Ne da se čitati!
nedjelja, 06.01.2013.
Danas. Ovaj dan je začuđujuće lijep. Probudila me glavobolja od pretjerivanja, razbudila me šalica prevruće kave s posljednom cigaretom.
Nasmijala me majka sa svojim klasičnim, uobičajenim pričama. Nasmijao me tata sa pričama o komunistima. E moj stari!
Danas. Danas sam se smijala kako već dugo nisam. Sve je tako čisto, sve je tako nevino. Ja ne tugujem, ja ne žalim.
Može li bolje?
Danas. Danas sam šetala i gledala u nebo puno zvijezda koje su mi blagonaklono osvjetljavale put u beskrajnu ljubav i toplinu, ili - osvjetljavale su ruke nekog novog čovjeka koji se smije mojoj energiji i ritmu koraka.
Kako je lijepo poznavati ove nove dane, dane slobode, dane kada nema kaosa i strepnji, dane u kojima nemam ono što sam htjela, ali imam sve ono što je puno ljepše. Za mene, za danas.
