Zarobljena u zrnu soli
U dodiru samoce i kriku zelja
Lutam bez razuma…
Utapam se u vrtlogu lazi…
Noc koscatim prstima dohvaca moj san i mrvi
Vrisak savijenim tijelom kola.
Jos nisam spremna da dodirnem nova jutra…
Oci su presahle na izvoru nade
Praznine eko bubnja u meni
Gdje si..?..Gdje si..?..
Razruseni zidovi rijeci nizu se na usponima
Krvavih stopala gazim nepreglednim stazama…
Nedavno lampa nade dala je zadnji treptaj.
Obraz je blijed, sablast stoji na mom uzglavlju
Nepoznajem taj lik u ogledalu…
Ruka stvarnosti mi drzi dah u saci
Pogled dotice sjevernu zvijezu na svojoj putanji..
Drznice…Ubijas i zadnji trag svijetlosti u meni..
Nada 05.04.2007
"Covjeku vlastiti otrov steti puno vise nego njegovoj zrtvi."
Charles Buxton
Post je objavljen 05.04.2007. u 02:02 sati.