Dobro ste skužili, organizirali smo ljetovanje tako da i na odlasku i na povratku vidimo što više toga. Na more smo išli iz Beča preko Ljubljane i posjetili Postojnu, a povratak je bio nešto drugačiji - ujutro smo se odvezli do Kranjske Gore, gdje smo proveli dan i prenoćili (i iznenadili se kako su ljetne večeri u Alpama hladne, iako smo imali duge hlače, sokne i veste, tijekom večere na terasi jednog zgodnog restorana svima nam je postalo hladno; već smo dvaput ljetovali u Alpama, ali ta večernja hladnoća nam se nekako izbrisala iz sjećanja) i idući smo se dan zaputili u Austriju. Nismo išli kroz tunel Karavanke, budući da je gužva bila neizreciva, nego smo se odvezli serpentinastom starom cestom preko brda ravno u Villach. Što se te ceste tiče, osim što je idilična i vodi vas kroz prelijepu prirodu, prepuna je motorista koji po njoj divljaju u oba smjera, sijeku zavoje i, iako nismo vozili brzo (ni ne može se), u par navrata smo imali osjećaj da smo za dlaku izbjegli sudar.
No, dobro.
Naš je cilj bio držan u strogoj tajnosti, jer smo htjeli iznenaditi nasljednice - Minimundus, tematski part na Wörtherseeu (ili, na slovenskom, Vrbskom jezeru) na rubu Klagenfurta, u kojem se nalazi 140 svjetski poznatih građevina izvedenih u mjerilu 1:25. Također je dobro znati da je park u vlasništvu jedne dobrotvorne organizacije i da cjelokupni prihod od ulaznica ide u dobrotvorne svrhe.
Evo nas na ulazu.
Skočili smo malo do New Yorka...
...pa hop do Indije...
...i, još jednom hop, evo nas u Australiji!
Poznato? Bazilika sv. Petra u Vatikanu.
Pa malo glavnog grada svih Europljana.
Za sve koje trese zvjezdana groznica, ovo je grad za vas.
A ovo je za ljubitelje britanskih dvorskih intriga, s posebnim naglaskom na Henrika VIII.
Malo lokalpatriotizma - bečki Prater.
I još malo - svjetionik kraj Pule, jedini izložak iz Hrvatske.
Neću vam stavljati više slika izložaka, jer bi ih bilo previše, a možete ih pogledati na web stranici čiji sam link stavila na vrh teksta. Reći ću vam samo da je Minimundus savršen za izlet. Iako vas strelice upućuju kojim bi se redoslijedom park trebao obići, kad jednom uđete, ulaznica vam vrijedi cijeli dan, pa se možete šetkati kako vam god odgovara. Na svakom koraku su izuzetno čisti zahodi (napominjem da su čisti, jer je bila gužva i taj je dan kroz Minimundus prošla cijela vojska posjetitelja, no očigledno se jako pazi na održavanje), postoji nekoliko restorana s hranom posve pristojnih cijena te nekoliko kafića i slastičarnica, sve to s terasama s pogledom na park.
Također je sve puno klupa i ljuljački (!) na kojima se možete odmoriti, a svako malo nalaze se i nekakve spravice za masiranje stopala. Da biste doživjeli par minuta masaže morate, doduše, platiti, a i bosonogi stati na podlogu na kojoj je prije vas stajao tko zna tko, što mi je dovoljan razlog da ne podijelim to zajedničko iskustvo ni sa kime, ali tko voli... Ideja je, u svakom slučaju, duhovita. Tu je i neizostavno dječje igralište.
Odmah pokraj Minimundusa nalaze se planetarij i zoološki vrt s reptilima, koji nismo obišli, jer smo čuli da je uređen skromnije od bečkog zoološkog vrta, pa nam je bilo glupo trošiti vrijeme i novac za ulaznicu za nešto što u boljoj verziji imamo kod kuće.
U svakom slučaju, Minimundus nas je oduševio, u njemu smo proveli doslovce cijeli dan (mnogo duže nego što smo planirali) i ne bih imala ništa protiv da taj izlet ponovimo. Najtoplija preporuka.
Post je objavljen 03.12.2012. u 21:51 sati.