Dobrovanje
| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"Ako povrijeđeni može da hoda, to još ne znači da kralježnica nije slomljena."
Nije po Bertoltu Brechtu, nego priručniku za lijekove i prvu pomoć " Vademekum", KRKA, Novo Mesto, 1991.
Linkovi
Blog.hr
Blogger.ba
Dr. Jabuka
Opaske
Lav afrički
Moodswinger
Udo čoroje
Corto
Drinski
Seamanteinz
Blog.hr
Blogger.ba
Dr. Jabuka
Opaske
Lav afrički
Moodswinger
Udo čoroje
Corto
Drinski
Seamanteinz
kumstvo@gmail.com
29.05.2006., ponedjeljak
Crni snijeg ili tura i jazija
Kako je S. Kupusović stao na ramena Envera Durakovića, a ovaj na ramena svog (i Sulejmanova) prijatelja Alije Isakovića, a on pak na ramena Miroslava Krleže, a sve da bi postavio E. Čolakovića na ramena I. AndrićaO, ti moj kameni i bijedni kršu S kozama, panjima a mršavim konjima, Čija su leđa oglodali samari, Čije su noge iskrivili sjenari Kad su s planina kroz dubok snijeg Vukli teret težak, sitnom blagu hranu. (Bosni, E. Čolaković, 9. 3. 1942., povodom uredbe o ukidanju službenog naziva - Bosna) Uzmem policu iz kredenca. Pripremim je za kolačarsko slavlje. Potom tri dana pripravljam i pečem građevni materijal za tortu; biskvit, keks-tijesto, figure ljudi, životinja i kojekakvih predmeta od marcipana, boje, ukrasne perlice, Jadro - čokoladni keks za izradu šalufa i kakti drvenih građevnih elemenata, kod staklara naručim komadiće ogledalaca - 0,5 x 0,5 cm veličine. Nitko ništa ne zna čime se danima bavim, doli djeca koja svakodnevno gledaju kako posao napreduje i pouzdano znaju da će za rođendan osvanuti torta za gledanje. Dogovaraju sa mnom konačan izgled i prate graditeljske faze. Dan prije rođendana potrošim sve elemente, pazeći na priču, gabarit, boje, količinu sjaja, jestivost kolača. Gotova torta. Djeca odu leći. Ostanemo nas dvije same. Gotova torta? Je li to ono što sam htjela? Izgleda da jeste, ali nije. Ustvrdim kako joj nešto fali. Velika je, šarena je i budali draga, jestiva je, al' … Ponoć je. Postavim tortu na sredinu stola. Pobacam u kantu za smeće sve što bi moglo zasmetati u našem odnosu. Obilazim je i na udaljenosti od 30-50 cm markiram je sa svih strana. Prvo prstohvatom, pa potom šakohvatom sipljem mak po torti, kao da sijem, i dorađujem ju do patinastog kolača, dok ne počne ličiti na grafiku - ne Srebrenovu, ne onoga Dizdara što se slikao pred svojom banjalučkom osnovnom školom, već Hamidovu, i na crteže Ize Đuzela u ugljenoj prašini. Obično nema nikoga da bi je vidio onda kada je najbolja za gledanje - trenutak prije odlaganja u zamrzivač. Vadim je iz njega sutradan izjutra, kako bi se do podneva otkravila ne samo za gledanje nego i za jedenje. Onda pozovem djecu da joj se dive. Vidim li ja isto što i oni? Obično sam pravila cirkuske šatre, dvorce, kućice iz bajke, Crvenkapice, Snjeguljice, Ivice i Marice, vještice, žonglere… Najveće umijeće je ne pretjerati. Za dramsku predstavu Legenda o Ali-paši napravljena programska knjižica. Sastavljač knjižice, može i ovog naslova, Kako od duboke uvrede od plemenita čina ili Kako se ponašati u ambijentu gdje su dominantni Drugi započeo lijepo; na naslovnici Mersad Berber, pa slijede pozdravi iz Sarajeva, pa potom Bosno moja, jado moja, pa … Režiser, ne drameči jako, opričao kako su mnogi jahali na X-ovom ponosu kao na malom šugavom magarcu. Zato on mrzio svakoga jer je njega svak udarao, zadirkivao, ponižavao. Da mi je steći! Onda stek'o, uzdigao se iznad mržnje i izletio iz priče, pa onda po Meksiku, Gvatemali, Francuskoj, Njemačkoj, Švedskoj, Zagrebu, Beču ushtio telaliti da Enver prikazuje Bosnu bolje od Ive; Travničanin je majstorski izmislio dušu Bosne, došao do njezinih avlijskih vrata, a on – grob jednog ponosa (Ali Gospod oživljava nepravedno osuđene u noći velikog obračuna!) ušao u Kuću. U scenografiji birvaktilskog zemana bajke za velike i male Naratori su pospješili prilagođavanje romana vremenu i publici; gdje se trebalo plakati - smijali se, gdje se trebalo smijati se – plakali su. Ono nešto praznoga hoda popunilo se rukoljubima, obrazoljubima i raznijem vrstama selama: na početku susreta, na kraju, a bilo je i onih in the midlle of the skobljavanja. Drama može poslužiti i kao brzi tečaj uljudbe: kako sa ženama, kćerima, djevojkama, kako s bolesnima, suparnicima, siromašnima, kakao s bogatijima, kako s inovjercima, kako s komšijama… Siplje Sulejman sveosve šećerom k'o samum pijeskom beduinske čadore; zasuo tako da ne vidiš od šećerna praha što je u sehari, nego po slatkom mirisu đula znaš da ćeš rahatlokum jesti. Jovo o travama brine, ilumli hodže i ujaci, više-manje slabo zboreći, o dušama, jehuđije o novcu i dragom kamenju što srce ne grije, a Ali-paša o Suncu i Almasi – vrućijem stvarima. Pejakovića, koji nije De Niro pa zato ni nema kćer Drinu, nisam prepoznala. Dobro. Ali, Slavena, svog dijaka?! Da se Slaven Ahmom činio? Eto, tako se to dogodi kad djeci tortu danima praviš. Sihir Amelin i Marijelin nastane. Priređivač izdanje Čolakovićeva romana Legende o Ali-paši iz 1970. nepotrebno italicom označio autorovu skrb o jeziku kao snijet koju treba istrijebiti ili kao dodatnu vrijednost njegovoj (i mojoj) ljubavi prema Bosni, tom gladnom sušičavu raju. Kažu da srebrene lisice, blizu Sjevernog pola, kad začuju zvuk helikoptera što prevozi hranu, u strahu za potomke, kako bi ih zaštitile - proždiru svoje mlade. Ćere su moje, po povratku iz grada, na stolu šešir pronašle. Slamnati, širokog oboda, s crnom vrpcom, iz sarajevskog Laboda/Mure, kakogod već. Sviđa im se. Sada će biti lakše objasniti im kao svi nose nešto na glavi - zdravlja, uspomena, seksipila, mode radi. Da je sve u politici, Budak do Budaka bi bio. Ali nešto je i u čaroliji đulijaga. Tko hoće cvijet mirisati, mora se i oprašiti. |
22.05.2006., ponedjeljak
Kupila sam naćve
Neki dan baka I. pronašla u šupi staru biciklističku gumu i uspjela izrezati iz nje četiri kvadrata. Jučer ih postavila ispod nožica naše veš mašine. Više ne ronda. Za divno čudo, nakon deset godina ni ne šeće više po kupatilu. |
11.05.2006., četvrtak
A svetot može da bide ubav
Što to je nacionalizam, Cvetko?Se odnesuvaš kako da ne gi sakaš luđeto od druga nacija. Misliš deka se pomalku vredni. Misliš deka tie se vinovni za tvoite teškotii. Ne im pomagaš koga im treba pomoš. A ako te zamolat im vikaš da se vratat od kaj što došle. Smetaš deka tvojata nacija i rasa go odreduvaat tvoeto mesto na vrvot. Dali, čoveku što ostana sam na vrvot, si srećen i zadovolen od vistinskata boja na tvojata koža, od goleminita na tvojata nacija, od edinstvenosta na tvojata kultura, od unikatnosta na tvojot govoren jazik. Pravilata na igra se isti za site? Ne se? Netolerancija?! To je kad se odnesuvaš kon krugite kako da se pomolku vredni od tebe. Zatoa što se pederi. Zato što se sakati. Ili možebiti zatoa što ne se Makedonci. Zatoa što imaaš farbana kosa. Zatoa što nosaš menđuši. Nakratko zato što se razlikuvaat od tebe. Pa da, različnosta gi pravi pomalku vredni od tebe. Nivniot jazik e nerazbirliv. Bojata na kožata somnitelna. Nivnata kultura nikakva. Ednostavno, ednostavno tie se grdi. Tokmu taka, na krajot se ti e izmešano. Nakratko. Svetot je ubav. Toa e fudbal. Ili bilo koj drug kolektivni sport. Pravilata na igra se isti za site. Ne se edni za ednite, drugi za drugite. Sekoj ima tolku sloboda, kolku što ima drugiot. Site učestvuvame, sekoj ima podednakvi možnosti. Sekoj lesno može da bude prv. Isto taka i ti. |
05.05.2006., petak
Zatezanje lice poslije 2000. godine
„Čovjek mora u svakom trenutku biti u stanju da umjesto točke, pravca i krugovi kaže muškarci, žene i vrčevi za pivo“, rekao je getingenski matematičar David Hilbert. Neodređeni termini ne bi smjeli ostati dugo bez smisla: stječu određenost iz postulata i teorema koji se primjenjuju na njih. Parafraziramo li Hilberta, ovi novi pojmovi stječu smisao iz prva tri Euklidova postulata: 1. Ako se imaju dva muškarca, među njima se može povući žena čiji bi oni bili krajevi. 2. Svaka žena može se beskonačno produžiti u oba smjera. 3. Oko bilo kojeg muškarca kao središta može se povući vrč za pivo bilo kojeg polumjera. Euklidu su se očito potkrale greške, čisto logičke prirode. Postoje zakoni koji su više od puke mentalne igre. I preoblikovani, zakoni su termodinamike i dalje prozor za aksiomatizaciju odnosa, za razumijevanje nas: 1. Prirodno stanje sustava je kaos. 2. Da bi se kaos doveo u red, treba unijeti energiju. 3. Stalno unosi energiju da bi se održao red (entropija). 4. Toplina prelazi s tijela višeg na tijelo nižeg energetskog stanja. Ne obratno. * Točka ravnoteže nepravilnog tijela je izvan njega. |
01.05.2006., ponedjeljak
PELUD
U kozjem kraju, zapravo kraju jarca, u Istri, najpoznatiji gastro specijaliteti su, osim pršuta i radića, razne maneštre od koromača, maneštre sa slancem, posna, bijela, mlada i ostale vrste maneštri. U proljeće je vrlo omiljena mišanca, jelo od dvadesetak ili više vrsta biljaka. Osnova su joj razne vrste divljeg luka, neke trave, jestivo cvijeće i začinsko bilje. Može se jesti svježa, začinjena maslinovim uljem i vinskim octom. Mišanci se može dodati srdela, masline, kapre, tvrdo kuhana jaje. Neki će je obariti i nuditi s raznim dodacima od drugog povrća ili mesa, a neki će od nje napraviti moćnu juhu od povrća – mineštirnu od verdure. Sada ima i šparuga, pa će se često na istarskoj trpezi u ovo doba godine naći fritaje. Vrhovi se šparuga ili bljušća propirjaju na maslinovom ulju dok ne omekšaju i onda se dodaju razmućena jaja, sol i papar. Paul Kupelwieser, austrijski industrijalac, trežeći na Brijunima nešto što/čega nije bilo u Uljaniku, počeo je krčiti makiju i isušivati močvare uz pomoć Roberta Kocha, znamenitog njemačkog bakteriologa i neobelovca. Pripremili su otok od kojeg je On napravio nesvrstani dom za mnoge svrstane životinje i stanište za neobične biljka i sjemenje. I Đamonjinu glubicu. Danas, Koki, četrdestdevetogodišnji i jedni preostali kakadu, nije progovarao. Uzalud su djeca psovala, u nadi da će i on zaprostačiti, uzalud su penzionerke, članice Društva planinara nježnim glasekom izgovarale Jožek i pokušavale probuditi sjećanje na one dane; on nije podizao glavu. Vatrogasci, naši seminaristi, uvjeravaju da pričati još zna. Inače, da nije tak ' uprava bi ga već dala Saši, čije i je. Kaj ne?! Prije su se na Vangi ptice, posebice Kikiji, Tikiji, Vikiji - razni papagaji i kakadui znali uznemiriti kada se Veli počeo iz pravca Štinjana i Valbandona put Peroja, Barbarige i Vodnjana približavati fažinskoj lučici. Znali su da im se bliži. Ptičje skvika kulminirala je bila njegovim dolaskom u lučicu. Pridužili bi im se i mufloni, jeleni, afrički cujzeki, pa bi čak i uobičajeno ravnodušni bošakarin prestao pasti travu uz suhozid kažuna i počeo se glasati onako pravo istarski – kao da mu je meh na srcu. Danas se u Fažani, povodom praznika rada, desetak ekipa natječu u kuhanju brudeta. Uz miješanu ribu, šalšu od pomodra, luk i češnjak i maslinovo ulje, dodaje se malo crnog i malo više bijelog vina, te ruzmarin i bosiljak. Sinoć je Veli Jože negdje duboko u buzetskom kraju kihnuo. Zapuhao je vjetar i pala je kiša. Jutros je cijela Istra oprašena žutozelenim prahom - peludom. Kušat će ga svi u brudetu. Onaj štap i ona kapa, postavljeni na izlazu iz muzeja. Hoće in se vanka. |