Izgubljene nade
28.02.2007., srijeda
 Nocas pogledah u oci istinu Eko lazi dohvati moju ispruzenu ruku Odbaceni dodiri razdiru mi misli Rijeci odjekuju... Probudi se... Sa zgarista zelja dozivaju zablude Samotni dodiri zjape na mojoj postelji Pruzas mi drhtave usne kletve Kreni dalje nesretnice... Koraknuh stazom boli Pruzam ruke ocaja put neba Molim Bogove da smire moje nemire Toliko te zelim Ljubavi... Vapaji grme u mojoj dusi Nestaju i zadnji osmijesi... Morska pjena nosi val uspomena Vihor zaborava raznosi sjecanja... Nada 28.02.2007 "Velika srca vole, mala traze da budu voljena." V. Hugo |
22.02.2007., četvrtak
|
Dobila sam zadatak od " Andeo s ruzom" da kažem kako je nastao moj nick...
Dani su prolazili, godine takoder. Sunce i kisa smjenjivali. Osmijeh i suza...Svaki dan kao da je licio onome prijasnjem, onome sto ce doci sutra..Mozda bi i dalje tako prolazila vrtom ruza bez da osjecam njihov miris..da me jednog dana nije dotaknuo prst sudbine..."Moras ici na kontrolu, mozda...". Trenutak kao da je stao, dani projurili jedan iza drugog u mislima trazeci odgovor..zasto?..zasto?..Vise nije postojalo sutra..samo misao:"sresti cu one koji vise nisu tu..."..Pokusah pronaci mir, luku gdje bih primirila bojazni... pokusah vjerovati "u nesto"...Nesto sto postoji tu negdje oko nas, mozda u svakome, mozda negdje..tamo u svemirskim prostranstvima.. Religija... Spiritizam... Lady Nada - boja/ruzicasta (boja bloga), simbol/ruza (svaka latica predstavlja jednu sobu u svetistu ljubavi..prema biljkama, zivotinjama itd.).. Zeli pomoci i biti potpora svakome, pruza bezgranicnu ljubav...To je bilo prije moga "poznavanja" bloga... Jednog dana pozeljeh ostaviti dio sebe, isprazniti vrtlog misli... Otvorih blog... i nick ledynada je bio tu (ledy..odgovara mojim godinama + moje ime)...  Lady Nada © Sharon George 2006 "Moramo se pomiriti sa razocarenjima, ali nikada nesmijemo izgubiti nadu." Martin Luther King tihi.... Mysteries. sjena sjete. sirenica. anessathiel. |
17.02.2007., subota
 Sunce mi jutros zakuca na prozoru..no ne vidjeh ga kroz maglu... Uzeh masku koju nocas posudih u kazalistu... Klovn mi se nasmijesi u vlastitom liku... Ruke zablude me zagrle i zaplesemo valcer tuge... Danas cu nositi ovu masku koja mi se cereka... Danas cu biti klovn... Smijat` cu se sebi... Izrugivati cu svoje snove, omalozavati nade koje jos nisu nestale... Danas sam ponovno klovn, kao i svake godine... Nocas cu nacrtati ogromni crveni osmijeh nasred lica... Obuci cu sarenu odjecu i sakriti rane od tvog pogleda. Poklonit` cu ti osmijeh i biti samo tvoja razvratnica... Nocas cu zaplesati pod jedinim taktom kojim osjecam... Taktom ljubavi i boli... Nada 17.02.2007 "Tesko je gaziti zemlju bez uporista u oblacima." Andro Vlicic |
15.02.2007., četvrtak
|
Val tuge plavi moje misli i odnosi me u boli… Ne postoji vise nista na mojoj obali… Posustajem.. Obronci stvarnosti izranjaju u magli… Stvarnosti koju ne mogu podnijeti.. Zasto..?..Zasto..?.. Izdajica kliznu iz oka… Jauk zadrzah u sebi… Danas nisam spremna grliti suncana jutra. Ponovno stojim pred vratima pakla dok umorna dusa moli za pocinak… Kolaju uzdasi… Guse me zaustavljeni dodiri… Vrata sna zatvaraju rijeci… Okovi tuge zvekcu u meni… Nastavi… Nastavi… Bojim se ove noci Nada 15.02.2007 " Hvis du vidste at du kunne klare alt hvad der motte ske dig, hvad havde du da at frygte?" ( Kada bi znao da mozes izdrzati sve sto ce ti se desiti, cega se onda trebas bojati?) Susan Jeffers |
11.02.2007., nedjelja
 Otvaram novo jutro Zaboravljam sebe u casi boli koju ispijam Sjene Ljubavi mi se grohocu Izdajica Sna doziva sa zgarista... Otvaram novu flasu patnji I prosipam ih tijelom da ugasim vatru koja tinja Zabludu zagrlih i nasmijesih se sebi, Ti si ta koja te najvise ranjava... Nada 11.02.2007 "Nije sramota pasti nego ne ustati." Helga Vlahovic |
06.02.2007., utorak
 foto - ledynada Kad umrem Kada umrem... Uzmi moje srce i pokloni ga divljim labudima Moje ruke nek`uzme vjetar da te miluje njima Moje zjenice pucina duboka Usne moje nek` budu kisa sto klizi ti niz lice Glas moj pjev ptice koja te doziva Moje tijelo svratiste prosjaka zeljno topline... Kad umrem... Nek`pjesma juga zakola mojim zilama I zov strasti postane vihor sjevera Nek`utihne plac djeteta Nek`zena zanjise kolijevku svojim bedrima I dohvati san u njedrima. Kad umrem... Nasmijesi se slucajnom prolazniku Mozda u njemu kolaju moji drhtaji I nespokojna dusa tinja... Nada 06.02.2007. "Sve velike strasti nastaju u samoci". J. J. Rousseau |
