Samo tako, kao dobrog duha
Te mogu prizvati sebi
Rjeci neke pjesme koje na pocetku samo okrznu
Glatku povrsinu kapsule u kojoj cuvam ovaj bol
Pocnem da se igram sa dalekim sjecanjima
I kao da mi smeta to sto su izgubila ukus
Bojim ih nostalgijom i suzama
Jer mozda taj bol je jedini dokaz da si bio tu
A ja zelim da te zadrzim uprkos sreci
Uprkos svim borbama koje sam izborila da te se oslobodim
Sta si ti meni?
Mozda samo rupica na dusi
Koja sluzi da popusti pritisak
Kad je dusa puna
Neki opipljiv i prepoznatljiv bol
Kad me muce nevidljiva zla
Branis me od strahova sa kojima se ne zelim suociti
A sa tobom znam kako cu
Prosla sam taj put bezbroj puta
I na kraju uvjek ceka olaksanje
Vise me ne mozes boliti duboko kao nekada
Znam kako da te doziram da me ne ubijes
Tek me samo malo osamutis
I uljuljas u slatko stanje samozaljenje
Post je objavljen 21.10.2006. u 14:47 sati.