam cijelu proceduru(makar traje minutu) kuhanja čaja. pogotovo onaj dio cijeđenja limuna od kojega prsti kasnije mirišu. limun ima miris sexa. ili samo ovih dana kada i miris cementa u meni budi iste asocijacije. čak me i zvuk pulpa tjera na drti tots.
You are hardcore, you make me hard
"kada bi se ijedan čovjek odlučio da prevede sve što mu se nalazi u srcu, da zabilježi ono što je stvarno njegov doživljaj, što je zbilja njegova istina, mislim da bi se svijet rasprsnuo, da bi se raspao u prašinu i nema boga, nema slučaja, nema volje, koja bi ga ponovo mogla sastaviti, prikupiti te krhotine, atome, neuništive elemente, od kojih je satkan svijet."
You name the drama and I'll play the part.
moj čaj je gotov. svaki dan pijem čaj. od lipe, mente, šupka, kamilice, zeleni.jedan od. nakon toga se osjećam pročišćeno. recimo da me čaj produhovljuje. kao nekoga meditiranje ili šta ti je znam šta!čaj i spavanje su moja dobitna kombinacija. protiv ludila.
I wanna make a movie so let's star in it
together. ovo je definitivno jedan od mojih najbesmislenijih postova bez početka, sredine i kraja ali boli me.
šta uopće želim reći?pa..da..hm..ništa.da, ništa.
|
13.09.2005., utorak
kofeinske misli
We barely remember who or what came before this precious moment,
We are choosing to be here right now. Hold on, stay inside
This holy reality, this holy experience.
Choosing to be here in

moji zubi prije su bili bijeli. ne žuti od kave kao sada. istina je i da sam se prije stalno smijala. ali to je bilo prije.
volim kad se ljudi smiju. glasno, od srca. ili da mi se samo nasmiješe na cesti, u prolazu, bez razloga. ljepši su kad se smiju. onako da im se zubi vide, a oči suze i zasjaje. kad bi se svi tako smiješili, a ne tupo buljili sebi u noge na cesti, kao ja, onda ne bi bili toliko živčani i usamljeni.valjda. kako god, ulice bi bile ljepše.
meni se trenutno ne smije. u želucu je previše kave i sranja, a i sunce prži nemilosrdno što mi nikako nije po volji. zadnjih dana spavam nevjerojatno dobro. već dugo mi se nije dogodilo da zaspim isti čas kad legnem. što više kave pijem bolje spavam. čudno. snovi su mi tabula rasa. prazni i sivi. to nije baš tipično za mene, ali u zadnje vrijeme ništa nije tipično.
nije tipično da se tresem na nekoga tko nije medo, nije tipično da učim i nikada nije bilo, osim sada izgleda.
moja abnormalna količina hormona koja je zadnjih dana divljala na sve što ima visuljak prešla je u stanje mirovanja. ne u smislu da je želja prestala, već da je dovoljno samo mirno promatrati i zadovoljavati se vlastitim maštanjem, bez prevelike želje da se maštanja i dogode. to mi se već više sviđa jer je mogućnost za nekontroliranim i možda neprimjerenim ispadom utoliko manja. sve ostaje u mojoj glavi. reklo bi se da se pizda i mozak sve manje druže. ako ona ne može dobiti koga hoće, glava može, jer što zamisli to i ima. i tako...
jadan tip je jednom rekao: toliko dugo nisam jebao da mi se kurac osjeća kao zaštićeni svjedok!
:)
danas sam skužila da s nekim ljudima ne znam pričati dok sam trijezna. s nekim ljudima zapravo nikada ni nisam pričala trijezna. osjećam se baš glupo, ali riječi mi ne idu iz usta. jadno.
svira mi tool. spava mi se. baš je lijep kad se smije. ima bijele zube. i sjajna usta kao medo. ne kao on, ali podsjeća
|
12.09.2005., ponedjeljak
i'm horney as hell!
oh đubre od moje guzice je zasićeno...bit će ovo post bez riječi medo(osim sad)...znam da vam je sada mnogo lakše i da ćete sa olakšanjem pročitati šta imam za posrat, ako uopće hoćete..ofkors!

upravo sam pročitala da će u ožujku iduće godine kao u domu sportova biti depeche mode. kako nisam bila na koncertu 2001. ako se ovaj održi, što je isto jako upitno, ja ću pjevati zajedno sa hrpom znojnih i sretnih ljudi! u ime starih vremena!amen!
eto moja uspaljena pubertetska pizdica slini. ako ste mislili da je sretnik nešto što nosi kujac, varate se! zadovoljavam se tekstom. i nema sličica, samo divna slova koja mi ubrzavaju puls dolje. hehe...na svojih 300 strana knjige moj junak ne radi ništa osim da jebe. sve. kurve, drolje, francuskinje, engleskinje..hm..da.uglavnom kurve! i dosad ga nije smetalo što jebe totalno razjebane osobe, hoću reći osobe kojima kad zaviriš među noge odmah uočiš da je posjetnicu dobilo nebrojeno mnogo kita! hm...čega li sam se sad samo sjetila..ali obećala sam da neću o njemu!
pa evo jednog meni zaista divnog i dragog ulomka. nju je volio malo više. jer ju nije mogao imati kad je htio.
"noću, dok gledam borisovu kozju bradicu kako leži na jastuku, dobivam histerični napadaj. o tanja, gdje je sada ona tvoja topla pička, gdje krupna teška bedra, gdje meki nabubreni bokovi! u mom je kurcu pedalj duga kost. razmrdat ću svaki kutak tvoje pizde, tanja, napunit ću je sjemenom. kad te pošaljem kući, tvom sylvestru, abdomen će te boljeti, maternica će ti se izvrnuti naopako. taj tvoj sylvester!da, on možda znade naložiti vatru, ali ja, ja znam kako se raspaljuje pizda. kao da te gorućim strijelama gađam,tanja, jajnici ko da su ti žeravica! da li je sad tvoj sylvester malo ljubomoran? osjeća nešto, zar ne? osjeća on ostatke mog velikog kurca. malo sam više razmaknuo obale, izglačao sam zgužvane krpice. nakon mene možeš primati pastuhe, bikove, ovnove, zmajeve, bernardince. u rektum možeš nabiti žabe krastače, šišmiše i guštere. možeš prditi u arpeggiu, ako ti se hoće, aili napeti citru preko svoga pupka. jebem te tako, tanja, da ostaneš odjebena. ako se bojiš toga što te jebem javno, jebat ću te privatno. iščupat ću nekoliko dlačica iz tvoje pizde i prilijepiti ih na borisovu bradicu. zagrist ću tvoj klitoris i ispljunuti komade velike kao dva franka..."(H.M.)
živjeli!
|
11.09.2005., nedjelja
mrtva sam...
Mamurluk nakon subote i močvare. Stvarno sam za ništa! Ovaj put me litra graševine u kombinaciji s poganjem do jaja razjebala i ostavila posljedice. Na grlo, vrat, želudac i glavu.
i još neke ličnosti na mozak.
Srela sam jednog starog prijatelja na ribnjaku, zapravo bio je to prvi dečko u kojega sam stvarno bila zaljubljena. Živio je u mojoj ulici, ali odselio se još prije par godina od kada ga nisam vidjela. Kad sam ga vidjela sjetila sam se sebe prije par godina. Cure s kratkom kosom, koja nije imala pojma o ničemu. I koja se samo smijala, neopterećene glupostima.
U močvari su bili svi ljudi koje volim. I koji mi trebaju. Muzika je bila savršena. Svaka pjesma na mjestu. Ja sam bila mokra i pijana. I sretna ko isus! Bio je i on. Moja srodna duša! Mislim da sam ga držala 2 minute kad sam ga zagrlila. Od kad je medo moj svijet, on je jedini dečko koji je uspio zainteresirati me. Natjerati me da mislim o njemu. Ali on to ni ne zna.
Ali meni ne treba nitko. Ja nikoga ni ne želim. Osim jednog frčkavog, naravno. Jednog pijanog, mršavog dečka koji će me izludit!
Bio je lijep onako pijan da je meni mozak stao! I zagrlio me. Grlio je svakoga! I pričao je a da ga ja nisam ni jednu riječ razumjela. Morala sam doma. A htjela sam sam ga primiti za ruku i pretrčati cijeli nasip s njim..do jedne vrbe skroz na savi i staviti mu ruke u kosu i reći mu da je prokleto nevjerojatan i da ga ni bog isus ne voli ko ja. I nitko nikad neće…
Ali to nije bilo potrebno. Zagrlio me i to je bilo dovoljno.
Smrdila sam ko kuga. Po vinu i znoju. Zujalo mi je u ušima kad sam legla u krevet. Da nisam isti čas zaspala vjerojatno bi izrigala cijelu sobu. Moji su spavali. I tako sam u vlastitom smradu zaspala misleći na to kako medo nikada neće ležati na mom jastuku, ni s glavom na mom ramenu.
p.s. možda je vrijeme da ovaj blog nestane, ali ja to ipak ne želim. Uvijek sam pisala sve što mislim bez ustručavanja jer da nije tako ne bi imalo smisla. Bio bi površan i isprazan. Nisam nikada ni pomišljala da će doći do toga da me ljudi koje ja nikada nisam vidjela, koje ja uopće ne znam pozdravljaju i znaju moje ime. Sve je ispalo tako kako je i nema smisla da prestanem pisati jer to neće izbrisati pročitano.
Ne znam da li mirna ovo čita, ali ona je cura kojoj se ja divim i ne želim joj da ovo čita i mislim da joj ova sranja zbilja ne trebaju.
I sad mi se sluša imagine.
|
08.09.2005., četvrtak
'jutro!
Bolesna ko isus i trijezna ko isus. Moja istina da alkohol pročišćuje lice zbilja stoji. Svira jebeni helloween..ne znam kako sam to stavila, ni kad u player ali kurvin sin svira.
Jučer sam nazvala dečeca. Nije on više moj dečec ali jebi ga. Bio je napušen ko isus pa je zato i mogao sa mnom razgovarati 40 minuta. Đubre je bilo na kornu u ljubljani. Baš ga je bilo lijepo čuti. Definitivno nisam zaljubljena u njega i nije mi žao zbog ničega. Ali bi ga svejedno zagrlila da mogu.
Nekad zaista nemam snage pisati o medi makar mi je stalno u glavi, već sam zbilja umorna od razmišljanja o njemu i umorna sam od njega! Ali ja sam uvijek imala tu sreću(?) da se ko idijot zaljubim u krivu osobu. Glupo je reći kriva osoba, jer ne postoji takva, ali…ali ne znam. Na ovom svijetu ima toliko dečki koji su simpatični, pametni, divni, krasni i šta ti ja znam(a uvijek moš bit i lezba), a od svih njih ja slinim za najvećom kurvom 21.stoljeća i totalnom propalicom koja sa svojih 20 godina ne zna za ništa osim za žicanje i bocu! Pa jebemu mater! Ali da on nije takav, moš ga jebat, ne bi to bilo to. Glupa sam. I slušam helloween. zar to nije dovoljno?
|
06.09.2005., utorak
*
Hm..škola..da. zapravo nije uopće strašno kako se činilo. Zabavno je. Napokon se nešto događa.
Ne želim se hraniti i zavaravati trenutnom srećom jer mi se uvijek dogodi fatalan obrat raspoloženja, te beskrajna euforija preraste u maničnu depresiju. Danas sam se od jutra smijala. Na sav glas. Trenutno me trbuh steže jer nisam prestajala cijeli dan. Ali sjebat će me noć. Kao i uvijek. Nisam pesimist nego realist. Zašto se zavaravati kad će se sve to po starom pretvoriti u suze kad ugasim svijetlo u sobi. Živi jebeni šit!
Medo je danas bio pred školom. U onoj masi ljudi odmah sam skužila njegovu kosu. Željela sam proći pored buljeći u pod ali taktika zvana ignoriranje je pala u vodu jer začudo nisam nevidljiva. Bio je tako prokleto lijep! Pizda mi je slinila. Bio je i edi. Falio mi je taj dečko. kakav stisak ruke ima!jebački! On je uvijek sretan. Volim takve ljude. Zrače! Medo je bio baš veseo. Takav već dugo nije bio. Zajebavali smo se nešto i nisam mogla vjerovati da se nisam tresla ko idijot samo malo…manje nego inače…J
I tako sam ja danas jebeno sretno zaljubljena! fala kurcu..barem jedan dan! Htjela sam ga zagrliti makar je metar do stajala ona, i reći mu da je tako lijep i divan i da sam sretna samo zato što ga gledam i što se smije.
Jer kad vam je muka, kad vam se riga od jada, kad vas želudac stisne ne samo jer u njega niste ništa ubacili već zato što odbija gorčinu koja se slijeva u njega iz tijela u kojem je, onda se smijte, budite sretni i lepršavi! Barem da vas drugi vide kao lijepe i zadovoljne osobe. Učinite barem njih sretnima..i nije to varanje, to je samo snalaženje. amen.
|
04.09.2005., nedjelja
i još noćas imamo snage, ulice su s nama...
Jučer sam izvukla majicu iz prljavog veša i navukla ju na sebe, ruksak na leđa i van. Popila sam litru graševine i bila sretna ko isus! Sve je opet bilo ružičasto. Svi su bili divni i krasni gledani iz dubine mog vinskog želuca. Bilo je toliko ljudi..masa…svi liječe depresiju pred školu…
Našla sam svoju mušku srodnu dušu. Onaj savršen osjećaj kad otkriješ čovjeka s istom životnom playlistom u srcu! isti bendovi, do jednog..i ljubav prema donnieu darku. A ja nisam bila sposobna za ništa. Primio mi je rukama lice i rekao da ga gledam u oči. A ja nisam mogla. Jedva sam ga zagrlila. Moja srodna duša a ja ga u oči ne mogu pogledati jer me oči ne slušaju! Danas sam skužila da se ja uvijek spetljam s bubnjarima. To kao da mi je u krvi.
Medo je bio. Nisam ga ni pozdravila. Nisam mogla ni ruku dići kad mi je mahao. Samo sam točila iz boce u sebe. Vidjela sam ga na ljuljačkama. S njom. Sjedili su i pričali. A ona se ljuljala. Visoko, a kosa joj je letila. Onda je stala pred njega, a on ju je ovio rukama oko struka. Spustila je glavu, a kosa joj je pala njemu na lice. Ne znam zašto se mučim, ali taj prizor je moj stalni desktop.Lijepa je. Meni. Nisam to željela vidjeti ali gledala sam. Plakala sam ko isus. Da sam to vidjela trijezna vjerovatno bi ostatak večeri buljila u blato na svojim cipelama. Ali čovjek ima snage plakati samo kad je pijan. I otpjevati glasno bibu. Kasnije mi je u prolazu rukom raščupao kosu, a ja se nisam ni okrenula. Sjedila sam na šljunku i slušala chainse s ritzom. U pičku materinu nisam ja slusala laynea, ja sam plakala ko ništa! Ne znam šta u tom deču ima, ne znam…bilo je lijepo. Biti pijan i zaljubljen. Krv mi teče među nogama. Da bar odnese i njega sa svom prljavštinom iz mene. ne, ja to ne želim.
|
02.09.2005., petak
ako znaš bilo što
ne znam sto da radim sa sobom

na sto misli da bacim
eto polako stvaram pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
cijela kuća smrdi po alkoholu. upravo je pogodio stup. čak se i ja bolje održavam na nogama kad sam pijana.
danas sam si kupila neki fensi stvari za školu. ne sjećam se kad sam zadnji put bila uzbuđena zbog običnih bilježnica. bila su to lijepa vremena, onda kada sam čak imala bilježnice.ali ove godine će i najveći štreberi sliniti nad mojim bilježničičićicama:)
i ponavljam u sebi samo jedno
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znas bilo sto
bila sam s babama na kafi malo prije. sad cugam hladni kakao i skidam si little ghost od stripesa.cijeli dan pjevam farmersko srce i zbilja ne mogu prestati. napokon sam si nabavila smithse. znam da je skoro pa sramota ali do sad ih još nisam uspjela poslušati. čim sam čula prvu stvar zaljubila sam se. tjeraju me da ih slušam. naravno odmah mi je u uhu ostala there is a light that never goes out. predobra pjesma.stvorena za beskonačno slušanje.
za dva dana bit ću u školi. s tom činjenicom se mogu nekako pomiriti jer će se napokon sve vratiti u normalu. znat ću koji je dan, spavanje će mi se valjda unormaliti, imat ću manje vremena pa ću ga više cijeniti, a i vikendi će dobiti na značaju. znaš ono cijelotjedno iščekivanje jedne jebene subote da odmoriš muda!
ali ono što mi se nikako ne sviđa i od čega mi se na sam spomen riga je medo pred mijocom. sjećam se da sam zadnji dan škole bila sretnija nego bilo tko, samo zato što više nisam morala gledati kako on stoji pred glavnim vratima i u masi ljudi koji izlaze traži nju. ali sve se vraća na staro. a ja zaista nisam sigurna da imam želudac za to. jebemu mater nesposobnom!u cijelom zgbu on nađe curu u jebenom mijocu! bog me zbilja ne voli...
zelim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti sapucem na uho bisere
da pricam o slobodi
da se glupiram
da ti kazem oh ti ludo jedina
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znas bilo sto
ovo je meni najdraža i najbolja azrina pjesma pa zaslužuje da stoji ovdje.
njemu.
|
01.09.2005., četvrtak
azra-3N
prošli post nije bio namjenjen vama. već onima koji ga ionako neće nikada pročitati, a ni shvatiti. vrlo jednostavno. spominju se. oni su ipak odnjeli prvu nagradu..ne zaboravite. ispričavam se što ste morali vidjeti kako jedno dijete psuje. to je inače rezervirano samo za svijet vani.(ovo je jedna kuća u lici)

oni u principu ionako rijetko citaju
a i to sto citaju krive stvari citaju
pa zasto im onda ne iskljucuju elektriku
zelite li dobro svojoj djeci
zasluzni
zelite li mozda najbolje
ne
ja treniram da gadjam
ne
ja treniram da mrzim
ne
ja treniram da slusam
ponekad sam usamljen
a i plasim se
drzim te na stolu
gospode
sanjao sam fini party
mnogo ljudi
nigdje zandara
sanjao sam sretna lica
dugo nisam takva gledao
znam za smijeh
zbog cega da se smijem
znam za ples
nikom se ne plese
znam za noc
vidim
tu je oko mene
kao nesreca na putu
kao zivot
ili
smrt
ja se zovem pola horvat
ljubila sam mrtvog covjeka
stigao je po zadatku
cijelo vrijeme sam ga cekala
proljece
ili mozda jesen
ne znam
sjecam se gorjele su svijece
a ruke njegove tako muske i prozracne
kao putokaz za nesto
za logor
ili
smrt
prisjecam se mnogih stvari ali pamtim jedan dozivljaj
by the way
nisam bio krupna zvjerka morao sam ici do kraja
bila je tako lijepa te veceri
kao kad tamna voda izvire
kao kad neobicno zabljesne
kao izvjestaj centrali
kao udar
sudbina
|
|