ponedjeljak, 19.08.2013.

Trst u novom ruhu

I tako... Nakon prijepodneva provedenog u dvorcu Miramare, zaputismo se u Trst. I, jedna od prvih stari na koje smo naletjeli bilo je upozorenje... Pa, nek' se zna!



Trst zaista više nije ono čega se sjećamo iz osamdesetih; nema štandova, gužve i glasnih trgovaca koji vas vuku za rukav. Tu i tamo neki kineski dućan (kao i svugdje, uostalom), a sve ostalo je šminka i elegancija. Dakle, Trst u novom ruhu!

Budući da smo po dolasku u Trst već bili poprilično gladni, prva postaja bila je hranidba. Vaša najdraža, budući da se Trsta sjećala samo u nejasnim fragmentima, aktivirala je svoj štreberski karakter još par dana prije izleta, istražila gdje se i što može dobro pojesti te povela svoju malu obitelj u Tommaseo, lokal kojeg su voljeli Joyce i Freud, pa kud ne bismo i mi. I nismo pogriješili. Vino je bilo izvrsno, hrana odlična, posluga diskretna i ljubazna, a cijene sasvim pristojne.


Pogledajte kako je serviran pribor za jelo; ovo je možebitna ideja za sve vas (nas) koje su bake opremile heklanim tabletićima i sad nemate (nemamo) pojma što s njima.




Ispričavam se na mutnim fotkama, prekrasno sam skužila da nemam nijedne oštre na kojoj nije barem jedan član moje obitelji; ovo je tek toliko da dobijete dojam o atmosferi (aha, sjedili smo unutra, jer je bilo ugodno klimatizirano, a vani je bilo plus tisuću, predvorje sedmog kruga pakla).






I cappuccino za kraj.




Budući da je restoran u središtu grada, polako smo se prošetali i evo što smo vidjeli... Tršćanski Canal Grande, koji završava katoličkom crkvom Sant'Antonio Nuovo.




Koji korak dalje, Piazza della Unita d'Italia ili Trg ujedinjenja Italije, na kojem se nalazi gradska Vijećnica i brojne druge palače.








Ovo je zgrada Burze...




...a ovo antički amfiteatar iz 1. stoljeća n.e.






Bio je vruć ljetni dan, djeca i mužić su zaželjeli sladoled, a ni ja nisam imala ništa protiv još jedne kave, tako da smo sjeli u kafić Stella Polare, također poznat po slavnim gostima, mahom književnicima. No da, bila je to greška. Mužić i starija nasljednica otišli su u kafić pogledati kojih sve vrsta sladoleda ima, dok smo mlađa i ja uhvatili stol na terasi. Došao je mrzovoljni stari konobar, nervozno obrisao stol i maknuo čaše prethodnih gostiju te preko volje uzeo našu narudžbu. Muž i starija nasljednica vratili su se za stol taman kad nam je donio kavu i sladoled te pokušali naručiti, ali im je mrzovoljni gospodin jednostavno okrenuo leđa i otišao - i tako nekoliko puta! Naravno, da nas dvije nismo bile dobile svoje iće i piće, ustali bismo i otišli u neki drugi kafić, no u konkretnoj nam je situaciji preostalo samo da vučemo konobara za rukav i nadamo se najboljem. Na kraju je mužić morao ustati, ući unutra, posvađati se i nakon nove runde čekanja stigao je i njihov sladoled. Aleluja. Sam kafić je, moram reći, jako lijep, iako ga nikad nikom ne bih preporučila. No, svaka čast označavanju "književnih itinerera" po gradu i pametnoj turističkoj propagandi.




I još koja slička za kraj.








Naravno, kao i svaki put, klik... Lajk!

Oznake: Trst, italija, putovanje, izlet, putopis, fotografija

srijeda, 07.08.2013.

Miramare u raljama bivšeg shopping-raja

Nakon tri tjedna odmora, evo nas ponovno u starom ritmu reda, rada i discipline. I ove smo godine bili u Istri, pa vam neću ponovno stavljati fotke slične onima iz prošlih godina, nego ću vam napisati (i naslikati) kako smo posjetili Trst.

Ruku gore, svi stariji od recimo 35, tko je barem jednom bio u shoppingu u Trstu. Išlo se, naravno, i drugdje, ali Trst je, uz Graz, bio najlegendarnije od svih legendarnih shopping-odredišta naše generacije, otužno opremljene konfekcijom iz socijalističkih, najčešće polupraznih dućana, željne Nike tenisica i Lacoste majica. Posljednji sam put u Trstu bila na jesen 1996., ali ne u kupovini, nego u izletu koji je bio organiziran u sklopu jedne konferencije - i od tada ništa, sve do ovog ljeta, kad sam predložila mužiću da odvedemo djecu na jednodnevni izlet u grad koji je odigrao važnu ulogu u stilskom odgoju i modnom razvoju nemalog broja naših sunarodnjaka.

Umjesto u dućane, zaputili smo se najprije u dvorac Miramare. Smješten malo izvan grada, u Tršćanskom zaljevu, građen za habsburškog nadvojvodu Maksimilijana i njegovu ženu, Šarlotu od Belgije. Projektirao ga je austrijski arkitekt Carl Junker, pažljivo slijedeći upute koje je dobio od svog poslodavca, koji se osobno izuzetno angažirao u projektiranju i nadgledanju gradnje dvorca i, kao veliki zaljubljenik u botaniku, parka. Gradnja je bila završena 1860., a rezultat nije velebna palača poput dvoraca Schönbrunn ili Belvedere, već nešto manji, ali vrlo lijep dvorac sagrađen na samoj morskoj hridi, okružen prekrasnim parkom i botaničkim vrtom.

Danas je ulaz u park dvorca besplatan, a za razgledavanje samog dvorca odrasli plaćaju 4 eura, a djeca ulaze besplatno.


Iako dvorac ima svoje parkiralište, spakirali smo se preko puta plaže, nešto dalje, i prošetali uz obalu. Naravno da ovdje baš sve nosi ime Miramare, pa čak i kafić na plaži.



(Inače, zgodno je za primijetiti da je prilično velik dio obale između plaže i dvorca zaštićen i da na njemu živi neobično mnogo različitih životinjskih vrsta - od riba različitih vrsta i veličina koje sasvim lijepo vidite s promenade sve do, pazite sad, patkica!)


Pogled na ulaz u park.




A evo konačno i dvorac.






Najprije malo hlađenja u hladovini parka...








Da ne kažete da je sve austrijsko, i Ameri su ostavili svoj trag.




I još malo prekrasno uređenog okoliša...










Unutrašnjost dvorca odlično je sačuvana; odmah po ulasku nalaze se Maksimilijanove odaje, koje imaju najniži strop u cijelome dvorcu, jer je inzistirao da budu točna replika njegovih brodskih odaja, a znamo da brodske kabine, čak i kad pripadaju članu carske obitelji, nisu pretjerano visokih zidova. No, sve druge prostorije, počevši od Šarlotinih, pa do zajedničkih i službenih, imaju visoke stropove, često prekrasno izrađene.

Ovo je biblioteka...




...a ovo pogled s prozora Šarlotine spavaće sobe.




Za ovim je stolom Maksimilijan potpisao pristanak na ponudu da postane car Meksika, što ga je vrlo brzo koštalo glave. Očito se u ovom pitomom i lijepom okruženju osjećao dovoljno zaštićeno i sigurno, pa nije mogao ni zamisliti što ga sve na drugom kontinentu čeka.




I to bi bilo to... Ovo je pogled na park s vrata dvorca.




I sad polako...




...idemo ća!




(Zasada toliko o dvorcu, najvećoj kolateralnoj žrtvi nekadašnje manije kupovanja; svi su, naime, zatvorenih očiju znali pronaći dućane s najpovoljnijim trapericama ili tenisicama, ali gotovo nitko nije ni čuo za tamo neki Miramare. O raljama shoppinga više u idućem postu, a sad brzo klik... Lajk!

Oznake: Dvorac Miramare, Trst, Tršćanski zaljev, italija, putovanje, izlet

<	kolovoz, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31