subota, 29.12.2012.

Blagdanska šetnja Bečom

Novine i portali puni su naslova ovih i onih, oko nekih se priča diže prašina (pa i previše), dok se druge - kao što je to često običaj - provlače neprimijećene u dimu koji se digao oko onih prvih. A ja sjedim sa strane, promatram i mislim si svoje... Što sam starija, tim češće dozvoljavam da taj medijski spin jednostavno prođe pokraj mene, sve se manje živcirajući oko stvari koje prepoznajem, ali na koje zaista nikako ne mogu utjecati. I zato neću živcirati ni sebe ni vas, neću ni sebi ni vama pisati o politici, demonstracijama, recesiji i sličnim temama... Božić je iza nas, Silvestrovo je pred nama, mnogima se još uvijek nisu ispraznili želuci prepunjeni blagdanskom hranom, a i krv nam se tek polako vraća u vene, zauzimajući svoje mjesto u kofeinu i alkoholu koji njima trenutačno teku. I zato, 'ajmo mi laganini u jednu šetnjicu - neobaveznu, blagdansku...


Ovo je alfa i omega svih bečkih adventskih sajmova, onaj ispred Vijećnice. Ne znam jeste li znali da je Beč već četvrtu godinu zaredom proglašen najboljim gradom za život - na svijetu!








U Hofburgu se svake godine održava dječji božićni bal... Da, da. Starija nasljednica ove je godine sudjelovala na njemu kao gošća jedne svoje frendice iz razreda koja je upravo tamo slavila svoj deveti rođendan, uz "Orašara" i Straussove svečane zvukove.




I sajam ispred dvorca Schönbrunn gotovo je nezaobilazan. Ove smo godine došli odmah poslije ručka i ostali sve dok se nije spustila noć. Bila je nedjelja predvečer, autobusi s turistima odavno su krenuli svojim odredištima, s male pozornice su se orile božićne pjesme i pio se vrući punč. I što ćeš bolje?




A ovo je sajam na Karlsplatzu, meni također jako drag.




Pa Belvedere... Opet dvorac, mnogo manje ljudi nego ispred Schönbrunna, a za dodatni ugođaj čak je i koja pahuljica snijega odlučila preletjeti zrakom. (Ali sve su se odmah otopile.)






Evo i šetnje središtem grada: katedrala, poznatija kao Steffl, Rotenturmstraße i Graben.








I za kraj malo domaćih kolača. Slikano na Badnjak, do danas ih je ostalo... Pa... Jako malo. Sutra pečemo nove.

Oznake: Beč, Advent, Božić, nova godina

ponedjeljak, 24.12.2012.

Sretan Božić!

Od srca vam svima želim sretan Božić i prekrasne blagdane!

Provedite ih upravo onako kako si želite - u provodu, odmaranju, s hrpom veselih ljudi ili s nekolicinom najdražih.

Oznake: Božić

nedjelja, 23.12.2012.

Dječji ukrasi za bor

Mislite li da život u dvoje zahtijeva kompromis(e), probajte zamisliti koliko je kompromisa potrebno kad vas je troje, četvero ili više. Svatko ima svoju predodžbu o lijepom, poželjnom ili potrebnom, sve je te želje i predodžbe potrebno poštovati i ispuniti barem toliko da svi budu koliko-toliko zadovoljni.

Kompromis je, ukratko rečeno, umjetnost stvaranja situacije u kojoj nitko nije posve zadovoljan, a svi su podjednako nezadovoljni.

Ni kod ukrašavanja božićnog drvca situacija nije mnogo drugačija. Dok je meni najljepše elegantno i decentno ukrašen bor, dječica obožavaju šarenilo. I tako stigosmo do kompromisa - staro plastično drvce proslijedili smo u njihovu sobu i dali im potpunu slobodu da ga urede kako god žele. Ovo je već druga ili treća godina ovakvog aranžmana i nasljednice su presretne što mogu iskazati svu svoju kreativnost, pa ukrase za bor rade doslovce cijele godine.

Evo kako to izgleda kod nas...


Najprije, potrebne su vam plastične perlice za koje uopće ne znam kako se na hrvatskom zovu. Mi ih kod kuće zovemo pikići, a na njemačkom im je ime Bügelperlen (doslovni bi prijevod bio perlice koje se peglaju). Možete ih kupiti u Ikei, Mülleru i općenito u trgovinama koje drže igračke.




Riječ je o plastičnim perlicama koje se slažu na podloge raznih oblika. Nakon što složite željeni motiv, na njega stavite pak-papir (tj. papir za pečenje) i peglom namještenom na srednju toplinu prelazite preko njega dok se gornji dio perlica ne rastopi i međusobno poveže. Koje ćete motive i u kojim oblicima raditi odlučujete sami. Kao što vidite, mi imamo zimskih, ali i tropskih motiva, a mlađa nasljednica je u školi napravila i pravu pravcatu princezu.




I, konačno, u gotove oblike provucite končiće (za lakše uvođenje poslužite se debljom iglom), objesite ih na bor i to je to!






Evo i boreka na kojeg su nasljednice jako, jako ponosne.




Ljepota ove aktivnosti jest što je djeca (osim peglanja i eventualno uvođenja konca) mogu raditi u potpunosti samostalno, a jedina granica dječjoj mašti su boje i količine perlica koje posjedujete. Kupite li klasičan Ikein ili Hamin paket, imat ćete dovoljno i jednog i drugog. Dječica mlađa od tri godine ovom bi se igračkom trebala igrati isključivo pod nadzorom odraslih, jerbo riječ je o vrlo, vrlo sitnim stvarčicama koje se lako progutaju ili udahnu u nos, no istovremeno toliko korisnoj za razvoj fine motorike da je šteta ignorirati je. Osim toga, u ovo recesijsko doba nije nevažno što je riječ o igrački prilično povoljne cijene.

Uživajte!

Oznake: božićno drvce, ukrasi, uradi sam, aktivnosti s djecom

nedjelja, 09.12.2012.

Keksići s obojanim staklom iliti vitraž kolačići

Neću vas više bombardirati ljetnim slikama i ignorirati činjenicu da je došao advent. Mi smo punom parom u adventskim zbivanjima, obilazimo božićne sajmove, pečemo kolačiće (što kod kuće, što u poznatoj dječjoj pekarskoj radionici u Vijećnici), dočekali smo svetog Nikolu, a nasljednice su čak i nešto sitno glumile u dječjem kazalištu "Dschungel". No, kao i obično kad se živi intenzivno, prije ili kasnije netko se razboli. Ovaj put mužić se prehladio, a mlađa nasljednica od ranog je jutra povraćala, tako da su oboje proveli nedjelju u krevetu, a starija nasljednica i ja tražile smo načine da se što bolje zabavimo; potapale smo brodove, kartale se i igrale Monopoly, no najbolje od svega bili su keksići s obojanim staklom (ovo je moj slobodni prijevod, inače se na engleskom zovu stained glass cookies) koje smo ispekle na opće zadovoljstvo. Mlađa nasljednica, doduše, još uvijek nema apetit i ne pada joj na pamet ni da ih gricne, ali zato su prošli strogi mužev sud.

Dakle, ako ih i sami poželite ispeći... Priprema je vrlo jednostavna, jedino vam je potrebno nešto više snage za staklo. Idemo redom.


Potrebno vam je:

250 g oštrog brašna
125 g šećera
paketić vanilin-šećera
veliko jaje
125 g maslaca
i paketić od 150-200 grama raznobojnih tvrdih voćnih bombona




Priprema:

1. Brašno, šećer, vanilin-šećer, jaje i maslac mijesite dok ne dobijete kompaktno tijesto. Kad tijesto postane glatko, zamotajte ga u foliju i stavite u hladnjak na otprilike sat vremena.

2. Dok se tijesto hladi, odmotajte bombone, razdvojite ih po bojama, bombone svake boje stavite u posebnu vrećicu i usitnite ih maljem za meso (pazite da ih ne pretvorite u prašinu). Zatim bombone stavite u zdjelice.



3. Protvanj(e) obložite papirom za pečenje, izvadite tijesto iz hladnjaka, još jednom ga dobro premijesite, razvaljajte na podlozi koju ste posuli brašnom i izrežite velike oblike.

4. Velike oblike pažljivo prebacite na protvanj te još pažljivije u sredini velikih izrežite male. Ako želite da keksići budu ukras za božićno drvce, probušite i manju rupicu kroz koju ćete kasnije provući traku.

5. Sredinu ispunite usitnjenim voćnim bombonima. Možete miješati boje, raditi šare, igrati se... Mi smo radili jednobojne.



Male keksiće (sredinu velikih) jednostavno ispecite zajedno s velikima, a ako imate volje i strpljenja, možete i njima u sredini napraviti rupicu i napuniti je bombonima.

6. Pecite u pećnici ugrijanoj na 180°C otprilike desetak minuta. Bitno je da se bomboni ravnomjerno otope, ali da se ne počnu stvarati mjehurići.

7. Nakon što izvadite protvanj iz pećnice, stavite ga na rešetku da se keksići ohlade. Kad su relativno hladni, maknite ih iz protvanja i zajedno s papirom za pečenje prebacite na rešetku, a od papira ih pažljivo odvojite tek nakon što se posve ohlade.


Dodatak prvi:
Ovo je recept za osnovno prhko tijesto. U njega još možete dodati različite arome (npr. vaniliju), malo cimeta, čokoladu, mljevene lješnjake, bademe ili orahe, koricu limuna ili naranče... Granica je vaša mašta.

Dodatak drugi:
Kad stavljate bombone u kekse, pazite na to da u sredinu stavite najveće komade, a sitnim komadićima i prašinom napunite rubne dijelove. Ako radite svijetle kekse, pazite da vam rubovi budu uredni, jer boja bombona prelazi na tijesto. Također, prije pečenja razina bombona mora biti barem milimetar-dva iznad razine keksa. Pečenjem se bomboni slegnu i ako ih stavite premalo, dobit ćete pretanki sloj (to se nama dogodilo s prvom rundom). Mislim, nije neka tragedija, nego čisto stvar estetike.

Dodatak treći:
Nikad ne pecite istodobno bombone različitih proizvođača, jer se može dogoditi da imaju različite temperature topljenja, pa se jedni keksići prepeku dok drugima bomboni još nisu posve otopljeni.



Mi smo ispekle kekse od dvije runde tijesta, prve s čokoladom, a druge točno po receptu, i za njih smo potrošile paketić od 200 g tvrdih bombona. Budući da u prvu, čokoladnu rundu nismo stavile dovoljno bombona, rekla bih da ćemo idući put uzeti barem 50 g više.

Iskustvo s bojama kaže da su u pečenoj verziji žuti i narančasti bomboni gotovo identični, isto kao i svijetlocrveni i tamnocrveni (ali okusi se i dalje razlikuju).


I, konačno, ovako izgledaju kad su pečeni... Pravi božićni kolačići, zar ne?

Oznake: božićni kolačići, vitraž keksi, recept, keksići s obojanim staklom

ponedjeljak, 03.12.2012.

Mali svijet na velikom jezeru - Minimundus (kolovoz 2012.)

Dobro ste skužili, organizirali smo ljetovanje tako da i na odlasku i na povratku vidimo što više toga. Na more smo išli iz Beča preko Ljubljane i posjetili Postojnu, a povratak je bio nešto drugačiji - ujutro smo se odvezli do Kranjske Gore, gdje smo proveli dan i prenoćili (i iznenadili se kako su ljetne večeri u Alpama hladne, iako smo imali duge hlače, sokne i veste, tijekom večere na terasi jednog zgodnog restorana svima nam je postalo hladno; već smo dvaput ljetovali u Alpama, ali ta večernja hladnoća nam se nekako izbrisala iz sjećanja) i idući smo se dan zaputili u Austriju. Nismo išli kroz tunel Karavanke, budući da je gužva bila neizreciva, nego smo se odvezli serpentinastom starom cestom preko brda ravno u Villach. Što se te ceste tiče, osim što je idilična i vodi vas kroz prelijepu prirodu, prepuna je motorista koji po njoj divljaju u oba smjera, sijeku zavoje i, iako nismo vozili brzo (ni ne može se), u par navrata smo imali osjećaj da smo za dlaku izbjegli sudar.

No, dobro.

Naš je cilj bio držan u strogoj tajnosti, jer smo htjeli iznenaditi nasljednice - Minimundus, tematski part na Wörtherseeu (ili, na slovenskom, Vrbskom jezeru) na rubu Klagenfurta, u kojem se nalazi 140 svjetski poznatih građevina izvedenih u mjerilu 1:25. Također je dobro znati da je park u vlasništvu jedne dobrotvorne organizacije i da cjelokupni prihod od ulaznica ide u dobrotvorne svrhe.


Evo nas na ulazu.






Skočili smo malo do New Yorka...




...pa hop do Indije...




...i, još jednom hop, evo nas u Australiji!




Poznato? Bazilika sv. Petra u Vatikanu.




Pa malo glavnog grada svih Europljana.




Za sve koje trese zvjezdana groznica, ovo je grad za vas.




A ovo je za ljubitelje britanskih dvorskih intriga, s posebnim naglaskom na Henrika VIII.




Malo lokalpatriotizma - bečki Prater.




I još malo - svjetionik kraj Pule, jedini izložak iz Hrvatske.




Neću vam stavljati više slika izložaka, jer bi ih bilo previše, a možete ih pogledati na web stranici čiji sam link stavila na vrh teksta. Reći ću vam samo da je Minimundus savršen za izlet. Iako vas strelice upućuju kojim bi se redoslijedom park trebao obići, kad jednom uđete, ulaznica vam vrijedi cijeli dan, pa se možete šetkati kako vam god odgovara. Na svakom koraku su izuzetno čisti zahodi (napominjem da su čisti, jer je bila gužva i taj je dan kroz Minimundus prošla cijela vojska posjetitelja, no očigledno se jako pazi na održavanje), postoji nekoliko restorana s hranom posve pristojnih cijena te nekoliko kafića i slastičarnica, sve to s terasama s pogledom na park.




Također je sve puno klupa i ljuljački (!) na kojima se možete odmoriti, a svako malo nalaze se i nekakve spravice za masiranje stopala. Da biste doživjeli par minuta masaže morate, doduše, platiti, a i bosonogi stati na podlogu na kojoj je prije vas stajao tko zna tko, što mi je dovoljan razlog da ne podijelim to zajedničko iskustvo ni sa kime, ali tko voli... Ideja je, u svakom slučaju, duhovita. Tu je i neizostavno dječje igralište.

Odmah pokraj Minimundusa nalaze se planetarij i zoološki vrt s reptilima, koji nismo obišli, jer smo čuli da je uređen skromnije od bečkog zoološkog vrta, pa nam je bilo glupo trošiti vrijeme i novac za ulaznicu za nešto što u boljoj verziji imamo kod kuće.

U svakom slučaju, Minimundus nas je oduševio, u njemu smo proveli doslovce cijeli dan (mnogo duže nego što smo planirali) i ne bih imala ništa protiv da taj izlet ponovimo. Najtoplija preporuka.

<	prosinac, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31