Prije nekoliko dana u najavi smo vam spomenuli otvorenje ove izložbe, a napokon je na red došlo da vam i kažem ponešto o njoj.
Da ponovimo, od 2003. godine do danas MUO je skupio gotovo 10000 umjetnina, dio je kupljen, a dio je došao do muzeja kroz razne donacije. 10000 nije baš zanemariva brojka, te je jasno da je nemoguće uvrstiti sve te predmete u stalni postav muzeja. Ipak, kako ti predmeti ne bi samo skupljali prašinu negdje daleko od očiju javnosti, organizirana je upravo ova izložba.
Možda nije bilo igle ni lokomotive, no na ovoj se izložbi može vidjeti štošta, od sakralnih predmeta, preko starih slika i fotografija, do predmeta za svakodnevnu uporabu. Kojima je doduše, zadnji "svaki dan" već davno otišao u zaborav.
Osobno, sakralni me predmeti nisu pretjerano oduševili, što se slika tiče, ako ih uzmem sve u obzir, na kraju bih ispala prilično ravnodušna (obzirom da su me neke oduševile, a neke me samo ostavile s upitnikom iznad glave, zašto bi netko to poželio na zidu?). Obzirom na neprežaljenu ljubav prema modnom dizajnu, svidjela mi se izložena odjeća; također je bilo zgodno vidjeti arhitektonske skice nekih poznatih zgrada, i biti zahvalna što neke ideje nisu provedene u djelo. :)
Ipak, najdraži dio su mi bili stari predmeti za svakodnevnu uporabu, božesačuvaj tipično komunističkog dizajna, no ipak tako predivno nostalgičnih i dragih. I pomalo me zgranula činjenica da su predmeti kakvih se još sjećam kad smo ih imali doma, sada dio postava u muzeju. Osjećala sam se nekak...staro, hehe. Šteta kaj se nismo sjetili naš portabl televizor proslijediti ovdje, nego ga osudili na propast tko-zna gdje. Mislim da bi se onako ultraružno narančast odlično uklopio u ovo društvo.
MUO mi je uz Muzej Grada Zagreba omiljeni zagrebački muzej, a niti ovaj put nisam ostala razočarana. Ako ulovite vremena, svakako dođite i prošvrljajte malo. Izložba je otvorena do 9. lipnja.
Ostanite mi kul!
Ivana
|
