Galerija Greta je bila tu večer dupkom puna, što i nije teško budući da je prostor minijaturan, no bez obzira na to bilo je nadprosječno puno ljudi koji su s nestrpljenjem očekivali performans. Radilo se o preformansu "Mlijeko" koji je pratio otvorenje istoimene izložbe. Performans je počeo, pojavila se autorica, i počela sipati mlijeko u 7 posuda koje su stajale na šparetima razmještenim po prostoru. Zatim je te sve šparete uključila. Zatim se to mlijeko grijalo. I grijalo. I grijalo... I to dobrih pola sata. Fleševi na fotoaparatima bjesomučno su blicali, jer se počelo događati čudo neviđeno: mlijeko je počelo kipiti! Zatim je umjetnica isključila sve šparete, a iz publike se prolomio gromoglasni pljesak. Samo ne znam čemu. Posude sa zagorenim mlijekom su ostale stajati na šparetima. Zatim sam pokušao skužiti gdje je tu izložba čije je otvorenje bio ovaj performans, no budući da nisam naišao na ništa drugo što bi moglo izgledati kao izložba, pretpostavio sam da su rajngle sa zagorenim mlijekom izlošci. Ne sumnjam da već sada divno miriši, a kako će tek 27. 4. do kada traje izložba...
Nikad nisam baš pretjerano volio suvremenu umjetnost. Ne zato što je smatram manje vrijednom od klasične umjetnosti, već zato što je nisam shvaćao. No kad ti netko, uglavnom autor (jer samo on jedini zapravo razumije što je htio reći) objasni o čemu se radi, shvatiš da suvremena umjetnost ima savršeno smisla, i da svako djelo ima svoju jasnu poruku. No shvatiti neko djelo suvremene umjetnosti sam je nemoguće. Kao što rekoh, u dijelima suvremene umjetnosti, poruka je najbitnija, no ovdje je poruka izostala, ili je barem ja nisam uspio dokučiti. Budući da imam humanističko obrazovanje, mogao bih sada lamentirati o simbolici mlijeka kao simbolu besmrtnosti u mnogim kulturama, ili o simbolu uspjeha i znanja, bla bla... No to nema smisla ako ne znam koja je bila prava poanta. Za sada sam samo uspio dokučiti da se bespotrebno uništilo nekoliko litara mlijeka. Ponekad mi se čini kao da je sumvremena umjetnost elitistična, to jest samo za odabrane...
Pozdrav,
Miroslav
|
