foto - ledynada
Kad umrem
Kada umrem...
Uzmi moje srce i pokloni ga divljim labudima
Moje ruke nek`uzme vjetar da te miluje njima
Moje zjenice pucina duboka
Usne moje nek` budu kisa sto klizi ti niz lice
Glas moj pjev ptice koja te doziva
Moje tijelo svratiste prosjaka zeljno topline...
Kad umrem...
Nek`pjesma juga zakola mojim zilama
I zov strasti postane vihor sjevera
Nek`utihne plac djeteta
Nek`zena zanjise kolijevku svojim bedrima
I dohvati san u njedrima.
Kad umrem...
Nasmijesi se slucajnom prolazniku
Mozda u njemu kolaju moji drhtaji
I nespokojna dusa tinja...
Nada 06.02.2007.
"Sve velike strasti nastaju u samoci".
J. J. Rousseau
Post je objavljen 06.02.2007. u 16:21 sati.