utorak, 25.06.2013.

Bečki zajednički vrtovi ili gusari na salatu

Najdraži moji, najprije isprika - ne javljam se na vašim blogovima jer mi je crk'o laptop, a pametni telefon mi nimalo pametno ne dozvoljava da se logiram na blog.hr i ostavim komentar (iako sam napravila đir i sve vas obišla). Nadam se da će i novi komp uskoro, pa ću u novi đir.


A što sam zapravo htjela reći...

Vjerojatno vam je poznat relativno novi urbani trend zajedničkog vrtlarenja, u kojemu skupina ljudi zajednički obrađuje vrt i dijeli urod. Ako se ne varam, slična je inicijativa nedavno zaživjela i u Zagrebu.

U Beču zajednički vrtovi postoje već dosta dugo - Austrija je, općenito gledano, vrlo ekološki orijentirana - međutim, koliko sam čula i čitala, do sada su takvi vrtovi uglavnom bili smješteni po rubnim dijelovima grada. No, neki dan sam prolazila jednom ulicom Neubaua, sedmog gradskog okruga, dakle, dijelom grada koji se po svim kriterijima smatra najstrožim središtem, i nabasala na kutak koji je donedavno bio komadić tipičnog gradskog zelenila - malo travice, koje drvce i pokoji grmić - a sad je pretvoren u zajednički vrt. Moram priznati da sam bila ugodno iznenađena i nisam mogla odoljeti, a da ne poslikam taj prekrasni prizor.


Najprije, upoznavanje... Salatni gusari ili gusari na salatu.



(Za vas koji ne znate njemački, na natpisu piše: "Ovdje nastaje zajednički vrt".)


Dio sadnica smješten je u okvir kreveta iz Ikee (ok, iza kreveta ima još malo krame, ali piše da je vrt u nastajanju, pa pretpostavljam da će i to srediti)...




...a dio u gajbe, pažljivo odabrane da budu jednake boje i veličine te uredno složene.




Još koja sadnica...




...i dekorativni kutak za okrepu.




Baš si razmišljam... Nikad nisam imala ono što se zove zeleni prst, kod mene umre čak i najotpornija biljka na svijetu; da izmisle, genetski modificiraju ili tvornički proizvedu biljku koju dokazano ništa ne može uništiti, nakon par tjedana boravka na mom prozoru ta ista biljka svojim bi genetski modificiranim glasom na tri svjetska jezika vikala "Upomoć! Spasite me!". I plastični bi cvijet uvenuo.

Međutim, što sam starija, tim sam sklonija ideji o organiziranju nekog kutka s vlastitom salaticom, lukom i još pokojom jestivom povrtnom biljčicom, zelenom ogradom od grmova maline i ribizla te kojim drvcem trešnje i marelice da pružaju sjenu i fino, sočno voće... Ne znam koliko su zapravo kvalitetne biljke uzgojene (čak i organski) u velegradu (pa i onom poput Beča, koji dokazano ima izuzetno čist zrak i vodu), odnosno nije li samo iluzija da vlastitim (ekološkim) vrtlarenjem možemo suzbiti negativne utjecaje okoliša. No, pretpostavljam da je čak i tako uzgojeno voće i povrće bolje od masovno proizvedenog i prepunog pesticida.

S tim vas pitanjem i ovom prekrasnom slikom zelenog kutka ukrašenog šarenim žaruljicama poput onih u morskim restoranima mog djetinjstva ostavljam i za ovaj put pozdravljam...




* * *

Klik... Lajk!

Oznake: Beč, zajednički vrtovi, community gardening, Neubau

subota, 15.06.2013.

Povorka šarenila i ponosa - Vienna Pride

Zapravo, da budem sasvim precizna, Vienna Pride je manifestacija koja se održava cijeli tjedan, a njezin je vrhunac parada pod nazivom Regenbogenparade, odnosno Parada duge, koja se obično održava subotom, predzadnji dan cijelog tog tjedna.

I tako je danas bečka Parada duge veselo krenula s Heldenplatza, središnjeg gradskog trga ispred zgrade Hofburga, pod prozorom ureda Predsjednika i tek koji metar od zgrade u kojoj radi Premijer, napravila krug po gradu i vratila se na trg s kojega je krenula. Bilo je tu svega, pjesme, plesa, parola, transparenata, pa i minuta šutnje za sve one koji su život izgubili zbog AIDS-a ili netrpeljivosti. Iako je Parada duge u osnovi vedra i vesela manifestacija, organizatori ne propuštaju naglasiti da je riječ o političkoj i društvenoj inicijativi koja nosi važnu poruku, poruku tolerancije.

Pa, evo slička-dvije s Heldenplatza i okolice...


Ovo je pogled na Ring i veselu masu koja je plesala uz glasnu muziku; u pozadini je Prirodoslovni muzej.




Ulaz u kompleks Hofburga.






I evo nas! Na pozornici je plesna grupa u šljaštećim kostimima kao da su stigli direktno s brazilskog karnevala, savršeno uvježbano plešu na pjesme Britney, Kylie i ostalih gay ikona. Sa svake strane su reklame političkih stranaka koje se natječu koja će gay populaciji ponuditi veća prava, a cijelu stvar medijski podupire radio Krone, vjerojatno najpopulističkija radio stanica u Austriji (otprilike nešto poput Narodnog radija u Hrvatskoj).




Šator do šatora; u nekima se prodaju piće i klopa, a u drugima razne udruge, političke stranke i građanske inicijative dijele svoje materijale ili prikupljaju donacije.








Među svim gorespomenutima koji djeluju društveno i politički kako bi poboljšali status gay populacije, najsimpatičniji mi je bio šator gay policajaca; dakle, bečka je policija sasvim službeno tiskala svoj logo i natpis "gay cops" na kemijske olovke, trakice za vrat, naljepnice i slične tričarije, a outani gay murjaci bili su za štandom i razgovarali s pučanstvom. Eto. Dokaz da se sve može i da postoje murjaci koji se neće uvrijediti obratite li im se s "pederu".




Ne moram ni reći da Parada uživa jaku i javnu podrušku sa svih strana, i institucionalnu i neformalnu; osim šarolikih muškaraca preodjevenih u dame i obrnuto, odnosno, likova koje kakti očekujemo na događanju ove vrste, najviše je, zapravo, bilo straight simpatizera, parova svih životnih dobi i obitelji s djecom. Mnogi su se odmarali na livadi, sjedili na travi, igrali badminton ili čitali.




Kad već pričam o potpori, evo i par slički da vidite kako to konkretno izgleda... Ovo je središnjica Socijaldemokratske partije Austrije.




Ovo je Burgtheater (pandan našem Hrvatskom narodnom kazalištu).




Ovo je slučajni izlog slučajnog lokala, bilo ih je mnogo takvih.




I, za kraj, ovo je zgrada Sveučilišta u Beču.





A sad, pretty please, klik... lajk!

Oznake: Vienna Pride, Regenbogenparade, Beč

utorak, 11.06.2013.

Budimpešta, drugi dio

Nakon šetnje Peštom, evo i Budima. :-) Slika je mnogo, pa krenimo.


Još uvijek smo u Pešti, na onoj prekrasnoj šetnici uz Dunav koju ste vidjeli u prošlom postu... Pogled prema Budimu - tamo smo krenuli! (U impozantnoj zgradi koja dominira fotografijom smješteni su Nacionalna galerija i Povijesni muzej.)




Stigosmo na Lančani most (Széchenyi Lánchíd); najprije pogled prema Budimu, a zatim prema Pešti.






Do vrha možete stići uspinjačom...




...čija je donja stanica slikovito ukrašena (i prigodna za brzinsku lekciju iz povijesti)...




...no budući da smo se njome provozali prošlog ljeta, ovaj smo put odlučili ići pješice, ugodnom i nimalo strmom šetnjom kroz park. Evo nas pri vrhu; ovo je pogled odozdo prema terasi na kojoj smo kasnije sjedili. (Treba nagradit' djecu za strpljivo pješačenje.)




Stigosmo... Na zidinama su grupe turista koje se guraju ne bi li ispucali što više panoramskih slika, otprilike ovakvih...




...zatim dolazi prekrasno uređen cvjetnjak i, konačno, Nacionalna galerija.




Pogled prema Povijesnom muzeju.




Krenete li na drugu stranu, doći ćete do Predsjedničke palače (palače Sandor), pred kojom stoji straža (garda?). Uspjeli smo, sasvim slučajno, uloviti i smjenu straže. Malo je smiješno kad muškarci ozbiljnih izraza lica uz zvukove bubnja izvode baletne pokrete mašući potencijalno ubojitim oružjem, ali tako to valjda mora biti.




Još malo dalje i stižete u dio Budima koji me neopisivo podsjeća na Gradec.




A točno preko puta mjesta koje sam slikala nalazi se minijaturna tržnica koja se reklamira kao mjesto na kojemu se prodaju "tradicijski proizvodi". Naravno da takvu reklamu ne smijete shvatiti doslovno, jer ovdje ima zaista svega, od masovno proizvedenih šalica za kavu i majica s imenom grada, do barbika odjevenih u mađarsku narodnu nošnju i plastičnih privjesaka za ključeve, no nađe se i jako zgodnih stvarčica. Prošli put, starija nasljednica si je kupila krpenu lutkicu, a mlađa drvenu škrinjicu "za svoje tajne"; ovaj su put odabrale obrnuto, pa sad obje imaju i lutkicu i škrinjicu. Zašto vam spominjem ovu tržnicu? Zato što je na njoj sve za euro-dva povoljnije nego drugdje. Nije to neka životno važna razlika u cijeni, no kupujete li više toga, ostat će vam za kavu.




Idemo dalje i stigosmo do kipa sv. Trojstva...




...ispred crkve sv. Matije iz 14. stoljeća.




Kad smo već u dijelu grada prekrcanom suvenirnicama, podijelit ću s vama jednu zanimljivu fotku...



Vidite li na njoj nešto neobično? Mađarska, ako niste prepoznali, nije izrezana u svom sadašnjem obliku, nego u obliku tzv. Velike Mađarske o kojoj mnogi nacionalisti još uvijek sanjaju te obuhvaća dio Slovačke, a bome i dio Hrvatske sve do Rijeke.


Prelijepa Ribarska utvrda, na prvoj slici sa spomenikom Stjepana I.










Ribarska utvrda vrlo je elegantna i na njoj je smješteno nekoliko kafića i restorana s čijih se terasa pruža prekrasan pogled na grad. Dok pijuckate kavu ili ručate uživat ćete i u zvucima klasične glazbe. (Ne, nismo tamo ručali, samo smo prošetali.)




Pogled na crkvu sv. Matije i ozloglašeni Hilton. Priča o tom hotelu prilično je kontradiktorna. Svi moji budimpeštanski prijatelji mrze ga iz dna duše, jer on za njih predstavlja agresivan ulet krupnog kapitala koji u svrhu ostvarivanja profita ne preže ni pred čime; naime, Ameri su, uz priličan diplomatski trud, a vjerojatno i pozamašnu svotu novca, tamo još u mračnim komunističkim vremenima uspjeli ishoditi dozvolu da jednostavno sruše štogod se na tom mjestu prethodno nalazilo i, eto, sagrade hotel koji je, blago rečeno, na toj lokaciji šaka u oko. Jedno jedino pozitivno mišljenje koje sam o tom hotelu čula, odnosno pročitala, bilo je u knjizi Andrasa Toroka, ali njemu sve manje vjerujem, a njegovu sam knjigu svrstala u kategoriju sponzoriranih preporuka i pažljivog product placementa (iako me je na prvi pogled bila oduševila).




Evo još jedan pogled na Peštu... Vidjet ćete zgradu Parlamenta, a skroz lijevo nalazi se most Margot, preko kojega smo prešli Dunav ne bismo li se vratili na peštansku stranu. (Da, da... Prilična štreka, a djeca su je odradila bez ikakvog problema!)




Spustili smo se do Dunava. Pogledajte nebo, sprema se pljusak.




Evo nas i na mostu... Tu je već počelo kišiti.




Cilj nam je bio stići na kolodvor Nyugati, jer se u njegovoj blizini nalazi dežurni poštanski ured, a nasljednice su htjele poslati razglednice svojim razredima. I, dakle, što je roditeljima činiti, nego dati se u potragu za markama. Tek što smo ih kupili, počelo je toliko pljuštati da nam kišobrani više uopće nisu pomagali, pa smo se sklonili u prvi lokal na kojeg smo naišli... MekDrek na gorespomenutom kolodvoru, smješten u prekrasnoj zgradi koju je u drugoj polovici 19. stoljeća sagradila tvrtka Eiffel.




Nakon nekih sat vremena pljusak je prestao, pa smo se prošetali natrag do centra... Ovo je pogled na kolodvorsku zgradu izvana.




Na mom FB profilu postoje mnogi ljudi koji se oduševljavaju recikliranjem paleta i njihovom uporabom za izradu različitih komada namještaja. Pa, evo nas natrag na Erzsébet tér (sjećate se iz prošlog posta?), tamo su od paleta napravljene ležaljke.




Kad smo već u centru, jesam li vam rekla da u Budimpešti možete kupiti Eva szardiniu i Janu, a na dosta sam mjesta vidjela i Mlinarove pekarnice. Što vidjela... Krknula burek!




U obilasku Budimpešte nikako ne smijemo preskočiti baziliku sv. Stjepana...






Na trgu ispred bazilike i u okolnim uličicama nalaze se brojne terase na kojim se može popiti kava i pojesti sladoled, što smo i učinili...




Međutim, u nedjelju oko podneva ponovno je počela kiša, pa grmljavina, pa još nešto jača kiša i stoga odlučismo put pod noge i... Napusili smo Budimpeštu, ali nismo išli kući!


Za kraj vas pozdravljam jednom retro-nostalgičarskom slikarijom, meni vrlo simpatičnom...




* * *

Nemoj da netko zaboravi! Klik... Lajk!

Oznake: Budimpešta, Mađarska, Budim, Ribarska utvrda, peta, putovanje

srijeda, 05.06.2013.

Budimpešta, prvi dio

Produženi vikend za Tijelovo iskoristili smo za putovanjce u Budimpeštu, pa vas pozivam na šetnju, ovaj put Peštom, a i Budim će doći na red. Polako.

U Budimpeštu smo vodili dječicu još prošlog ljeta, nakon povratka s mora, a prije početka školske godine, tako da smo ovaj put imali ponavljanje gradiva i kombinaciju posjete mjestima koja su nam se već svidjela i mjestima koja još nismo vidjeli. Da ne duljim...


Unajmili smo apartman u samom središtu grada, točno preko puta Velike sinagoge; ovo nam je bio predvečernji pogled s prozora.




Na putu do Vaci utce prošli smo kraj ovog prizora koji me je neopisivo podsjetio na zagrebački Zeleni val.




I evo nas konačno u Vaci utci, pješačkoj zoni prepunoj šetača, dućana, restorana, kafića, ureda skupih odvjetnika i zgrada prekrasnih fasada.








Šilterice, sastavni dio tradicijske mađarske nošnje i bezvremenski primjer mađarske narodne umjetnosti tamo još od vremena Atile Biča Božjeg.




Put nas je, nimalo slučajno, doveo do kavane i slastičarnice Gerbeaud, u koju smo sjeli kako bismo pojeli šnitu sacherice (mlađa nasljednica), doboš torte (starija nasljednica), nečeg slatkog uz kavu (mužić) i popili kavu (ja). Na žalost, od prošlog su ljeta promijenili ponudu i zadržali tek mali dio slastica koje prodaju na komade, a popularna doboš torta nije među njima; ona se, kao i mnoge druge, mogu kupiti ili u velikom komadu od četiri šnite ili uz još nekolicinu torti i kolača na pladnju koji bi nahranio brat bratu šestero ljudi. Tako se starija nasljednica morala pozdraviti sa svojim gurmanskim planovima, ali nekoliko šarenih makarona brzo ju je utješilo.


Kavana je, inače, smještena na trgu Vörösmarty, u prekrasnoj zgradi iz sredine devetnaestog stoljeća, s nekoliko velikih dvorana i prekrasnom terasom koja pruža pogled na trg.










Nema krađe namještaja! Odnosno, uspije li vam mrknuti stolac, nećete ga uspjeti sakriti.




I tako, sjedimo mi, pijemo kavu, nasljednice su već odavno pojele svoje kolače i sad sretno trčkaraju trgom, kadli mi pogled zapne za kolačić na tanjuriću, upravo ovaj...




...i pitam ja (Filozofski) mužića (FER) je l' čitao Prousta. Kaže on da nije i počnem ja njemu u najboljoj proustovskoj maniri objašnjavati asocijacije... Kako je u Proustovoj "Potrazi za izgubljenim vremenom", točnije u "Putu ka Swannu", glavnog lika miris madeleine kolačića podsjetio na djetinjstvo, a mene je ovaj kolačić na tanjuru podsjetio na Prousta i na to kako je ta knjiga objavljena prije točno sto godina. Lijepa obljetnica, zar ne? (Obožavam književne asocijacije u svakodnevnom životu.)

I veli meni mužić, viš kak' se asocijacije razlikuju. Ja sam se maloprije sjetio da je isto prije točno sto godina izumljena dizalica i objašnjavao sam djeci na koje nam je sve načine olakšala život i pritom pokaže na dizalicu čiji se vrh vidio iznad nas, a ja je, naravno, nisam ni primijetila, kao ni on kolačić uz kavu.

Eto. Jedna terasa, dvije asocijacije.


Inače, trg Vörösmarty me svaki put podsjeti na ono što bi zagrebački Cvjetni trg mogao biti da mu nisu počupali drveće i prekrili ga onim prestrašnim pločama, inače karakterističnim za sjeveroeuropske provincijske gradiće. Pogledajte ga samo - terase, drveće, spoj stare i nove arhitekture i ljudi, ljudi, ljudi...




Tih dana u središnjoj Europi kiša nije prestajala padati, u Austriji i Češkoj je bilo dosta poplava, a u Budimpešti su se izmjenjivali oblaci, sunce i pokoji pljusak, pa smo uspjeli snimiti par stvarno prekrasnih fotki oblaka. Ova mi je jedna od najdražih. Pogledajte kako se zgrada i oblaci zrcale u staklenoj zgradi. Prekrasno.




Idemo dalje... Ovo je šetnica uz Dunav; drvored, rijeka, brodovi i pogled na Budim. Neke stvari su stvarno nenaplative, iako se ugostitelji trude na njih staviti naljepnicu s cijenom.




Još jedna prekrasna peštanska fasada...




Ovo je Erzsébet tér, trg na kojemu je, osim povelike površine za ljenčarenje, tih dana bio i sajam na kojemu su se mogle kupiti razne rukotvorine, iće i piće.








Današnji će post zaključiti jedan blast from the past, nešto čega se možda sjećate iz djetinjstva, a u budimpeštanskim je dućanima posve normalno - mlijeko u vrećicama!




* * *

I za kraj, 'ajmo svi... Klik... Lajk!

Oznake: Budimpešta, putovanje, Gerbeaud, Vörosmarty ter, Erzsebet ter, Vaci utca, madeleine kolačić

<	lipanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30