srijeda, 05.06.2013.

Budimpešta, prvi dio

Produženi vikend za Tijelovo iskoristili smo za putovanjce u Budimpeštu, pa vas pozivam na šetnju, ovaj put Peštom, a i Budim će doći na red. Polako.

U Budimpeštu smo vodili dječicu još prošlog ljeta, nakon povratka s mora, a prije početka školske godine, tako da smo ovaj put imali ponavljanje gradiva i kombinaciju posjete mjestima koja su nam se već svidjela i mjestima koja još nismo vidjeli. Da ne duljim...


Unajmili smo apartman u samom središtu grada, točno preko puta Velike sinagoge; ovo nam je bio predvečernji pogled s prozora.




Na putu do Vaci utce prošli smo kraj ovog prizora koji me je neopisivo podsjetio na zagrebački Zeleni val.




I evo nas konačno u Vaci utci, pješačkoj zoni prepunoj šetača, dućana, restorana, kafića, ureda skupih odvjetnika i zgrada prekrasnih fasada.








Šilterice, sastavni dio tradicijske mađarske nošnje i bezvremenski primjer mađarske narodne umjetnosti tamo još od vremena Atile Biča Božjeg.




Put nas je, nimalo slučajno, doveo do kavane i slastičarnice Gerbeaud, u koju smo sjeli kako bismo pojeli šnitu sacherice (mlađa nasljednica), doboš torte (starija nasljednica), nečeg slatkog uz kavu (mužić) i popili kavu (ja). Na žalost, od prošlog su ljeta promijenili ponudu i zadržali tek mali dio slastica koje prodaju na komade, a popularna doboš torta nije među njima; ona se, kao i mnoge druge, mogu kupiti ili u velikom komadu od četiri šnite ili uz još nekolicinu torti i kolača na pladnju koji bi nahranio brat bratu šestero ljudi. Tako se starija nasljednica morala pozdraviti sa svojim gurmanskim planovima, ali nekoliko šarenih makarona brzo ju je utješilo.


Kavana je, inače, smještena na trgu Vörösmarty, u prekrasnoj zgradi iz sredine devetnaestog stoljeća, s nekoliko velikih dvorana i prekrasnom terasom koja pruža pogled na trg.










Nema krađe namještaja! Odnosno, uspije li vam mrknuti stolac, nećete ga uspjeti sakriti.




I tako, sjedimo mi, pijemo kavu, nasljednice su već odavno pojele svoje kolače i sad sretno trčkaraju trgom, kadli mi pogled zapne za kolačić na tanjuriću, upravo ovaj...




...i pitam ja (Filozofski) mužića (FER) je l' čitao Prousta. Kaže on da nije i počnem ja njemu u najboljoj proustovskoj maniri objašnjavati asocijacije... Kako je u Proustovoj "Potrazi za izgubljenim vremenom", točnije u "Putu ka Swannu", glavnog lika miris madeleine kolačića podsjetio na djetinjstvo, a mene je ovaj kolačić na tanjuru podsjetio na Prousta i na to kako je ta knjiga objavljena prije točno sto godina. Lijepa obljetnica, zar ne? (Obožavam književne asocijacije u svakodnevnom životu.)

I veli meni mužić, viš kak' se asocijacije razlikuju. Ja sam se maloprije sjetio da je isto prije točno sto godina izumljena dizalica i objašnjavao sam djeci na koje nam je sve načine olakšala život i pritom pokaže na dizalicu čiji se vrh vidio iznad nas, a ja je, naravno, nisam ni primijetila, kao ni on kolačić uz kavu.

Eto. Jedna terasa, dvije asocijacije.


Inače, trg Vörösmarty me svaki put podsjeti na ono što bi zagrebački Cvjetni trg mogao biti da mu nisu počupali drveće i prekrili ga onim prestrašnim pločama, inače karakterističnim za sjeveroeuropske provincijske gradiće. Pogledajte ga samo - terase, drveće, spoj stare i nove arhitekture i ljudi, ljudi, ljudi...




Tih dana u središnjoj Europi kiša nije prestajala padati, u Austriji i Češkoj je bilo dosta poplava, a u Budimpešti su se izmjenjivali oblaci, sunce i pokoji pljusak, pa smo uspjeli snimiti par stvarno prekrasnih fotki oblaka. Ova mi je jedna od najdražih. Pogledajte kako se zgrada i oblaci zrcale u staklenoj zgradi. Prekrasno.




Idemo dalje... Ovo je šetnica uz Dunav; drvored, rijeka, brodovi i pogled na Budim. Neke stvari su stvarno nenaplative, iako se ugostitelji trude na njih staviti naljepnicu s cijenom.




Još jedna prekrasna peštanska fasada...




Ovo je Erzsébet tér, trg na kojemu je, osim povelike površine za ljenčarenje, tih dana bio i sajam na kojemu su se mogle kupiti razne rukotvorine, iće i piće.








Današnji će post zaključiti jedan blast from the past, nešto čega se možda sjećate iz djetinjstva, a u budimpeštanskim je dućanima posve normalno - mlijeko u vrećicama!




* * *

I za kraj, 'ajmo svi... Klik... Lajk!

Oznake: Budimpešta, putovanje, Gerbeaud, Vörosmarty ter, Erzsebet ter, Vaci utca, madeleine kolačić

<	prosinac, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31