06.09.2005., utorak

* Hm..škola..da. zapravo nije uopće strašno kako se činilo. Zabavno je. Napokon se nešto događa. Ne želim se hraniti i zavaravati trenutnom srećom jer mi se uvijek dogodi fatalan obrat raspoloženja, te beskrajna euforija preraste u maničnu depresiju. Danas sam se od jutra smijala. Na sav glas. Trenutno me trbuh steže jer nisam prestajala cijeli dan. Ali sjebat će me noć. Kao i uvijek. Nisam pesimist nego realist. Zašto se zavaravati kad će se sve to po starom pretvoriti u suze kad ugasim svijetlo u sobi. Živi jebeni šit! Medo je danas bio pred školom. U onoj masi ljudi odmah sam skužila njegovu kosu. Željela sam proći pored buljeći u pod ali taktika zvana ignoriranje je pala u vodu jer začudo nisam nevidljiva. Bio je tako prokleto lijep! Pizda mi je slinila. Bio je i edi. Falio mi je taj dečko. kakav stisak ruke ima!jebački! On je uvijek sretan. Volim takve ljude. Zrače! Medo je bio baš veseo. Takav već dugo nije bio. Zajebavali smo se nešto i nisam mogla vjerovati da se nisam tresla ko idijot samo malo…manje nego inače…J I tako sam ja danas jebeno sretno zaljubljena! fala kurcu..barem jedan dan! Htjela sam ga zagrliti makar je metar do stajala ona, i reći mu da je tako lijep i divan i da sam sretna samo zato što ga gledam i što se smije. Jer kad vam je muka, kad vam se riga od jada, kad vas želudac stisne ne samo jer u njega niste ništa ubacili već zato što odbija gorčinu koja se slijeva u njega iz tijela u kojem je, onda se smijte, budite sretni i lepršavi! Barem da vas drugi vide kao lijepe i zadovoljne osobe. Učinite barem njih sretnima..i nije to varanje, to je samo snalaženje. amen.

- 21:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #