Uvjek sam bila dobar ucenik. Ne onaj sto ide na sve casove i dize ruku, nego onaj sto zaradi dobru ocjenu i zacudi i nastavnike i razred. Nisam imala nista protiv tipicnih peticara ali to nisam bila ja. To mi je ponekad stvaralo probleme jer u skoli kao u zivotu, vaznije je dobro odglumiti ulogu uspjeha nego u stvari postici uspjeh. I u zivotu sam dobar ucenik. Ne pratim sva pravila ponasanja i gresim svjesno ali ne cinim nikad ono sto se ocekuje od mene. Istina, nisam toliko sigurna u sebe da u svakom trenutku se mogu odbraniti od tudjih ideala. Ali vazno je ponekad i analizirati druge i preispitati sebe. Ne treba nikada biti potuno siguran u sebe, ograniciti se i reci: to sam ja. Uvjek mozes biti ako ne nesto vise onda nesto drugo. Dog god se tako mjenjas ne moze te progutati zivot, ukrotiti te i parkirati te u neki stan na kauc, zarobiti u ”sretan” zivot. Jer i to je samo jos jedna uloga koju valja glumiti a ja nikad nisam bila dobra glumica.
Post je objavljen 21.10.2006. u 21:32 sati.