Izgubljene nade
24.04.2007., utorak
 Tu sam na pragu nove noci Razbarusenih skuti od nestalih dodira Zeljna ljubavi napajam se na izvoru lazi Ne… niti ti me ne volis, moj nesudeni dragi… Ponovo cvatu ruze Misao ceznje opija me mirisom Jos uvijek vlada zima oko mene… Zeljela bih da mogu zaplesati uz more Sa zvukom tvojih usana na kozi Uzmi me u narucje Napoji kapljama ljubavi... Samotni zvukovi klepecu u mojoj stvarnosti “Izludujes me mila” Uvijam se plastom od tvojih uzdaha ”Nedostajes mi mili” Drhte pogledi na rubovima Nestaju obrisi stvarnosti Okrznut komadic proslosti Zaplesa pokretom strasti na stijenci snova Pogledom skidam tvoje okove Podajem se mislima Zapljuskuju me valovi tvojih zelja Radam ti dijete... ”Strast tijela”.. Dopusti ponovno da vlat moga sjecanja dotakne ti grudi Ne bjezi… ne skrivaj pogled Ne` nestaji u magli zaborava… Znas da postojis u svakoj mojoj misli Da se budis s novim jutrom I lijezes svake veceri… Vjetrovi ponovno haraju u meni… Nada 24.04.2007 ” U mojim uspomenama ima nesto sto ne mogu objasniti, sto me privlaci nesvjesno, tako snazno…” F.M.Dostojevski: Bijedni ljudi..str 85 |
18.04.2007., srijeda
|
Magicna Noc me "Izazvao".:"Moja davnasnja zelja a i neki pokusaji, da pjesme oblikujem formom i sadrzajem sa drugim stvaraocima poezije iznjedrila je ideju da to ucinim bas sada, bas ovdje. STAFETE i IZAZOVI sa pet zadanih rijeci potakli su me da objavim blok pjesama u kojima cu ponuditi jedan svoj stih, a IZAZVANA osoba nastaviti isti na svoj nacin, i tako u svojoj konacnoj formi pjesma bila objavljena uz potpis oba kreatora.."...Prihvatila sam njegov Izazov...
Poljubi me Poljubi me Ali me nemoj zatvarati u bespuća svojih strahova Dok na nitima ljubavi i strasti Snažim svjetlost u svome srcu Poljubi me Ljepotom osmijeha kao bivšeg pokajnika Što šaptom na koljenima pokušava zaustaviti san Dok ti ne uđeš u njega Poljubi me Modrim dubinama u tvojim očima Da ustajale nepotrebne i teške osjećaje Pretvorim u novu svježu ljubav I ispunim njome tvoje srce Poljubi me Jer želim biti Svakog jutra otvoriti vrata nježnosti i strasti Želim biti i piti te kap po kap Na svakom stajalištu između dva sna Biti i ove noći tvoj jedini žedni putnik Tvoja jedina i najslađa misao Jedina zraka žudnje što se gnijezdi na tvojim prsima ...( Dida )... Poljubi me Dok tama me grli svojim zaboravljenim uzdisajima Pruzam tijelo samotnim dodirima postelje Svjesna, da samo tvoj pogled me moze ozivjeti.. Poljubi me Kliktajem sinjeg galeba na morskim pucinama juga Sa okusom soli na usnama… Ja sam prolaznik u tudim snovima Pronadi me… pruzi svoju ruku i povedi iz bezdana. Poljubi me Zatvori vrata moje boli usnama Neka svaka noc donese rosna jutra nade Dok drhtaji razlijevaju se tijelom u grcu strasti. Poljubi me Skini plast tuge sa mojih ramena Pokloni mi ogrlicu osmijeha Pij me, na predahu izmedu dva sna Nek`razljevam se i opijam te Neuslisenim svojim zeljama… Poljubi me Unisti sva nevremana koja me miluju Svaki vrisak napustenih odaja Po kojima plesem samotnim pokretima U razapetoj Magicnoj Noci snova… Spremna sam… Novo sutra se rada na istoku… Poljubi me… ...( ledynada )... |
13.04.2007., petak
Uspomena
 Tisina… Sjecanje kuca na ocne kapke I dodiruje uzavrelo more misli. Samoca… Drhtaji pruzeni postelji Zatihlih uzdisaja. Noc... Bujica zelje raznosi me U svom vrtlogu. Tama... Pruza zagrljaj srama Na krvavim liticama. San... Pokusava jaucima prizvati uspomene.. Nada 13.04.2007. “Cvijet s tugom gubi latice, ali umijesto njih s radoscu ocekuje plod.” Tagore |
10.04.2007., utorak
Tko si ti.?.
 foto - ledynada Sunce je danas ponovno zasjalo na istoku.. Ptice zapjevale zaboravljenu pjesmu... Propupala magnolija u sjecanju... Tko si ti..? Ti koji se nalazis u otkucaju... Gdje si..? Na sjeveru ili zapadu... Mozes li dohvati ranjenu pticu u svom letu.? Doci na moje hridi beznada... Tko si ti..? Ti koji se nalazis u otkucaju... Kuda vode tvoji puti.? Labirintom zivota, Livadom zelja, Planinom boli... Zelis li prihvati drhtaj samoce Izgubljeni pogled u nemirnom moru juga... Nada 10.04.2007 "I znati da je sve propalo, da je zivot pakao noci! O, a tako sam vjerovala da ces mi natrag doci." Ana Ahmatova |
05.04.2007., četvrtak
Gdje si?
 Zarobljena u zrnu soli U dodiru samoce i kriku zelja Lutam bez razuma… Utapam se u vrtlogu lazi… Noc koscatim prstima dohvaca moj san i mrvi Vrisak savijenim tijelom kola. Jos nisam spremna da dodirnem nova jutra… Oci su presahle na izvoru nade Praznine eko bubnja u meni Gdje si..?..Gdje si..?.. Razruseni zidovi rijeci nizu se na usponima Krvavih stopala gazim nepreglednim stazama… Nedavno lampa nade dala je zadnji treptaj. Obraz je blijed, sablast stoji na mom uzglavlju Nepoznajem taj lik u ogledalu… Ruka stvarnosti mi drzi dah u saci Pogled dotice sjevernu zvijezu na svojoj putanji.. Drznice…Ubijas i zadnji trag svijetlosti u meni.. Nada 05.04.2007 "Covjeku vlastiti otrov steti puno vise nego njegovoj zrtvi." Charles Buxton |
01.04.2007., nedjelja
Nocas cu
 foto - ledynada Nocas cu pokusat otvoriti novu stranicu zivota, Ponovno se nauciti smijati… Zatvorit cu oci i pomislit da sanjam Dok ruke ceznje me miluju… Dopustit cu prvoj zraci sunca Da dotakne zedne usne... Zagrliti prazninu i osjetiti srecu... Pokusat cu zapjevati zaboravljenim notama Uzdizati radost voljenja Dok tuga me probada u grudima... Nasmijesit se lazima i zagrliti stvarnost... Drhtajem nade na svom uzglavlju… Nocas cu pokusati otvoriti novu stranicu Poput ruznog paceta koji postaje labud Rasirit cu krila i sakriti uzdahe Zaplivat cu nocas u neko novo svitanje... Nada 01.04.2007 " Iako ljudski zivot predstavlja neprocijenivu vrijednost, mi uvijek postupamo kao da je nesto drugo vrijednije od njega." Antonie de Saint-Exupéry |
