< rujan, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



PREDGRAĐA (Fakofbolan)

Bezidejno lutanje
monolitnim predgrađima
i zatiranje frustracija
bježanjem od stvarnosti

sudbina je mladeži
kojoj je obecana buducnost
a istina je okrutna
i tu je prici kraj

nema više ni ciljeva
kojima bi se stremilo
a svijet vrvi od
patoloških slucajeva

ali budimo optimisticni
budimo pozitivni
jer neke se stvari baš
nikad nece promijeniti

stoga natrag doma
u sigurno susjedstvo
gdje mladež tone
u civilizacijski glib

mi smo još jedna
izgubljena generacija
na putu bez povratka
na putu za nikuda
mi smo još jedna
izgubljena generacija
u celiji bez prozora
u tunelu bez izlaza




LUTAK ISKRIVLJENOG LICA (Majke)
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
nemam nista da' cu ti sve
samo da budem kraj tebe
dodirni me ucini me stvarnim
poslije svega osta slika smrtonosna navika
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me

13.09.2005., utorak

kofeinske misli

We barely remember who or what came before this precious moment,
We are choosing to be here right now. Hold on, stay inside
This holy reality, this holy experience.
Choosing to be here in


moji zubi prije su bili bijeli. ne žuti od kave kao sada. istina je i da sam se prije stalno smijala. ali to je bilo prije.
volim kad se ljudi smiju. glasno, od srca. ili da mi se samo nasmiješe na cesti, u prolazu, bez razloga. ljepši su kad se smiju. onako da im se zubi vide, a oči suze i zasjaje. kad bi se svi tako smiješili, a ne tupo buljili sebi u noge na cesti, kao ja, onda ne bi bili toliko živčani i usamljeni.valjda. kako god, ulice bi bile ljepše.

meni se trenutno ne smije. u želucu je previše kave i sranja, a i sunce prži nemilosrdno što mi nikako nije po volji. zadnjih dana spavam nevjerojatno dobro. već dugo mi se nije dogodilo da zaspim isti čas kad legnem. što više kave pijem bolje spavam. čudno. snovi su mi tabula rasa. prazni i sivi. to nije baš tipično za mene, ali u zadnje vrijeme ništa nije tipično.
nije tipično da se tresem na nekoga tko nije medo, nije tipično da učim i nikada nije bilo, osim sada izgleda.
moja abnormalna količina hormona koja je zadnjih dana divljala na sve što ima visuljak prešla je u stanje mirovanja. ne u smislu da je želja prestala, već da je dovoljno samo mirno promatrati i zadovoljavati se vlastitim maštanjem, bez prevelike želje da se maštanja i dogode. to mi se već više sviđa jer je mogućnost za nekontroliranim i možda neprimjerenim ispadom utoliko manja. sve ostaje u mojoj glavi. reklo bi se da se pizda i mozak sve manje druže. ako ona ne može dobiti koga hoće, glava može, jer što zamisli to i ima. i tako...
jadan tip je jednom rekao: toliko dugo nisam jebao da mi se kurac osjeća kao zaštićeni svjedok!
:)
danas sam skužila da s nekim ljudima ne znam pričati dok sam trijezna. s nekim ljudima zapravo nikada ni nisam pričala trijezna. osjećam se baš glupo, ali riječi mi ne idu iz usta. jadno.
svira mi tool. spava mi se. baš je lijep kad se smije. ima bijele zube. i sjajna usta kao medo. ne kao on, ali podsjeća