utorak, 06.10.2015.

Znam da ništa ne znam!

Za par dana će mi rođendan, pa previše razmišljam ovih dana što sam mogla drugačije napraviti, bolje ili možda gore.
Ja bih za sebe rekla da sam rođena u pogrešno vrijeme. Moje idealno vrijeme bi bilo, recimo sedamdesete, odnosno da sam tada imala dvadeset godina, pa da sam bila na Woodstock (1969), obožavam film "Kosa". Volim i danas slušati : ZZ TOP, JAMES BROWN, KISS, AEROSMITH, QUEEN, zamolila sam sina da mi sve to nasnima na MP4, kad idem u šetnju a najviše volim pjesmu" Stayin alive" od BEE GEES, odmah u meni sve oživi , znam plesati o kući, pa mi se dijeca smiju, navikli su da je to moja izduvna terapija. Ja sama u kući i slušam BONEY M, pjesma "Daddy cool" i plešem, vrtim se u ritmu glazbe, ulazi moj suprug u sobu i pita dali sam normalna, hoću li ja ikada ostariti i da jedva čeka da imam pedeset godina, pa da prestanem divljati po kući, a on ne zna da ću ja sa godinama samo postati gora i da što sam starija to sve sam više slobodnija i da mi krila rastu iz godine u godinu i da ću vjerovatno sa šezdeset odletjetiti iz kaveza, jer je sloboda u glavi, a moja glava jeste mala, ali moj mozak, kažu da je mišić i da ga treba svakodnevno vježbati i ja radim na tome, plešem, pjevam, riješavam križaljke, svake godine upišem novi kurs stranog jezika( engleski, talijanski, prije dvdeset godina njemački), sad ne bi bilo loše upisati ruski, vidjeću kako budem raspoložena. Malo mjesto, mali ljudi, mali mozgovi i sad bi ja trebala se prilagoditi njima, samo zato što imam neke godine. Ja se držim one, dama na ulici, domačica u kući, kurva u krevetu i šta fali tome, nekad mi se sve pomiješa, pa nisam baš ni dama uvijek kad bi trebala biti. Godinama druge usrečujemo, prvo roditelje, pa dečka, muža, pa djecu i naravno moramo paziti što će susjedi reći itd, itd. Ja sam shvatila nedavno, da je najbitnije da sam ja sretna i da radim samo ono što se meni radi, uljudno pitam, želiš li sa mnom u šetnju, a ne hoćemo li u šetnju i nisam ni završila rečenicu, a odgovor je ne. Ja idem sigurno, a ti ako želiš. Vjerovatno puno puta mu se i ne ide, ali vrag odnio šalu, ako neću ja, hoće neko drugi misli on. Puno toga sam krivo napravila, ali ne žalim, sve je to ostavilo traga na meni, svaka bora nešto znaći. Na čelu su od briga, oko usana su smijalice, ali sve su moje i ja ih volim, slažemo se, nema prigovaranja. Poklon za rođendan kupujem sama sebi, ja najbolje znam što volim, a ako dobijem još koji odlično, a ako ne nisam razočarana. Moje tijelo se mijenja, ali moja duša ne stari i moje oći se još sjaje, moj osmijeh razoružava i imam snage, volje, htjenja za puno toga. Ponekad samu sebe uplašim, jer imam osjećaj da tek sad sve mogu, jer sam svjesna svoga ne znanja, jer točno znam što ne želim i ne bojim se naglas to izgovoriti. Volim svoje godine. Volim to što volim te godine. Za rođendan izvodim sestre na ručak, to je tradicija, a uveče sam sa kumama na pivi. Sutradan je dan za obitelj. Blago meni!

- 09:19 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi