utorak, 25.06.2013.

Bečki zajednički vrtovi ili gusari na salatu

Najdraži moji, najprije isprika - ne javljam se na vašim blogovima jer mi je crk'o laptop, a pametni telefon mi nimalo pametno ne dozvoljava da se logiram na blog.hr i ostavim komentar (iako sam napravila đir i sve vas obišla). Nadam se da će i novi komp uskoro, pa ću u novi đir.


A što sam zapravo htjela reći...

Vjerojatno vam je poznat relativno novi urbani trend zajedničkog vrtlarenja, u kojemu skupina ljudi zajednički obrađuje vrt i dijeli urod. Ako se ne varam, slična je inicijativa nedavno zaživjela i u Zagrebu.

U Beču zajednički vrtovi postoje već dosta dugo - Austrija je, općenito gledano, vrlo ekološki orijentirana - međutim, koliko sam čula i čitala, do sada su takvi vrtovi uglavnom bili smješteni po rubnim dijelovima grada. No, neki dan sam prolazila jednom ulicom Neubaua, sedmog gradskog okruga, dakle, dijelom grada koji se po svim kriterijima smatra najstrožim središtem, i nabasala na kutak koji je donedavno bio komadić tipičnog gradskog zelenila - malo travice, koje drvce i pokoji grmić - a sad je pretvoren u zajednički vrt. Moram priznati da sam bila ugodno iznenađena i nisam mogla odoljeti, a da ne poslikam taj prekrasni prizor.


Najprije, upoznavanje... Salatni gusari ili gusari na salatu.



(Za vas koji ne znate njemački, na natpisu piše: "Ovdje nastaje zajednički vrt".)


Dio sadnica smješten je u okvir kreveta iz Ikee (ok, iza kreveta ima još malo krame, ali piše da je vrt u nastajanju, pa pretpostavljam da će i to srediti)...




...a dio u gajbe, pažljivo odabrane da budu jednake boje i veličine te uredno složene.




Još koja sadnica...




...i dekorativni kutak za okrepu.




Baš si razmišljam... Nikad nisam imala ono što se zove zeleni prst, kod mene umre čak i najotpornija biljka na svijetu; da izmisle, genetski modificiraju ili tvornički proizvedu biljku koju dokazano ništa ne može uništiti, nakon par tjedana boravka na mom prozoru ta ista biljka svojim bi genetski modificiranim glasom na tri svjetska jezika vikala "Upomoć! Spasite me!". I plastični bi cvijet uvenuo.

Međutim, što sam starija, tim sam sklonija ideji o organiziranju nekog kutka s vlastitom salaticom, lukom i još pokojom jestivom povrtnom biljčicom, zelenom ogradom od grmova maline i ribizla te kojim drvcem trešnje i marelice da pružaju sjenu i fino, sočno voće... Ne znam koliko su zapravo kvalitetne biljke uzgojene (čak i organski) u velegradu (pa i onom poput Beča, koji dokazano ima izuzetno čist zrak i vodu), odnosno nije li samo iluzija da vlastitim (ekološkim) vrtlarenjem možemo suzbiti negativne utjecaje okoliša. No, pretpostavljam da je čak i tako uzgojeno voće i povrće bolje od masovno proizvedenog i prepunog pesticida.

S tim vas pitanjem i ovom prekrasnom slikom zelenog kutka ukrašenog šarenim žaruljicama poput onih u morskim restoranima mog djetinjstva ostavljam i za ovaj put pozdravljam...




* * *

Klik... Lajk!

Oznake: Beč, zajednički vrtovi, community gardening, Neubau