Uvjek sam bila dobar ucenik. Ne onaj sto ide na sve casove i dize ruku, nego onaj sto zaradi dobru ocjenu i zacudi i nastavnike i razred. Nisam imala nista protiv tipicnih peticara ali to nisam bila ja. To mi je ponekad stvaralo probleme jer u skoli kao u zivotu, vaznije je dobro odglumiti ulogu uspjeha nego u stvari postici uspjeh. I u zivotu sam dobar ucenik. Ne pratim sva pravila ponasanja i gresim svjesno ali ne cinim nikad ono sto se ocekuje od mene. Istina, nisam toliko sigurna u sebe da u svakom trenutku se mogu odbraniti od tudjih ideala. Ali vazno je ponekad i analizirati druge i preispitati sebe. Ne treba nikada biti potuno siguran u sebe, ograniciti se i reci: to sam ja. Uvjek mozes biti ako ne nesto vise onda nesto drugo. Dog god se tako mjenjas ne moze te progutati zivot, ukrotiti te i parkirati te u neki stan na kauc, zarobiti u ”sretan” zivot. Jer i to je samo jos jedna uloga koju valja glumiti a ja nikad nisam bila dobra glumica. |
Hvala
Samo tako, kao dobrog duha |
Uzbudjena sam...
Sutra putujem u Spaniju nakon cetiri godine. Sad skroz drukcija. Sigurna u sebe. A onaj prvi put sam bila tako puna straha. Imala sam sa sobom ogromnu torbu, kupljenu samo za to putovanje koja iako je bila na tockice nije bila nimalo prakticna. Mozda sto sam u nju spakovala svu garderobu sto sam tada posjedovala i litru sampona posebne vrste bez kojeg se tada zivot nije mogao zamisliti. Ali u rucnom prtljagu sam imala ono najvaznije, bjelog medu kojeg mi je on poklonio nakom prvog sastanka i njegovu sliku u ramu. A ipak je to putovanje bilo pocetak naseg kraja. Sjecam se kako me je iznenada udario vruc i vlazan zrak te nove zemlje izlazeci iz hladnog aviona. Vise me nije bilo strah, i suvise sam bila uzbudjena. Ili sam znala da se sad ne mogu vratiti nazad. Drndala sam torbetinom po aeredromu u Malagi i prihvatila izazov koji mi je zivot tada pruzio. Cetiri mjeseca u tom stranom svjetu. Pitam se da li bi to ucinila da sam znala koja ce cjena mojih pustolovina biti. Ipak je dobro sto nisam znala. Sad imam samo mali ruksak. Ostajem samo sedmicu dana i ne znam ni gdje cu spavati. Letim do Madrida ali sam planirala intervju sa par ljudi u Méridi. Sad me to malo plasi. Ponekad mi se cini kao da neko drugi prihvati sve ove izazove za mene i ja se probudim u toj novoj stvarnosti i ne znam kako sam tu dospjela. I onda dodje ona poznata sumnja u sebe: Da li cu ja ovo moci? Ali ne zelim to ovaj put. Zelim da se igram sa zivotom. Da plazim jezik svim neuspjesima i da se smjesim svim novim izazovima. Nista drugo ne dugujem sebi nego provod. |
Ruke, kao presvucene svilom |
Sakrij se u moj svjet |
Misli
Tako destruktivno a tako primamljivo, ovo pisanje u kasnim satima. Tako me vuce ovaj svjet bez pravila i gdje sve ima neki visi smisao a sve u normalnom toku zivota postaje nevazno. Osjecam se i sama i prazna i svjet mi je ponovo stran. On je otisao i preko noci se sve okrenulo. Dok je bio ovde bila sam potpuno zaljubljena u njega. A sad sam zaljubljena u cjeli svjet i u sebe. Ali svjet me ne voli kao on. |
< | listopad, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv