Marketing
Miramare u raljama bivšeg shopping-raja
Nakon tri tjedna odmora, evo nas ponovno u starom ritmu reda, rada i discipline. 
I ove smo godine bili u Istri, pa vam neću ponovno stavljati fotke slične onima iz prošlih godina, nego ću vam napisati (i naslikati) kako smo posjetili Trst.
Ruku gore, svi stariji od recimo 35, tko je barem jednom bio u shoppingu u Trstu. Išlo se, naravno, i drugdje, ali Trst je, uz Graz, bio najlegendarnije od svih legendarnih shopping-odredišta naše generacije, otužno opremljene konfekcijom iz socijalističkih, najčešće polupraznih dućana, željne Nike tenisica i Lacoste majica. Posljednji sam put u Trstu bila na jesen 1996., ali ne u kupovini, nego u izletu koji je bio organiziran u sklopu jedne konferencije - i od tada ništa, sve do ovog ljeta, kad sam predložila mužiću da odvedemo djecu na jednodnevni izlet u grad koji je odigrao važnu ulogu u stilskom odgoju i modnom razvoju nemalog broja naših sunarodnjaka.
Umjesto u dućane, zaputili smo se najprije u dvorac Miramare. Smješten malo izvan grada, u Tršćanskom zaljevu, građen za habsburškog nadvojvodu Maksimilijana i njegovu ženu, Šarlotu od Belgije. Projektirao ga je austrijski arkitekt Carl Junker, pažljivo slijedeći upute koje je dobio od svog poslodavca, koji se osobno izuzetno angažirao u projektiranju i nadgledanju gradnje dvorca i, kao veliki zaljubljenik u botaniku, parka. Gradnja je bila završena 1860., a rezultat nije velebna palača poput dvoraca Schönbrunn ili Belvedere, već nešto manji, ali vrlo lijep dvorac sagrađen na samoj morskoj hridi, okružen prekrasnim parkom i botaničkim vrtom.
Danas je ulaz u park dvorca besplatan, a za razgledavanje samog dvorca odrasli plaćaju 4 eura, a djeca ulaze besplatno.
Iako dvorac ima svoje parkiralište, spakirali smo se preko puta plaže, nešto dalje, i prošetali uz obalu. Naravno da ovdje baš sve nosi ime Miramare, pa čak i kafić na plaži.
(Inače, zgodno je za primijetiti da je prilično velik dio obale između plaže i dvorca zaštićen i da na njemu živi neobično mnogo različitih životinjskih vrsta - od riba različitih vrsta i veličina koje sasvim lijepo vidite s promenade sve do, pazite sad, patkica!)
Pogled na ulaz u park.
A evo konačno i dvorac.
Najprije malo hlađenja u hladovini parka...
Da ne kažete da je sve austrijsko, i Ameri su ostavili svoj trag.
I još malo prekrasno uređenog okoliša...
Unutrašnjost dvorca odlično je sačuvana; odmah po ulasku nalaze se Maksimilijanove odaje, koje imaju najniži strop u cijelome dvorcu, jer je inzistirao da budu točna replika njegovih brodskih odaja, a znamo da brodske kabine, čak i kad pripadaju članu carske obitelji, nisu pretjerano visokih zidova. No, sve druge prostorije, počevši od Šarlotinih, pa do zajedničkih i službenih, imaju visoke stropove, često prekrasno izrađene.
Ovo je biblioteka...
...a ovo pogled s prozora Šarlotine spavaće sobe.
Za ovim je stolom Maksimilijan potpisao pristanak na ponudu da postane car Meksika, što ga je vrlo brzo koštalo glave. Očito se u ovom pitomom i lijepom okruženju osjećao dovoljno zaštićeno i sigurno, pa nije mogao ni zamisliti što ga sve na drugom kontinentu čeka.
I to bi bilo to... Ovo je pogled na park s vrata dvorca.
I sad polako...
...idemo ća!
(Zasada toliko o dvorcu, najvećoj kolateralnoj žrtvi nekadašnje manije kupovanja; svi su, naime, zatvorenih očiju znali pronaći dućane s najpovoljnijim trapericama ili tenisicama, ali gotovo nitko nije ni čuo za tamo neki Miramare. O raljama shoppinga više u idućem postu, a sad brzo klik... Lajk!
Post je objavljen 07.08.2013. u 15:12 sati.