KRVAVI PLES KOMUNISTA

Većini bolje upućenih zasigurno nije promakla činjenica da su pripadnici 11. dalmatinske brigade iz sastava 26. divizije zvjerski upali u franjevački samostan na Širokom Brijegu 07. veljače 1945. i ondje ubili, te u protuzrakoplovnom skloništu nedaleko od crkve spalili, dvanaestoricu hercegovačkih franjevaca. Djelo je to postrojbe anacionalnih komunista u kojoj su "ordinirali" Ivan Guvo, Simo Dubajić, Milka Planinc, Grga Markić, Ljubo Periša, Ahmed Šeremet, Dominko Antunović i mnogi drugi koji su sijali smrt kamo su god prošli. Kao što je to i djelo njihovih nadređenih planera i nalogodavaca: Dušana Koraća, Bože Božovića, Boška Šiljegovića i Petra Drapšina, izravno po zapovjednoj strukturi oslonjenih na Josipa Broza Tita. (Vidi partizanske postrojbe u mostarskoj operaciji)



Zarobljeni hrvatski vojnici - Široki Brijeg 07. veljače 1945.

Na temelju prikupljenih dokaza, Hrvatsko pravosuđe ovih dana sagledava materijale iz optužbenog zahtjeva protiv Sime Dubajića i njegovih pomagača za zločine počinjene na Kočevskom rogu.
I opet je riječ o istoj skupini zlikovaca, kojoj su njezini naredbodavci u međuvremenu bili promjenili ime. Naime, odlukom Josipa Broza u ožujku 1943. formira se 4. armija. Na čelo te združene postrojbe dolazi dotadašnji zapovjednik 8. korpusa general Petar Drapšin a oko njega se raspoređuju sve sami kadrovi poznati od ranije po stravičnim zločinima po Dalmaciji i Hercegovini. Odlukom generala Drapšina, početkom svibnja 1945, dotadašnja 11. dalmatinska brigada preimenuje se u Motorizirani odred 4. armije te oko 15. svibnja probija u Korušku.



Dubajićev Motorizirani odred u Sloveniji 1945.

Nakon dogovora u kojima su Simo Dubajić i njegov obavještajac Ljubo Periša od Britanaca ishodili povlačenje u zamjenu za nekoliko desetaka tisuća zarobljenih hrvatskih vojnika krenuo je genocidni komunistički stampedo na Kočevskom rogu o kome možete čitati u izjavi krunskog svjedoka Ivana Gugića



Britanski i američki instruktori obučavaju partizane - Vis, 1944

Prema tvrdnjama hrvatskih medija Milka Malada -Planinc negira svoju umješanost u zločine na Kočevskom rogu. Međutim, nepobitna je činjenica da je spomenuta bila član zapovjednog lanca i kao takva ne može biti oslobođena odgovornosti. Isto tako spomenuta se "drugarica" 45 godina nalazila na odgovornim dužnostima u SFRJ te je zahvaljujući tome sudjelovala u prikrivamju zločina na Kočevskom Rogu i Širokom Brijegu čiji je izravni sudionik.



Simo Dubajić i britanski časnik u dobrom raspoloženju, snimljeno u svibnju 1945.

Na koncu, hrvatska javnost mora doznati istinu o ovim zločinima. Simo Dubajić se nalazi u Srbiji i nedostupan je pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Milka Planinc je u Zagrebu i kao takva se MORA pojaviti pred sudom te pojasniti svoju ulogu i ulogu svojih suradnika u ovim masovnim zločinima.

Naravno, ukoliko je u ovakvoj Republici Hrvatskoj danas dopušteno govoriti o masovnim zločinima nad ratnim zarobljenicima i nedužnim hercegovačkim franjevcima.

Dok se u Sloveniji uz brojne poznate otkrivaju i istražuju nove masovne grobnice uglavnom iz razdoblja nakon II. svjetskog rata, sve se više govori o mjestima masovnih stradanja Hrvata u istom razdoblju u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.

Nakon što je ovih dana otkrivena masovna grobnica u Vrgorcu, u kojoj su ostatci 30 – 40 mještana Ljubuškog, žrtve partizanskog zločina iz godine 1945., ovih je dana otvoreno pitanje još neistraženih, a među pukom i franjevcima poznatih stratišta hrvatskoga puka na samom prostoru Ljubuškog. Riječ je o grobnicama uz zgradu općine u Ljubuškom te kod Autoprijevoza, uz cestu. To mjesto, označeno križem, pobožni puk posjećuje i pali svijeće. Pretpostavlja se da bi se u tim masovnim grobnicama, kao i u onima kod Vrgorca, mogli nalaziti i posmrtni ostatci ubijenih hercegovačkih franjevaca. Na sličan je način u jednom vrtu u Zagvozdu kod Imotskoga godine 2005. pronađena masovna grobnica iz koje su do sada identificirana tri hercegovačka franjevaca.

Od 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca za grobove njih 36 još se ne zna.
»Ljude su u Ljubuškom bez suda ubijali sve do 1949., a jedno od najvećih stratišta je ledina gdje se sastaju rijeke Trebižat i Vrioštica«, posvjedočio je 92-godišnji fra Vinko Dragićević, koji je bio vjeroučitelj u Ljubuškom 1946. – 1949. »Trudimo se saznati istinu, a nadamo se i da će političke prilike i u RH i u BiH što prije sazreti, tako da se ove stranice naše povijesti pročiste i budu nam opomena na potrebu neprestanoga zajedništva, a ne ono pomoću čega će nas svađati i dijeliti«, rekao je fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.
Prije tri godine pokrenuta je kauza mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, a generalni postulator Franjevačkog reda fra Luka M. De Rosa imenovan je postulatorom kauze.

http://www.pobijeni.info/

Zastrašujuća tajna, skrivana 64 godine, isplivala je na površinu. U novom vrgoračkom groblju otkrivena je masovna grobnica sa 30 do 40 ubijenih Ljubušaka, žrtava partizanskoga zločina iz 1945. godine. Ljubušake, među njima žene i starce, pokupili su komunisti pri povlačenju iz Ljubuškoga u veljači 1945. Među njima je bio fra Maksimilijan Jurčić, ujak saborskoga zastupnika Ljube Jurčića, čiji su ostatci, s još dva kostura, otkriveni prošle godine.

Smrad otkrio zločin

- Fra Makso je izdvojen od puka, ubijen podno župnoga dvora, a 30-ak Ljubušaka pobili su ljubuški partizani u novom groblju, ostavivši ih u jami pokraj tamošnje kapelice. Nesnosan zadah otkrio je zločin te je zapovijeđeno, danas pokojnom grobaru Filipu Rogliću da zatrpa tijela i šuti o tomu – kazuje nam vrgorački župnik fra Petar Vrljičak, pokazujući nam zaraslu livadicu s kamenjem usred groblja.

Stariji Vrgorčani još ponešto znaju, ali je nevjerojatno koliko je živ strah pa rijetki govore, dok mladi nemaju pojma o stratištu nadomak grada.Tihi je Vrgorac poprištem čak tri velika zločina iz Drugoga svjetskoga rata.

Upavši u to mjesto, partizani su 15. lipnja 1942. masakrirali vrgorački puk, što je poznato kao ‘Lipanjske žrtve’. Franjevci su tamo iskopali dvije manje grobnice s po tri kostura, ali ova s Ljubušacima nadmašuje sve do sada oktriveno.Obitelji žrtava i pojedini franjevci odavna pokušavaju ishoditi odobrenja za iskopavanje, ali je jako čudno da ni RH, ranije ni Herceg-Bosna, a ni FBiH e ne pokazuju zanimanje za te kosture koji, skoro 20 godina od sloma zločinačke Jugoslavije, leže zatrpani u bijednoj jami.



U okolici Vrgorca postoji nekoliko masovnih grobnica

Fra Petar ističe dobru volju vrgoračkih vlasti koje su, ipak, nemoćne same nešto napraviti. Fra Vjeko Vrčić, 96-godišnji franjevac iz Imotskoga, bio je župnikom u Metkoviću 1945. godine. Potom je službovao u Imotskom, a onda u Vrgorcu od 1967. do 1982.

- Potražio me je taj časni Roglić i povjerio mi tajnu od koje sam se zgrozio. Godine šutnje su ga izjedale pa mi je, usprkos opasnosti, došao s riječima: ‘Molim te pomoli se za ove koje sam ja zatrpao’. Otada smo svake godine, na Dušni dan, pohodili jamu, gdje bih molio za žrtve – kazao nam je vitalni fra Vjeko, a mjesto zločina danas jednako tako obiđe i fra Petar.

Tajnu povjerio fra Vrčiću

Ubojstvo fra Maksimilijana Jurčića i još 30 ljudi navodno je još u Domovinskom ratu priznao stanoviti ljubuški partizan Konjhodžić, a fra Vjeko se prisjetio kako se to zbivalo pred kraj rata.

- Ljubuški su partizani pri povlačenju došli po mladoga fra Bernardina Kambera iz župnoga dvora u Vrgorcu koji se, po savjetu don Andrije Radonjića, snašao kazavši da će se povlačiti s vrgorskim brigadama. Fra Bernardin je začuo pucnjavu ispod župne kuće kada su ubili fra Maksu.

Narod je pričao da su ga tukli – kazuje nam fra Vjeko.Fra Janko Bubalo u knjizi ‘Apokaliptični dani’ opisuje kako su ustaše i domobrani čvrsto držali liniju od Proboja do Domanovića. - Partizani su se panično, bez metka, povukli u Vrgorac i Metković, a iz ljubuškoga su zatvora na brzinu potjerali četrdesetak nevino zatvorenih ljudi pa su ih sve pogubili čim su ušli u Vrgorac, kod groblja – zapisuje fra Janko.

Florijan Boras u svojoj knjizi ‘Spomenica ljubuškim žrtvama’ ustvrđuje kako je u Ljubuškom tijekom i netom nakon Drugoga svjetskog rata poginulo i ubijeno oko 2460 osoba, svaki 10. žitelj. Fra Vinko Dragičević s Humca upozorava da ima još neistraženih grobnica za koje se zna.

Darko Juka / Večernji list

Uvjerljivo prvo mjesto na listi najvećih ubojica 20. stoljeća zauzeo je kineski diktator Mao Ce-tung. On je odgovoran za smrt 50 milijuna ljudi. Autori članka na posljednje, deseto mjesto stavili su ime maršala Josipa Broza Tita, pokojnog doživotnog predsjednika Jugoslavije. Organizirao je i vodio Narodnooslobodilački rat (1941-1945), bio na čelu Socijalističke federativne republike Jugoslavije punih 35 godina te je Hrvatskoj vratio Rijeku i otoke.
Njemački Bild pritom ističe da je Tito tijekom svoje vladavine bio odgovoran za smrt milijun ljudi.


Odgovoran za smrt najmanje milijun ljudi - Josip Broz Tito

Na drugom mjestu je Staljin kojem se na dušu stavlja 40 milijuna života, a iza njega je Hitler koji je pobio 20 milijuna ljudi. Četvrti na listi je dugogodišnji je kineski diktator Čang Kaj Šek, odgovoran za smrt 10 milijuna ljudi, a odmah iza njega je i Lenjin s brojkom od 4 milijuna.
Na šestom mjestu je Japanac Tojo Hideki (3 milijuna žrtava), a iza njega zloglasni Pol Pot (2 milijuna žrtava).
Osmi je etiopski marksist Mengitsu, ubojica cara Haile Selassija i odgovoran za smrt 2 milijuna žrtava, a predzadnji Yahya Khan iz Pakistana sa milijun žrtava.

Ž. Krmpotić, P. Manitašević/ 24.sata

Partizani su došli u samostan, u kojemu se u tom trenutku nalazilo 12 fratara, nekoliko učenika i puk koji se sklonio u samostan misleći da će u njemu biti sigurniji nego u kućama. Vojske niti oružja nije bilo. Hrvatska i njemačka vojska su dan prije otišle prema Mostaru. Partizani su skupili fratre, vrijeđali ih, i popisivali. Onda su poslali ljude njihovim kućama, a nakon ponoći počeli su prozivati fratre, jednog po jednog, te su ih ubijali. Njihova su mrtva tijela nađena spaljena u protuzrakoplovnom skloništu.

Neprijeporni dokazi komunističkih zločina - masovna grobnica Huda jama

Osam nestalih hercegovačkih franjevaca, koje su odveli partizani nakon svršetka rata, u svibnju 1945., vjerojatno leže u užasavajućim prokopima Barbarina rova u slovenskom selu Huda Jama.

Svjedočanstva

Vicepostulatora Postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće” to drži mogućim jer su neki hercegovački fratri posljednji put viđeni u logorima u Sloveniji. Fra Emil Stipić zadnji je put viđen u okolici Slovegradeca. Svjedok je mladomisnike fra Luju Milićevića i fra Svetislava Markotića vidio večer prije nestanka kod Maribora, između 15. i 21. svibnja.

Profesor glazbe fra Bruno Adamčik, prema riječima svjedoka, nije mogao ići dalje te je ostao u malome mjestu u blizini Celja gdje mu se gubi trag. Bez spoznaje o posljednjem mjestu viđenja, Provincija traži još četiri franjevca s križnoga puta: fra Anđelka Nuića, fra Jenku Vasilja, fra Danu Čolaka i fra Tihomira Zupca.

- Na grobištu u Maclju pronašli smo posmrtne ostatke fra Metoda Puljića, fra Darinka Mikulića i fra Julijana Petrovića.

Šutnja politike i medija

Za njihovu i smrt još 18 svećenika i bogoslova, godine 1998. Fran Živičnjak u svojoj knjizi “U vječni spomen” okrivio je još živoga Zagrepčanina Stjepana Hršaka, ali Državno odvjetništvo RH s tim ništa nije uradilo.

Čudi nas gotovo posvemašnja šutnja hrvatskih političara i velikoga dijela razvikanih javnih glasila glede iskapanja u Hudoj jami, ali i glede drugih komunističkih zločina. Trebamo otkrivati istinu, uklanjati zablude i na pravim temeljima graditi budućnost, a jedna od istina je da su Britanci omogućili, Tito naredio, a određeni komunisti pobili bez suda mnoštvo vojnika i civila s križnoga puta.
Jedan od tih odreda, otkrili smo, bila je i ubilačka četa sastavljena od biranih komunista koju su Britanci uvježbavali na otoku Visu, a koja je došla u Hercegovinu i, između ostaloga, pobila i fratre u Širokome Brijegu, nastavila prema Kninu i svoj krvavi posao zapečatila na Kočevskom rogu, pobivši oko 13.000 Hrvata.



Josip Broz vrši smotru dijelova 26. dalmatinske divizije

Brojila je oko 80 pripadnika i nije se borila, nego je u zavjetrini bitke odrađivala dodijeljenu joj zadaću. Nadam se da ćemo, kao društvo, steći dostatno snage suočiti se sa svojom komunističkom prošlošću te kao čovjekoljubi i domoljubi pristupiti izgradnji jedine nam domovine, za koju su pali i oni u Hudoj jami – oštar je fra Miljenko Stojić, vicepostulator.

Od 66 pobijenih franjevaca, nađeno ih je 30, Vicepostulatura misli da je na tragu ostataka još dvojice, a za 34 još nema traga, osim ovoga u Hudoj jami. Prvi je fratar pogubljen 1942., drugi koncem 1944., a ostali od siječnja do srpnja 1945. U Jugoslaviji je robijao čak 91 franjevac iz Hercegovine.

Darko Juka/Večernji list