03.09.2013., utorak
Izložbe, komada tri, kvazipolurecenzija, komada 1
Jutro/dan/noć!
Odaberite pozdrav za sebe, ja sam najsklonija ovom zadnjem. Noćna ptica, eh. Ali barem ćete najavu dobiti na vrijeme.
U 12 sati u NSB (tj.NSK, tj. Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Hrvatske bratske zajednice 4) otvara se izložba o najomiljenijem nam šegrtu na ovim prostorima. Ime izložbe je "Hlapićevih 100 u 100", a što koja stotka znači - zaletite se do NSB-a ako ste u mogućnosti i provjerite! Bit će je moguće pogledati do 17. rujna.
U 19 sati u Muzeju za umjetnost i obrt (trg maršala Tita 10) otvaraju se čak 4 izložbe fotografija, koje su bile predstavljene na ovogodišnjem Rovinj Photodays. Moći ćete ih pogledati do 29. rujna.
U 20 sati u Galeriji Karas (Praška 4) otvara se izložba "Utisak i otisak sjećanja" autorica Irene Kojkove Pejović i Ane Sladetić. Nju ćete, pak, moći vidjeti do 14. rujna.
Za slučaj da saznam još štogod, svakako ću updateati.
I ah, da. Nažalost ništa od poštene recenzije izložbe iz MSU, obzirom da smo zaboravili fotić, te nismo baš ništa ovjekovječili. Doduše, mentalne slike su i dalje tu. 
Sama izložba jest gledljiva, no nedorečena. Jbg, obično volim znati tko što koga zašto, pa mi nedostatak objašnjenja baš i nije dobro sjeo. Što ćete, seljanka ostaje seljanka, još uvijek si nisam baš u najsjajnijim odnosima sa modernom umjetnosti.
A druga stvar, u sklopu izložbe izveden je i performans u dvorani Gorgona. Ime nisam ulovila, performans jesam.
Trojica aktera, jedan klavir, i još koješta. Ukratko, sjedili su, pa su počeli prtljat i lupat po klaviru, a onda ga razvaljivati čime su stigli - pajserom, maljem, sjekirom, motornom pilom, ubodnom pilom, i još par sličnih uređaja koje nit sam dobro vidjela iz daljine, niti bi im i inače znala ime, vjerojatno. Na kraju su hrpu drva i žica koje su ostale od klavira odvukli u tepihu. I zaradili pljesak od publike. Ma pljeskala sam i ja. Super je kaj možeš izgledati ko primat iz Odiseje u svemiru, mlateći po ubogom klaviru koji ti baš ništa skrivio nije, uništiti prilično vrijedan instrument koji si velika većina građana ne može, i nikad neće moći priuštiti, nazvati to umjetnošću i zaraditi pljesak. E pa, zbog tog su pljeska i zaslužili moj klap-klap.
Svašta se danas naziva umjetnošću... Btw, couchsurferica iz Njemačke ispričala je priču kako su u Njemačkoj prije par godina dali slonu boje i ogromno platno, i pustili ga da išara, a nakon toga dali kritičarima da prokomentiraju nastalu sliku (bez znanja o autoru) - u čemu su oni prepoznali osjećaje, patnje, želje... I tak...dok neki doživljavaju multiple orgazme na određenu umjetnost, ja samo zamišljam slona iza priče. Seljanka, kao što rekoh.
Uživajte!
Ivana
|
- 02:42 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
