KRVAVI PLES KOMUNISTA

Adamčik, fra Bruno (1908.-1945.)
(profesor u širokobriješkoj gimnaziji)


Rođen je u Konjicu 30. prosinca 1908. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu, a studij teologije u Mostaru i Wroclawu (Poljska). U franjevački red stupio je 29. lipnja 1926. na Humcu, a za svećenika je zaređen 11. prosinca 1932. u Mostaru. Kao mlad i glazbeno nadaren svećenik, opredijelio se i za studij glazbe. Studirao je na Filozofskom fakultetu i Glazbenoj akademiji u Bratislavi, gdje je, 1939., i diplomirao. Po završetku studija vratio se u Hercegovinu, gdje je u razdoblju između 1941. i 1945. svoje glazbeno znanje prenosio polaznicima širokobriješke gimnazije. Pridonio je razvoju crkvene glazbene umjetnosti.U svibnju 1945., povlačio se prema austrijsko-slovenskoj granici, gdje je i uhićen. Ubijen je na nekom od stratišta na Križnom putu, koncem svibnja 1945. godine. Za grob mu se ne zna.

Andačić, fra Bono (1903.-1945.)
(laik)


Rođen je 1903. u Hamzićima. U Franjevački red stupio je 1921. a doživotne zavjete položio je 1933. kao laik. Radio je kao krojač. U veljači 1945., zajedno sa fra Nevinkom Mandićem i fra Markom Dragićevićem, zatekao se u Izbičnu. U vrijeme sv. Mise, u nedjelju 11.veljače, u Izbičnu se pojavila jedna skupina partizana iz sastava Treće prekomorske brigade. Pod prisilom su prekinuli misu, puk rastjerali kućama, a trojicu svećenika odveli prema Širokom Brijegu i Mostaru. U noći 12-13. veljače spomenuta su trojica franjevaca viđeni kako pod oružanom pratnjom nose partizansko streljivo prema Gorancima. Ubijen je iste noći, skupa s fra Markom i fra Nevinkom, između Grabove Drage i Goranaca. Za grob mu se ne zna.

Bakula, don Ante (1884.-1942.)
(župnik u Donjem Hrasnu)


Rođen je u Posušju 10. lipnja 1884. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, gimnaziju u Mostaru i Travniku, a bogosloviju u Sarajevu. Kao svećenik službovao je u Blagaju, Viru, i Gornjem Hrasnu. Kao župnik u Viru posvetio se izgradnji školskih zgrada u Vinjanima, Viru, Zagorju i Zavelimu. Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske zateklo ga je Gornjem Hrasnu. Koncem travnja 1942., uhićen od strane četničko-partizanskih ustanika. Po uhićenju odveden je prema Ljubinju i ubijen na nepoznatom mjestu. Za grob mu se ne zna.

Barbarić, fra Marko (1865.-1945.)
(umirovljeni svećenik)


Rođen je u Klobuku 19.veljače 1865. Školovao se na Širokom Brijegu i Ljubljani. U franjevački red stupio je 27. kolovoza 1881., a za svećenika je zaređen 06. prosinca 1887. Svećenički vijek proveo je službujući na Humcu, u Gorici, Potocima, Grabovici, Bijelom polju, Roškom Polju, Glavatičevu, Konjicu, Drinovcima, Slanom, Posušju, Gradnićima i Širokom Brijegu. Umirovljen je 1932. «Osloboditelji» su ga 07. veljače 1945. izvukli iz bolesničke postelje i ubili. Tijelo mu je spaljeno u skloništu na Bakamuši Njegovi posmrtni ostaci eshumirani su 1969., a ukopan je 1971. u kripti crkve Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Barbir, don Vladimir (1918.-1945.)
( bogoslov)

Rođen je u Prologu 06. listopada 1918. Nakon završene pučke škole, pohađao je gimnaziju u Travniku. Kao student bogoslovije u svibnju 1945. povlačio se pred partizanima. S austrijsko-slovenske granice uspio se vratiti u Zagreb, te jedno vrijeme skrivati od partizana. Otkriven je, odveden u zatvor, te naposljetku ubijen. Pokopan je na nepoznatom mjestu.

Bebek, fra Kazimir
(župnik u župi Ploča)


Rođen je u Vitini 01. listopada 1901. Pučku školu završio je u Vitini, gimnaziju na Širokom Brijegu, a bogosloviju u Mostaru i Wroclavu. U franjevački red stupio je 1921. na Humcu, a za svećenika je zaređen 10. kolovoza 1927. u Mostaru. Bio je kapelan u Tomislavgradu, župnik u Klobuku, kapelan na Humcu, te župnik u župi Ploča (Tepčići-Slipčići). Početkom veljače 1945. pred partizanima se povukao u Mostar, te sklonio u franjevačkom samostanu. Tu su ga partizani i zatekli 14. veljače 1945. Istu je večer odveden iz samostana i mučki ubijen. Tijelo mu je bačeno u Neretvu. Za grob mu se ne zna.

Bencun, fra Jozo (1869.-1945.)
(umirovljeni svećenik)


Rođen je u Međugorju 26 rujna 1869. Temelje pučkoškolske i gimnazijske izobrazbe stekao je na Širokom Brijegu. U franjevački red stupio je 1889. na Humcu. Za svećenika je zaređen 1893. Svećeničku službu revno je obnašao u mnogim hercegovačkim mjestima. Bio je kapelan i vjeroučitelj u Gradnićima, kapelan na Humcu, župnik u Drežnici, Bukovici, Klobuku, Izbičnu i Gabeli. Od 1937. nalazio se na Širokom Brijegu, gdje je provodio svoje umirovljeničke dane. Početkom veljače 1945. otišao je u Mostar. Nekoliko sati nakon ulaska partizanskih postrojbi u Mostar doživio je istu onakvu sudbinu kakvu su tjedan dana ranije doživjela njegova subraća na Širokom Brijegu. Zajedno s još šestoricom franjevaca, u večernjim satima 14. veljače 1945., odveden je iz franjevačkog samostana u Mostaru. Odmah potom je ubijen, te bačen u Neretvu. Za grob mu se ne zna.

Bošnjak, don Nikola (1909.-1945.)
(vojnički kapelan)


Rođen je u Ljutom Docu 19. kolovoza 1909. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, klasičnu gimnaziju u Travniku, a studij bogoslovije u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1934. u Sarajevu. Kao župnik u Trebinju posebice se istaknuo u gradnji župne crkve. Godine 1941. dragovoljno se javio u Hrvatsku vojsku, nakon čega je raspoređen na dužnost vojničkog dušobrižnika u Sarajevu. Na toj dužnosti ostaje sve do konca rata. U svibnju 1945. povlačio se prema austrijskoj granici. Uhićen je od Britanaca i izručen Titovim partizanima. Strijeljan je u Maceljskoj šumi u drugoj polovici svibnja 1945. Za grob mu se ne zna.

Buconjić, don Ante (1909.-1945.)
(vojnički kapelan)


Rođen je u Drinovcima 26. ožujka 1909. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Travniku, a studij bogoslovije u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1935. u Sarajevu. Do izbijanja rata bio je župnik u Vinici i Prenj-Dubravama. Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske dragovoljno se javio u Hrvatsku vojsku, te je imenovan vojničkim dušobrižnikom. Na toj je dužnosti ostao do svršetka rata. U svibnju 1945. povlačio se prema Austriji. Zarobljen je od strane Engleza i izručen partizanima. Ubijen je u Maceljskoj šumi, zajedno s još dvadesetak hrvatskih katoličkih svećenika.

Čolak, fra Dane (1916.-1945.)
(kapelan u Drinovcima)


Rođen je u Ledincu 25. ožujka 1916. Pučku školu završio je u Rasnu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. U Franjevački red stupio je na Humcu 1936., a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1941. u Mostaru. Koncem 1941. otišao je u Hrvatsku vojsku, gdje je djelovao kao vojnički dušobrižnik. Početkom 1945. imenovan je kapelanom u župi Drinovci. U svibnju 1945. u Sloveniji je zarobljen od strane partizana. Ubijen je negdje u Sloveniji u drugoj polovici svibnja 1945. godine. Za grob mu se ne zna.

Čotić, don Ante (1894.-1945.)
(vojnički kapelan)

Rođen je u Lisicama kod Ljubuškog 27. listopada 1894. Pučku školu završio je na Humcu, gimnaziju u Travniku, a studij bogoslovije u Sarajevu. Svećeničku dužnost obnašao je u nekoliko hercegovačkih župa a nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske imenovan je vojničkim dušobrižnikom. U svibnju 1945. zarobljen je kod Bleiburga. Ubijen je na nepoznatom mjestu. Za grob mu se ne zna.

Čotić, don Srećko (1924.-1945.)
(bogoslov)

Rođen je 1924. u Lisicama kod Ljubuškog. Pučku školu pohađao je na Humcu, gimnaziju u Travniku, a studij bogoslovije u Sarajevu. Kao bogoslov u svibnju 1945. povlačio se prema austrijskog granici. Zarobljen je od strane Engleza i izručen partizanima. Ubijen je na nepoznatom mjestu. Za grob mu se ne zna.

Dragičević, dr. fra Marko (1902.- 1945.)
(profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu)


Rođen je u Međugorju 17. veljače 1902. Pučkoškolsku izobrazbu pohađao je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu, a studij bogoslovije u Mostaru. Za svećenika je zaređen 20. svibnja 1928. u Bernayu (Francuska). Na Filozofskom fakultetu u Fribourgu (Švicarska) studirao je klasičnu filologiju. Doktorirao je 1935. u Fribourgu s raspravom Essai sur le caractere de Lettres de Pline le Jeune. Deset godina (1935.-1945.) radio je kao profesor grčkog i latinskog jezika na Širokom Brijegu, a izvrsno je poznavao staru grčku i latinsku kulturu. U Izbičnu je 11. veljače 1945. govorio Sv. misi. U vrijeme mise naišla je jedna skupina partizana iz sastava 3. prekomorske brigade. Pod prisilom oružja prekinuli su misu i puk rastjerali kućama. Trojicu svećenika zatečenih u Izbičnu odveli su prema Širokom Brijegu, a zatim prema Mostaru. U noći 12-13. viđen je kako, pod partizanskom oružanom pratnjom, zajedno s fra Nevinkom Mandićem i fra Bonom Andačićem, nosi partizansko streljivo prema Gorancima. Ubijen je iste noći, negdje uz cestu između Grabove Drage i Goranaca. Za grob mu se ne zna.

Galić, fra Križan (1870. – 1944.)
(umirovljeni svećenik)


Rođen je 30. studenoga 1870. u Gorici kod Gruda. Pučku izobrazbu stekao je na Širokom Brijegu, a gimnazijsku na Humcu. Studij bogoslovije pohađao je na Širokom Brijegu, Asizu i Perugi. U franjevački red stupio je 1889. a za svećenika je zaređen 1893. u Mostaru. Kao svećenik službovao je u Veljacima, Širokom Brijegu, Humcu, Rakitnu, Tomislavgradu, Šuici, Bukovici, Tihaljini, Ljutom Docu, Čerinu i Gradnićima. Zbog njegove iznimne pobožnosti i pokore narod ga je smatrao čudotvorcem. U vrijeme dolaska partizana u Međugorje, 30. listopada 1944., kao umirovljeni svećenik, nalazio se u župnoj kući u Međugorju. Ubijen je istu noć, bombom ubačenom kroz prozor župne kuće. Pokopan je na groblju Kovačica u Međugorju.

Gašpar, fra Filip (1893.-1945.)
(župnik u Gradnićima)


Rođen je 15. travnja 1893. u Roškom Polju. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu, a studij bogoslovije u Mostaru. U franjevački red stupio je 1913. na Humcu, a za svećenika je zaređen 07. listopada 1917. u Mostaru. U vrijeme obnašanja svećeničkog poziva bio je kapelan u Mostaru i Konjicu, samostanski vikar u Mostaru, te župnik u Šuici, Seonici i Gradnićima. Oko 10. veljače 1945., odveden je od strane partizana iz župne kuće u Gradnićima i ubili. Pokopan je na groblju Podadvor u Čitluku.

Glavaš, dr. fra Radoslav (1909.-1945.)
(profesor, političar i književnik)


Rođen je u Drinovcima 29. listopada 1909. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu, a studij bogoslovije u Mostaru i Lillu (Francuska).U Franjevački red stupio je 1927., a za svećenika je zaređen 15. kolovoza 1933. u Fontenayu. Kao mlad svećenik, godinu dana boravi na Širokom Brijegu, a potom odlazi studirati hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu zagrebačkog sveučilišta. Doktorirao je 1938. raspravom Jakša Čedomil, osnivač moderne hrvatske kritike. Još kao mlad student isticao se svojom državotvornošću i domoljubljem. Kao takav otvoreno je i uspješno polemizirao s tadašnjim marksistima i liberalima toga doba. U svojim je polemičkim osvrtima redovito isticao primat duha nad materijom, te dobra nad zlim.
Bio je kapelan na Širokom Brijegu i profesor hrvatskog i francuskog jezika u franjevačkoj gimnaziji (1938.-1942.). Načelnikom odjela bogoštovlja u Ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja Nezavisne Države Hrvatske postao je 1942. Na toj dužnosti ostao je sve do kraja rata i sloma države.
Bio je jedan od najtalentiranijih hrvatskih književnih kritičara toga doba, te vrlo plodan pisac. Objavljivao je u Franjevačkom vijesniku, Hrvatskoj prosvjeti, Hrvatskoj straži, Hrvatskoj smotri za književnost, umjetnost i društveni život, Hrvatskom narodu, Kalendaru sv. Ante, Katoličkom tjedniku, Spremnosti, Stopama otaca, itd.
Obješen je u Zagrebu 27.svibnja 1945., a njegova smrtna presuda napisana je, ovjerena i potpisana 14. lipnja iste godine. Za grob se ne zna.

Grubišić, fra Zvonko (1915.-1945.)
(kapelan u Mostarskom Gracu)


Rođen je u Posuškom Gracu 07. veljače 1915. Pučku školu završio je u Grudama, gimnaziju na Širokom Brijegu. Bogosloviju i filozofiju je studirao u Mostaru. U Franjevački red stupio je 1934 na Humcu, a za svećenika je zaređen 1940. u Mostaru. Bio je kapelan na Humcu (1943.-1944.), te u Mostarskom Gracu (1944.-1945.). Ubijen je u Mostarskom Gradcu 06. veljače 1945. Njegovi posmrtni ostaci eshumirani su 1969, a pokopani su 1971. u kripti crkve Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Ivanković, fra Ćiril (1878.-1945)
(umirovljeni svećenik)


Rođen je u Rakitnu 28. veljače 1878. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu, a bogosloviju u Mostaru. U franjevački red stupio je 1894. na Humcu, a za svećenika je zaređen 12. kolovoza 1900. u Mostaru. Kao kapelan, samostanski vikar, vjeroučitelj i župnik službovao je u Županjcu (Tomislavgrad), Humcu, Bukovici, Seonici, Mostaru, Ružićima, Posušju, Roškom Polju, Slanom i Gradnićima. U razdoblju 1910.-1913. bio je gvardijan Franjevačkog samostana u Mostaru. Kao umirovljeni svećenik odveden je od strane partizana iz župne kuće u Gradnićima 10. veljače 1945. Ubijen je u Čitluku. Pokopan je na groblju Podadvor u Čitluku.

Ivanković, fra Miljenko (1924.-1945.)
(franjevački novak)

Rođen je u Tubolji kod Tomislavgrada 02. prosinca 1924. Nakon završene pučkoškolske izobrazbe, koju je pohađao u rodnom mjestu, gimnazijsko je školovanje nastavio na Širokom Brijegu. Po završetku šestog razreda, ljeti 1943., ušao je u franjevački novicijat na Humcu. U vrijeme partizanske opsade Širokog Brijega bio je učenik osmog razreda. Zaštitu od partizanske topničke i zrakoplovne paljbe u vrijeme borbi na Širokom Brijegu potražio je u samostanskoj mlinici. Uhićen je 08. veljače 1945. te zajedno sa skupinom franjevaca odveden je prema Splitu. Ubijen je na nepoznatom mjestu - najvjerojatnije u Zagvozdu.

Jelavić, dr. fra Bono (1898.-1945.)
(župnik u Vitini)


Rođen je u Veljacima 17. studenoga 1898. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Studij bogoslovije pohađao je u Mostaru, Beču i Ljubljani. U franjevački red stupio je na Humcu 1916., a za svećenika je zaređen 14. srpnja 1923. U Ljubljani je 05. ožujka 1932. stekao doktorat iz teologije. Obnašao je različite dužnosti. Bio je vjeroučitelj u Mostaru, profesor na Širokom Brijegu, te župnik u Međugorju i Vitini. Na kraju rata, zbog otvorenih prijetnji domaćih komunista, povlačio se pred partizanima. Uhićen je i ubijen 11. svibnja 1945. u blizini Velike Gorice.

Jelčić, fra Andrija (1904.-1945.)
(gvardijan i župnik na Širokom Brijegu)


Rođen je u Stubici kod Ljubuškog 06.svibnja 1904. Pučku školu završio je u Trebižatu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Studij bogoslovije pohađao je u Mostaru i Wroclawu (Poljska). U Franjevački red stupio je 1924. a za svećenika je zaređen 13. srpnja 1930. u Mostaru. U vrijeme obnašanja svećeničkih dužnosti bio je kapelan na Širokom Brijegu i Humcu, župnik u Čapljini, Jablanici i Širokom Brijegu, te gvardijan na Širokom Brijegu. Za vrijeme svog župnikovanja u Čapljini sagradio je velebnu crkvu Sv. Franje i župni stan. Ratna događanja 1944. i 1945. zatekla su ga na Širokom Brijegu. Uhićen je 08. veljače 1945. zajedno sa skupinom franjevaca koja je u vrijeme borbi sklonište potražila u franjevačkoj hidrocentrali. Odveden prema Splitu i ubijen na nepoznatom mjestu – najvjerojatnije u Zagvozdu.

Jukić, don Ante (1920.-1945.)
(bogoslov)

Rođen je u Posušju 1920. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Travniku, a studij bogoslovije u Sarajevu. U svibnju 1945. povlačio se prema austrijskoj granici. Zarobljen je od partizana i ubijen na nepoznatom mjestu. Za grob mu se ne zna.

Jurčić, fra Maksimilijan (1913. – 1945.)
(Kapelan samostana na Humcu i učitelj franjevačkih novaka)


Rođen je u Ružićima, kod Gruda, 09. listopada 1913. Pučku školu pohađao je u Ružićima, gimnaziju na Širokom Brijegu. Studij teologije pohađao je u Mostaru i Rimu. U franjevački red stupio je 1932. na Humcu, a za svećenika je zaređen u Mostaru 1938. Početkom 1945. godine obnašao je dužnost samostanskog kapelana i učitelja franjevačkih novaka na Humcu. Uhićen je 28. siječnja 1945. od strane partizana, te zajedno s tridesetak civila, zatočenih u zatvoru u Ljubuškom, odveden prema Vrgorcu. Strijeljan je u Vrgorcu u noći 28.-29. siječnja 1945. Za grob mu se ne zna.

Jurić, fra Rudo (1925.-1945.)
(franjevački novak)


Rođen je u Radešinama kod Jablanice 23. ožujka 1925. Nakon završene pučkoškolske izobrazbe i šest razreda gimnazije, ušao je u franjevački novicijat na Humcu, te nastavio s pohađanjem sedmog razreda. Pred najezdom silovitih topničkih udara na širokobriješku crkvu i samostan, zajedno s nekolicinom širokobrijeških fratara, sklonio se u Mostarski Gradac. Tamo je i dočekao smrt. Ubijen je u Mostarskom Gracu od strane Titovih partizana 06. veljače 1945. Njegovi posmrtni ostaci eshumirani su 1969., a 1971. pokopani su u kripti crkve Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Konjevod, don Lovro (1917.-1945.)
(vojnički kapelan)


Rođen je 1917. u Hutovu. Po završetku pučke škole nastavio je pohađati Isusovačku gimnaziju u Travniku. Bogosloviju je studirao u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1942. Kratko vremensko razdoblje bio je župnik u Rotimlji, a potom vojnički dušobrižnik hrvatskih postrojbi u Mostaru. Ubijen je u noći 13.-14. veljače 1945., prilikom partizanskog napada na putnički vlak Mostar-Sarajevo.

Kordić, fra Fabijan (1890.-1945.)
(laik)


Rođen je u Grljevićima 16. ožujka 1890. Pučku školu završio je u Rasnu. U Franjevački red stupio je 1907. u Zadru. Bio je krojač i vrtlar, a radio je u Mostaru i na Širokom Brijegu (1919.-1945.). Uhićen je 08. veljače 1945. godine zajedno sa franjevcima koji su u vrijeme bitke zaštitu potražili u skloništu pored franjevačke mlinice i hidrocentrale. Odveden je prema Splitu i ubijen na nepoznatom mjestu – najvjerojatnije u Zagvozdu.

Kosir, fra Viktor (1924.-1945.)
(franjevački novak)


Rođen je na Uzarićima 12. listopada 1924. Pučku školu i gimnaziju pohađao je na Širokom Brijegu. U franjevački novicijat na Humcu stupio je 1943. U vrijeme partizanskih napada na Široki Brijeg stalno je boravio u samostanu. Titove «oslobodilačke» postrojbe zatekle su ga 07.veljače 1945. u samostanskim prostorijama. Ubijen je isti dan na Širokom Brijegu. Tijelo mu je spaljeno u protuzrakoplovnom skloništu na Bakamuši. Njegovi posmrtni ostaci eshumirani su 1969., a pokopani su 1971. u kripti crkve Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Kožul, fra Julijan (1906.-1945.)
(župnik u Veljacima)


Rođen je u Ljutom Docu 10. travnja 1906. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Studij bogoslovije pohađao je u Mostaru, gdje je i zaređen za svećenika. Nedugo nakon ređenja odlazi u Pariz, gdje je završio studij. Nakon povratka iz Francuske bio je župnik u Seonici, Drinovcima i Veljacima. Početkom veljače, točnije 04. veljače 1945., zajedno s kapelanom fra Paškom Martincom, uhićen je u Veljacima, te pritvoren u priručni zatvor u Vitini. Sutradan 05. veljače odveden je prema Ljubuškom. Dugo se smatralo da je zajedno s fra Paškom Martincom i skupinom civila ubijen u okolici Ljubuškog. Međutim, njegovi zemni ostaci pronađeni su, početkom travnja 2005., zajedno sa tijelima još 17 osoba, u masovnoj grobnici u zaselku Lovrinčevići kod Zagvozda. Identificiran je 15. siječnja 2007. - što je potvrdio i nalaz forenzičke analize, koju je proveo Zavod za sudsku medicinu iz Splita. Posmrtni ostaci fra Julijana Kožula pokopani su 09. listopada 2007. u kripti crkve Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Kožul, fra Tadija (1909.-1945.)
(profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji)


Rođen je u Turčinovićima 20.srpnja 1909. Pučku školu i gimnaziju završio je na Širokom Brijegu. Bogosloviju je studirao u Mostaru i Freiburgu (Njemačka). U Franjevački red stupio je 1927. na Humcu a za svećenika je zaređen 1933. u Mostaru. Na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, u razdoblju između 1937. i 1941., studirao je klasičnu filologiju s književnošću. Po povratku u Hercegovinu u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu radio je kao profesor grčkog i latinskog jezika. Mučki je ubijen 07. veljače 1945. Tijelo mu je spaljeno u protuzrakoplovnom skloništu na Širokom Brijegu. Njegovi posmrtni ostaci eshumirani su 1969., a pokopani su 1971. u crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Kraljević, fra Krsto (1895.-1945.)
(umirovljeni svećenik)


Rođen je u Grljevićima 21. ožujka 1895. Pučku školu završio je u Rasnu a gimnaziju na Širokom Brijegu. Studij bogoslovije pohađao je u Mostaru, Zagrebu, Beču i Fribourgu (Švicarska). U Franjevački red stupio je 1914. na Humcu, a za svećenika je zaređen 1921. u Beču. Kao svećenik službovao je u Širokom Brijegu, Humcu, Jablanici i rodnim Grljevićima. Od teške se bolesti godinama liječio u Koprivnici, Slanom i rodnim Grljevićima. Ratne strahote zatekle su ga kao umirovljenog svećenika na Širokom Brijegu. Ubijen je na Širokom Brijegu 07. veljače 1945. Tijelo mu je spaljeno u protuzrakoplovnom skloništu na Širokom Brijegu. Njegovi posmrtni ostaci eshumirani su 1969. a pokopani su 1971. u crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Kraljević, fra Stanko (1871.-1945.)
(umirovljeni svećenik)


Rođen je u Mokrom 12 kolovoza 1871. Pučku i gimnazijsku izobrazbu stekao je na Širokom Brijegu i Humcu. U Franjevački red stupio je 1889. na Humcu, a za svećenika je zaređen 1894. u Rimu. Studij bogoslovije pohađao je u Rimu.
Kao mlad svećenik radio je kao profesor na Širokom Brijegu (1896.-1901.). Bio je župnik u Kočerinu, Grabovici i Rasnu, a u razdoblju 1904. do 1910. te 1920.-1928. obnašao je dužnost gvardijana franjevačkog samostana na Širokom Brijegu. U vrijeme prvog mandata na Širokom Brijegu vodio je aktivnosti oko izgradnje današnje crkve. Umirovljen je 1937. Mučki je kao ubijen 07. veljače 1945. Tijelo mu je spaljeno u protuzrakoplovnom skloništu na Bakamuši. Njegovi posmrtni ostaci eshumirani su 1969., a pokopani su 1971. u crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Krešić, don Martin (1880.-1945.)
(župnik u Gabeli)

Rođen je 07. studenoga 1880. u Donjem Hrasnu. Školovao se u Travniku i Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1903. Bio je župnik u Trebimlji, Rotimlji i Gabeli. Partizani su ga 03. veljače 1945. odveli iz župne kuće u Gabeli. Ubijen je na mjesnom groblju u Gabeli.

Križić, fra Jako (1893.-1945.)
(župnik u Čitluku)


Rođen je 26. rujna 1893. u Roškom Polju. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu, a bogosloviju u Mostaru. U Franjevački red stupio je 1913. na Humcu, a za svećenika je zaređen 07. listopada 1917. u Mostaru. Bio je kapelan, župnik i vikar u Posušju, Konjicu, Humcu, Blizancima, Blagaju, Gradnićima, Jablanici, Čerinu i Slanom. Partizani su ga 09. veljače 1945., odveli iz župne kuće u Čitluku, te ubili. Župljani su ga našli mrtvoga pored groblja. Pokopan je na groblju Podadvor u Čitluku.

Leventić, fra Žarko (1919.-1945.)
(kapelan na Širokom Brijegu)


Rođen je u Drinovcima 27. kolovoza 1919. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom brijegu, a studij bogoslovije u Mostaru. U Franjevački red stupio je 1936. na Humcu, a za svećenika je zaređen 1943. u Mostaru. Kratki svećenički staž proveo je kao kapelan na Širokom Brijegu gdje je, koncem 1944., obolio od tifusa. Mučki je ubijen 07. veljače 1945. Tijelo mu je spaljeno u protuzrakoplovnom skloništu na Širokom Brijegu. Tijelo mu je eshumirano 1969., a pokopan je 1971. u crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Lončar, fra Slobodan (1915.-1945.)
(kapelan u Drinovcima)


Rođen je 03. ožujka 1915. u Vinjanima kod Posušja. Pučku školu završio je u Posušju, gimnaziju na Širokom Brijegu a studij bogoslovije u Mostaru. U Franjevački red stupio je 1934. na Humcu, a za svećenika je zaređen 1940. u Mostaru. Nakon dvije godine dušobrižničkog djelovanja u širokobriješkoj župi, premješten je u Drinovce. Uhićen je u Drinovcima 09. veljače 1945. te odmah zatim odveden u Ljubuški. Strijeljan je u okolici Ljubuškog 12. na 13. veljače 1945. Za grob mu se ne zna.

Majić, don Andrija (1910.-1945.)
(župnik u Vinici)


Rođen je u Drinovcima 15. travnja 1910. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Travniku, a studij bogoslovije u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1935. Bio je župnik u Trebimlji i Vinici. U svibnju 1945. pred partizanima se povlačio u Austriju. Zarobljen je od Engleza i izručen partizanima. Ubijen je polovicom srpnja 1945. na nepoznatom mjestu. Za grob mu se ne zna.

Majić, fra Ante (1922.-1945.)
(franjevački bogoslov)


Rođen je u Vitini 26. kolovoza 1922. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu, a bogosloviju na Humcu i Mostaru. U franjevački red stupio je 1939., a svečane redovničke zavjete položio je na Čerinu 1944. U svibnju 1945. povlačio se prema Sloveniji. Zarobljen je i u koloni vraćen u Zagreb. Obolio je pa je iz logora prebačen u Bolnicu sestara milosrdnica u Zagrebu. Umro je 06. kolovoza 1945. Ukopan je u Mirogoju. Međutim, za grob mu se ne zna.

Majić, fra Bonifacije (1883.-1945.)
(umirovljeni svećenik na Širokom Brijegu)


Rođen je u Vitini 03. svibnja 1883. Pučkoškolsku izobrazbu stekao je u rodnom mjestu, a gimnazijsku na Širokom Brijegu. Studij teologije pohađao je Mostaru, Paderbornu i Dusseldorfu. Za svećenika je zaređen u Paderbornu 1906. Klasične jezike studirao je u Krakovu i Zagrebu. Po završetku studija radio je na Širokom Brijegu kao profesor grčkog i latinskog jezika. Od 1933. do 1944. u pučkim školama u Mokrom i Širokom Brijegu djelovao je kao vjeroučitelj. Umirovljen je 1944. a svoje umirovljeničke dane provodio je na Širokom Brijegu. Uhićen je 08. veljače 1945. godine zajedno sa ostalim franjevcima koji su u vrijeme bitke zaštitu potražili u franjevačkoj hidrocentrali. Isti je dan odveden je prema Splitu i ubijen na nepoznatom mjestu – najvjerojatnije u Zagvozdu.

Majić, fra Stjepan (1925.-1945.)
(franjevački novak)


Rođen je 1925. u Drinovcima. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, a Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu. U franjevački novicijat na Humcu stupio je 1943. Kao franjevački klerik i učenik sedmog razreda gimnazije ubijen je 07.veljače 1945. Tijelo mu je spaljeno u protuzrakoplovnom skloništu u samostanskom vrtu na Bakamuši. Njegovi posmrtni ostaci eshumirani su 1969., a pokopan su 1971. u crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Mandić, fra Nevinko (1908.-1945.)


Rođen je 04. ožujka 1908. u Širokom Brijegu. Pučku školu i gimnaziju završio je na Širokom Brijegu. Studije bogoslovije pohađao je u Mostaru i Fribourgu. Za svećenika je zaređen 1932. u Mostaru. Od 1933. pa sve do 1945. djelovao je kao vjeroučitelj u mostarskim pučkim školama. Početkom 1945. zamjenjivao je tadašnjeg župnika u Izbičnu fra Metoda Puljića. U Izbičnu je 11. veljače 1945. nazočio sv. misi koju je predvodio fra Marko Dragićević. U vrijeme mise naišla je jedna skupina partizana iz sastava 3. prekomorske brigade. Pod prisilom oružja prekinuli su misu i puk rastjerali kućama. Trojicu svećenika zatečenih u Izbičnu odveli su prema Širokom Brijegu i Mostaru. U noći 12-13. viđen je kako, pod partizanskom oružanom pratnjom, zajedno s fra Markom Dragičevićem i fra Bonom Andačićem, nosi partizansko streljivo prema Gorancima. Ubijen je iste noći negdje oko ceste između Grabove Drage i Goranaca. Za grob mu se ne zna.

Markotić, fra Svetislav (1921.-1945.)
(mladomisnik)


Rođen je u Grabovniku 07. svibnja 1921. Pučku školu završio je u Vitini, gimnaziju na Širokom Brijegu, a studij bogoslovije i filozofije na Humcu i u Mostaru. U franjevački novicijat na Humcu ušao je 1938., a za svećenika je zaređen 1944. u Vitini. U svibnju 1945., zbog straha od partizanskog nasilja, povlači se prema Austriji. Partizani su ga zarobili u blizini Maribora. Ubijen je na nepoznatom mjestu. Za grob mu se ne zna.

Martinac, fra Paško (1882.-1945.)
(kapelan u Veljacima)


Rođen je na Čerinu 26. lipnja 1882. Pučku školu pohađao je na Čerinu i Širokom Brijegu, gimnaziju na Širokom Brijegu, a bogosloviju u Mostaru i Paderbornu (Njemačka). U franjevački je red stupio 1901. na Humcu, a za svećenika je zaređen 1907. u Paderbornu. Radio je kao odgojitelj franjevačkih novaka na Humcu, a kao vjeroučitelj, kapelan i župnik službovao je u Gradnićima, Mostaru, Gorancima, Čitluku, Međugorju, Veljacima i Slanom. Zajedno sa župnikom u Veljacima fra Julijanom Kožulom pritvoren je u Ljubuškom. Ubijen je sredinom veljače 1945. negdje u okolici Ljubuškog. Za grob mu se ne zna.

Mikulić, fra Darinko (1919.-1945.)
(svećenik)


Rođen je u Kočerinu 16. prosinca 1919. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu, a studij bogosloviju u Mostaru. U franjevački je red stupio 1937. na Humcu, a za svećenika je zaređen 1943. u Mostaru. S nakanom da nastavi studij, zajedno sa fra Lujom Miličevićem, otišao je nakon toga u Zagreb. U svibnju 1945. povlačio se prema austrijskoj granici. Partizani su ga zarobili u Sloveniji. Završio u sabirnom logoru u Krapini. U noći 4. na 5. lipnja 1945. ubijen u Maceljskoj šumi – lokalitet Lepa Bukva. Tijelo mu je eshumirano 1992., a nalazilo se u jami 4D s tijelima još dvadeset i jednog katoličkog svećenika. Njegovi posmrtni ostaci ukopani su 22. listopada 2005. u kripti crkve Muke Isusove u župi Đurmanec.

Milas, Regina-Šima
(časna sestra – učiteljica u Čapljini)

Regina-Šima Milas, krajnja desno u donjem redu

Rođena je 1915. u Tihaljini. Pučku školu završila je u rodnom mjestu, a učiteljsku u Mostaru. U družbu školskih sestara Trećeg reda sv. Franje ušla je 19. ožujka 1942. Kao učiteljica službovala je u Međugorju i Čapljini. Uhićena je od partizana i zajedno s brojnim žrtvama partizanskog nasilja strijeljana u Čapljini 03. veljače 1945. Pokopana je kraj crkve sv. Franje.

Miličević, fra Lujo (1919.-1945)
(svećenik)


Rođen je 23. rujna 1919. u Studencima. Pučku školu završio je u Ljubuškom, gimnaziju na Širokom Brijegu, a studij bogosloviju u Mostaru. U franjevački red stupio je 1937. na Humcu, a za svećenika je zaređen 1943. u Mostaru. S nakanom da nastavi studij, zajedno sa fra Darinkom Mikulićem, otišao je nakon toga u Zagreb. U svibnju 1945. povlačio se prema austrijskoj granici. Partizani su ga zarobili u Sloveniji. Ubijen je na nepoznatom mjestu. Za grob mu se ne zna.

Naletilić, fra Stjepan (1907.-1942.)
(župnik u Kongori)


Rođen je 01. studenog 1907.u Širokom Brijegu. Pučku školu i gimnaziju pohađao je na Širokom Brijegu, a studij bogoslovije u Mostaru i Fribourgu (Švicarska). U Franjevački red stupio ja 1926. na Humcu, a za svećenika je zaređen 05. studenoga 1933. u Mostaru. Bio je kapelan u franjevačkim samostanima na Humcu i Mostaru, te župnik u Kongori. U noći 19./20. svibnja 1942. srpski su pobunjenici upali u župnu kuću u Kongori, te su ga, zajedno s bratom Marijanom Naletilićem i Matišom Penavićem, odveli prema sjeveru. Mučen je i ubijen 25. svibnja 1942. u blizini Kukavičjeg jezera na Kupreškom polju.

Nuić, dr. fra Arhanđeo (1896-1945.)
(profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji)


Rođen je u Drinovcima 21.veljače 1896. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu, a studij teologije pohađao je u Mostaru i Beču. U Franjevački red stupio je 1914. na Humcu, a za svećenika je zaređen 1921. u Beču. Nakon jednogodišnjeg službovanja na Širokom Brijegu ponovo odlazi u Beč gdje je i doktorirao 1923. godine. U razdoblju 1923.-1927. na glasovitoj je pariškoj Sorboni studirao klasičnu filologiju, nakon čega se, s diplomom ovog uglednog sveučilišta, vratio na Široki Brijeg. Predavao je latinski, grčki i njemački jezik. Bavio se i znanstvenim radom. Pisao je književne kritike, rasprave, te prikaze iz hrvatske i svjetske književnosti. Objavljivao u nekolicini tadašnjih hrvatskih glasila. Bio je izuzetno domoljubno nadahnuta, ali u svakom smislu apolitična osoba. Mučki je ubijen 07. veljače 1945. Tijelo mu je, zajedno sa tijelima ostalih franjevaca, spaljeno u protuzrakoplovnom skloništu na Bakamuši. Njegovi posmrtni ostaci eshumirani su 1969, a sahranjen je 1971. u crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Nuić, fra Anđelko (1908.-1945.)
(kapelan u Međugorju)


Rođen je u Drinovcima 10. travnja 1908. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju na Širokom Brijegu i Mostaru.. Studij bogoslovije pohađao je u Mostaru i Wroclawu. U franjevački red stupio je 1926, a za svećenika je zaređen 11. prosinca 1932. u Mostaru. Svećeničke je dužnosti obnašao u Mostaru, Konjicu, Gorancima, Izbičnu, Čitluku i Međugorju. U svibnju 1945. pred partizanima se povlači prema Austriji. Uhićen je u Sloveniji i ubijen na nepoznatom mjestu. Za grob mu se ne zna.

Nuić, don Jerko (1915.-1945.)
(vojnički kapelan)

Rođen je u Drinovcima 1915. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Travniku, a bogosloviju u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1941. Kratko je vrijeme bio župnik u Viru i Donjem Hrasnu, a potom je otišao u Hrvatsku vojsku i postao vojnički dušobrižnik. U svibnju 1945. povlačio se prema austrijskoj granici. Zarobljen je od strane Engleza, a potom izručen Titovim partizanima. Ubijen je na nepoznatom mjestu.

Pandžić, fra Borislav (1910.-1945.)
(Odgojitelj franjevačkih sjemeništaraca)


Rođen je 07.siječnja 1910. u Drinovcima pored Gruda. Pučkoškolsku izobrazbu stekao je u rodnim Drinovcima, a gimnazijsku na Širokom Brijegu. Bogosloviju je studirao u Mostaru. Za svećenika je zaređen 1934., a nakon toga kratko je bio kateheta na Humcu. U predratnim godinama (1937.-1940.) obnaša je dužnost tajnika gimnazije, te zamjenika odgojitelja sjemeništaraca. U vrijeme rata radio je kao nastavnik vjeronauka i odgojitelj sjemeništaraca na Širokom Brijegu. Umro je mučeničkom smrću 07.veljače 1945. Tijelo mu je zapaljeno u skloništu na Bakamuši. Njegovi posmrtni ostaci eshumirani su 1969., a sahranjeni su 1971. u crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Pandžić, dr. fra Krešimir (1892.-1945.)
(profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji)


Rođen je u Drinovcima 04. ožujka 1892. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Širokom Brijegu i Mostaru. Studij bogoslovije završio je u Mostaru. Za svećenika je zaređen 1915. u Mostaru. Nakon toga nastavlja sa studijem filozofije u Grazu (Austrija) i Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorirao je 31. srpnja 1923. U razdoblju između 1919. i 1940. radio je kao profesor u širokobriješkoj gimnaziji. Dužnost gimnazijskog ravnatelja obnašao je između 1929. i 1934. Pred sam početak rata (1940.) biran je i na dužnost provincijala hercegovačkih franjevaca, a na toj dužnosti ostao je do 1943. Partizani su ga s petoricom franjevaca strijeljali iznad crkve u Mostarskom Gracu 08. veljače 1945. Tijelo mu je eshumirano 1969., a sahranjen je 1971. u crkvi Uznesenje BDM na Širokom Brijegu.

Paponja, dr. fra Fabijan (1897.-1945.)
(profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji i ravnatelj konvikta)


Rođen je u Lipnu 26.rujna 1897. Nakon završene pučke škole nastavio je pohađati gimnaziju na Širokom Brijegu. Studij bogoslovije pohađao je u Mostaru i Innsbrucku. Za svećenika je zaređen u Salzburgu 1922.. Nakon toga nastavio je studij na Filozofskom fakultetu u Innsbrucku i Ljubljani. Doktorirao je u Ljubljani 1927. Bio je profesor povijesti i zemljopisa u širokobriješkoj gimnaziji, te jedno vrijeme i ravnatelj konvikta. Zajedno sa skupinom franjevaca koja je u vrijeme borbi sklonište potražila u franjevačkoj hidrocentrali te odveden prema Splitu. Ubijen je na nepoznatom mjestu – najvjerojatnije u Zagvozdu.

Pehar, fra Nenad (Venancije) (1910.-1945.)
(profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu)


Rođen je 07. svibnja 1910. u Stubici, kod Ljubuškog. Pučku školu završio je u Trebižatu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. U franjevački je red ušao 1930. Bogosloviju je studirao u Mostaru. Za svećenika je zaređen u Kotoru 1936. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je povijest i zemljopis, gdje je, 1943., i diplomirao. Bio je i vrlo nadaren pjesnik. Surađivao je u: Ruži, Kršćanskoj obitelji, Katoličkom tjedniku, Obitelji, itd. Sve do smrti bio je profesor na Širokom Brijegu. Partizani su ga, 14. veljače 1945., zatekli u Franjevačkom samostanu u Mostaru. Ubijen je isti dan i skupa sa šestoricom franjevcima, bačen u Neretvu.

Petrović, fra Julijan (1923.-1945.)
(student bogoslovije u Mostaru)


Rođen je 23. srpnja 1923. u Tomislavgradu. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. U franjevački je red stupio 1941. Kao student franjevačke Bogoslovije u Mostaru, napustio je Hercegovinu u veljači 1945. U svibnju 1945. povlačio se prema austrijskoj granici. Partizani su ga zarobili u Sloveniji. Završio u sabirnom logoru u Krapini. U noći 4. na 5. lipnja 1945. ubijen u Maceljskoj šumi – lokalitet Lepa Bukva. Tijelo mu je eshumirano 1992., a nalazilo se u jami 4D s tijelima još dvadeset i jednog katoličkog svećenika. Njegovi posmrtni ostaci ukopani su 22. listopada 2005. u kripti crkve Muke Isusove u župi Đurmanec.


Petrović, dr. fra Leon (1883.-1945)
(provincijal hercegovačkih franjevaca)


Rođen je 28. veljače 1883. u Klobuku, Ljubuški. Pučku školu završio je u Veljacima, a gimnaziju na Širokom Brijegu. U franjevački novicijat stupio je 1900. na Humcu. Bogosloviju je studirao u Mostaru i Fribourgu, gdje je 31. siječnja 1908. promoviran u doktora teologije. Tijekom svećeničkog vijeka bio je profesor teologije, župnik, gvardijan, tajnik provincije, tajnik Biskupskog ordinarijata, generalni vikar Mostarsko-trebinjske i Trebinjsko-mrkanjske biskupije, kandidat za mostarskog biskupa i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Bio je dugogodišnji predsjednik HKD Napredak i upravitelj Franjevačke tiskare. Poznat je i kao pisac. Pisao je članke i rasprave a objavljivao je u više novina i časopisa a objavljene su mu i dvije knjige. Partizani su ga, 14. veljače 1945., zatekli u Franjevačkom samostanu u Mostaru. Ubijen je isti dan i, skupa sa ostalim uhićenim franjevcima, bačen u Neretvu.

Prlić, fra Melhior (1912.-1945.)
( laik)


Rođen je 27. srpnja 1912. u Sovićima. U Franjevački red stupio je u Mostaru 03. kolovoza 1935. Radio je kao stolar u samostanskoj stolarskoj radionici. Zajedno sa ostalim franjevcima, koji su u vrijeme borbi na Širokom Brijegu, sklonište potražili u franjevačkoj hidrocentrali, uhićen je od partizana 08. veljače 1945., te odveden prema Splitu. Njegovi zemni ostaci pronađeni su početkom travnja 2005., zajedno sa tijelima još 17 osoba, u masovnoj grobnici u zaselku Lovrinčevići kod Zagvozda. Identificiran je 31. prosinca 2005. na patologiji u Splitu. Posmrtni ostaci fra Melhiora Prlića pokopani su 09. listopada 2007. u kripti crkve Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Prusina, fra Rafo
(umirovljeni svećenik)


Rođen je 21. siječnja 1884. u Hamzićima, Čitluk. Pučku školu i gimnaziju završio je na Širokom Brijegu. Bogosloviju je studirao u Mostaru i Fuldi, a za svećenika je zaređen 16. listopada 1906. Bio je kapelan i kateheta u Posušju, Tomislavgradu i Konjicu, samostanski vikar na Humcu, i župnik u Vinici. U razdoblju između 1914. i 1919. bio je vojni kapelan na bojištima u Srbiji i Italiji. Po okončanju Prvog svjetskog rata bio je župnik u Jablanici, Roškom Polju i Gabeli. Umirovljen je 1944. Partizani su ga, 14. veljače 1945., zatekli u Franjevačkom samostanu u Mostaru. Ubijen je isti dan, a tijelom mu je bačeno u Neretvu.

Puljić, fra Metod (1912.-1945.)
(župnik u Izbičnu)


Rođen je 24. studenoga 1912. u Vašarovićima, Ljubuški. Pučku školu završio je u Grabu, gimnaziju na Širokom Brijegu, a bogosloviju u Mostaru i Lillu (Francuska). U franjevački je red stupio 1931., a za svećenika je zaređen 1937. u Mostaru. Svećeničke dužnosti obnašao je na Humcu, u Mostaru, i Izbičnu. U veljači 1945. napustio je Hercegovinu. U svibnju 1945. povlačio se prema austrijskoj granici. Partizani su ga zarobili u Sloveniji. Završio u sabirnom logoru u Krapini. U noći 4. na 5. lipnja 1945. ubijen u Maceljskoj šumi – lokalitet Lepa Bukva. Tijelo mu je eshumirano 1992., a nalazilo se u jami 4D s tijelima još dvadeset i jednog katoličkog svećenika. Njegovi posmrtni ostaci ukopani su 22. listopada 2005. u kripti crkve Muke Isusove u župi Đurmanec.

Putica, don Vide (1859.-1942.)
(župnik u Prenj-Dubravama)


Rođen je 11. lipnja 1859. u Prapratnici kraj Hutova. Nakon školovanja u Mostaru i Rimu, bio je dugogodišnji župnik u nekoliko katoličkih župa u istočnoj Hercegovini. U tom području ostao je zapamćen kao vrijedni graditelj čitavog niza crkava i župnih stanova. Četničko-partizanski ustanak, u lipnju 1941., zatekao ga je u župi Prenj-Dubrave. Međutim, to ga nije prestrašilo. Ostao je i dalje sa svojim župljanima. Ubijen je 06. rujna 1942. Nakon ubojstva njegovo je tijelo poliveno benzinom i spaljeno. Vjernici župe Prenj-Dubrave pronašli su njegovo tijelo tek nekoliko dana kasnije te su ga, uz dužno poštovanje, pokopali u župnom voćnjaku ispod crkve.

Radoš, fra Ludovik (1925.-1945.)
(franjevački novak)


Rođen je 14.studenoga 1925. u selu Blažuj, kod Tomislavgrada. Po završetku pučke škole, nastavio je izobrazbu u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu. U franjevački novicijat na Humcu stupi je 1943. Kao franjevački novak i učenik sedmog razreda gimnazije ubijen je 07.veljače 1945. Tijelo mu je spaljeno u protuzrakoplovnom skloništu pored samostana na Širokom Brijegu. Njegovi posmrtni ostaci eshumirani su 1969. a sahranjeni su 1971. u crkvi Uznesenje BDM na Širokom Brijegu.

Raguž, don Ivan (1877.-1945.)
(umirovljeni svećenik u Stocu)


Rođen je 24. lipnja 1877. u Stocu. Nakon završenog školovanja, za svećenika je zaređen 1909. Župnikovao je u nekoliko katoličkih župa u istočnoj Hercegovini. Kao umirovljeni svećenik živio je u Stocu. U veljači 1945., od strane partizana, odveden je u Mostar. Strijeljan je iznad Sjevernog logora, polovicom veljače 1945.

Rupčić, fra Leonardo (1907.-1945.)
(profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji)


Rođen je 29.rujna 1907. u Hardomilju, kod Ljubuškog. Pučku školu završio je na Humcu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Bogosloviju je studirao u Mostaru i Lillu (Francuska), gdje je, 1931., i zaređen za svećenika. Nakon ređenja nastavio je studirati romanske jezike u Švicarskoj, Parizu i Zagrebu. U razdoblju između 1939. i 1945. u Franjevačkoj gimnaziji na Širokom Brijegu radio je kao profesor latinskog i francuskog jezika Zajedno sa skupinom franjevaca, koja je u vrijeme borbi sklonište potražila u franjevačkoj hidrocentrali, uhićen je od strane partizana 08. veljače 1945. te odveden prema Splitu. Ubijen je na nepoznatom mjestu – najvjerojatnije u Zagvozdu.

Sesar, fra Petar (1895.)
(župnik u Čapljini)


Rođen je 02. travnja 1895. u Kočerinu. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Studij bogoslovije pohađao je u Mostaru, Beču i Innsbrucku. U franjevački red stupio je na Humcu 1914., a za svećenika je zaređen 28. kolovoza 1918. u Beču. U razdoblju između 1922. i 1931. bio je kapelan, kateheta, samostanski vikar, te župnik i gvardijan na Širokom Brijegu. Nakon toga bio je kraće razdoblje župnik u Tihaljini i Gorici te na koncu tajnik i ekonom Provincije u Mostaru. Veljaču 1945. dočekao je kao župnik u Čapljini. Početkom veljače, odnosno 03. veljače 1945., partizani su ga odveli u istočnu Hercegovinu. Ubijen je na nepoznatom mjestu.

Sivrić, fra Mariofil (1913.-1945.)
(zamjenik gvardijana na Širokom Brijegu)


Rođen je 16 veljače 1913. u Međugorju. Gimnaziju je pohađao na Širokom Brijegu, a studij bogoslovije u Mostaru. U Franjevački red stupio je 1930 na Humcu, a za svećenika je zaređen 1936. u Kotoru. Radio je na Širokom Brijegu kao odgojitelj vanjskih đaka. Od 1944. pa do svoje prerane smrti bio je zamjenik gvardijana na Širokom Brijegu. U vrijeme najvećih borbi oko Širokog Brijega, zajedno sa skupinom fratara, sklonište je potražio u franjevačkoj centrali. Uhićen je, zajedno sa skupinom franjevaca, 08. veljače 1945. Međutim, nije, navodno, odveden prema Splitu. Najvjerojatnije je izdvojen iz ove skupine i oko 10. veljače 1945. ubijen na nepoznatom mjestu. Za grob mu se ne zna.

Slisković, fra Ivo (1877.-1945.)
(umirovljeni svećenik)


Rođen je 25. travnja 1848. u Mokrom. Pučku i gimnazijsku izobrazbu stekao je kod franjevaca na Širokom Brijegu. Studij bogoslovije završio je u Mostaru. U franjevački red stupio je na Humcu 04. listopada 1895. a za svećenika je zaređen 22. prosinca 1900. Kao svećenik službovao je na Humcu, Širokom Brijegu, Tihaljini, Kočerinu i Bukovici. Umirovljen je 1942. a svoje je umirovljeničke dane provodio na Širokom Brijegu. Kao umirovljeni svećenik, dobro narušenog zdravlja, ubijen je 07. veljače 1945. Tijelo mu je spaljeno u protuzrakoplovnom skloništu pored samostana na Širokom Brijegu. Njegovi posmrtni ostaci eshumirani su 1969. a sahranjeni su 1971. u crkvi Uznesenje BDM na Širokom Brijegu.

Smoljan, fra Bernardin (1884.-1945.)
(profesor franjevačke Bogoslovije u Mostaru)


Rođen je 03. listopada 1884. u Rodoču. Pučku izobrazbu stekao je u Mostaru a gimnazijsku na Širokom Brijegu. Studij bogoslovije pohađao je u Mostaru i Paderbornu, a francuskog jezika u Neuchatelu (Švicarska). U franjevački novicijat na Humcu stupio je 1902., a za svećenika je zaređen u Wiedenbrucku (Njemačka) 10. travnja 1908. Bio je kapelan i kateheta na Širokom Brijegu, profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu i franjevačkoj Bogosloviji u Mostaru, gvardijan i župnik u Mostaru i na Humcu, župnik u Međugorju i Čitluku, a u razdoblju između 1922. i 1925. bio je tajnik Hercegovačke franjevačke provincije. Graditelj je križa na današnjem brdu Križevac kod Međugorja. Umirovljen je 1943., a svoje je umirovljeničke dane provodio na Humcu. Početkom 1945. otišao je s Humca u Mostar. Uhićen je 14. veljače 1945. u franjevačkom samostanu u Mostaru i ubijen. Tijelo mu je bačeno u Neretvu.

Sopta, fra Martin (1891.-1945.)
(profesor na franjevačkoj Bogosloviji u Mostaru )


Rođen je 14. veljače 1891.u Dužicama, kod Širokog Brijega. Nakon završene pučke škole, na Širokom Brijegu je nastavio pohađati širokobriješku klasičnu gimnaziju. Tadašnju veliku maturu položio je u Mostaru 1910. Bogosloviju je studirao u Mostaru. U franjevački je red stupio 1908. na Humcu, a za svećenika je zaređen 21. rujna 1913. u Sarajevu. Nakon završenog studija bogoslovije, otišao je u Zagreb, gdje je na Filozofskom fakultetu zagrebačkog sveučilišta, studirao matematiku i fiziku. Međutim, zbog ondašnjih političkih prilika, kako navodi nekolicina kroničara, bio je primoran otići u Beograd, te tamo diplomirati. Čitav svoj svećenički vijek proveo je na Širokom Brijegu i Mostaru, radeći kao gimnazijski profesor i profesor bogoslovije u Mostaru. Posljednju godinu života proveo je na Čerinu, gdje je, zbog bombardiranja Mostara, bila premještena franjevačka Bogoslovija. U prijepodnevnim satima 09. veljače 1945., s Čerina je krenuo u posjet bolesniku, u Veliki Ograđenik. Međutim, pri povratku je uhićen od partizana, te odveden u Ljubuški. Posljednji puta je viđen u Ljubuškom 12. veljače 1945. Smatra se da je strijeljan u noći 12. na 13. veljače 1945. u blizini Ljubuškog. Za grob mu se ne zna.

Stipić, fra Emil (1912.-1945.)
(župnik u Gorancima)


Rođen je 04. listopada 1912. u Drinovcima. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu, a bogosloviju u Mostaru i Rimu. U franjevački red stupio je 1932. na Humcu, a za svećenika je zaređen 1937. u Mostaru. Svećeničke dužnosti obnašao je u Tomislavgradu, Mostaru i Gorancima. U svibnju 1945. povlačio se prema Austriji. Ubijen je negdje u Sloveniji. Za grob mu se ne zna.

Sušac, fra Kornelije (1925.-1945.)
(Učenik širokobriješke gimnazije - sjemeništarac)


Rođen je u Cernu, kod Ljubuškoga, 25.kolovoza 1925. Nakon pučkog školovanja nastavio je pohađati širokobriješku Franjevačku klasičnu gimnaziju. U franjevački red stupio je 17. rujna 1943. Početkom veljače 1945. sklonio se, zajedno s nekolicinom svojih profesora, u Mostarski Gradac, gdje su ga partizani uhitili, te mučki ubili 06.veljače 1945. Njegovi posmrtni ostaci eshumirani su 1969., a pokopani su 1971. u crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Šimović, dr. fra Dobroslav (1907.-1945.)
(profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji)


Rođen je u Hamzćima, kod Čitluka, 19. prosinca 1907. Školovao se u Čerinu i Širokom Brijegu. Studij bogoslovije pohađao je u Mostaru i Parizu. U franjevački red stupio je 29. lipnja 1925., a za svećenika je zaređen 1931. u Mostaru. Teologiju je doktorirao, 24. lipnja 1937., u Parizu, a naslov disertacije je: Tumačenje očenaša kod latinskih otaca do sv. Augustina. Radio ja kao kateheta na Humcu, gvardijan i župnik u Mostaru, te profesor u Mostaru i na Širokom Brijegu. Partizani su ga uhitili u franjevačkom samostanu 07. veljače 1945. Ubijen je, a tijelo su mu spalili u protuzrakoplovnom skloništu na Bakamuši. Njegovi posmrtni ostaci eshumirani su 1969., a pokopani su 1971., u crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Šušak, fra Benjemin (Branko) (1912.-1945.)
(župnik u Gradcu-Blizancima)


Rođen je u Mokrom 29. studenoga 1912. Pučku školu i Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je na Širokom Brijegu, a bogosloviju je studirao u Mostaru i Bologni. U franjevački je red stupio 1931., a za svećenika je zaređen 23. svibnja 1937. u Mostaru. Bio je kapelan u Čitluku i Mostaru, te župnik u Gradcu-Blizancima (danas župa Gradina). U svibnju 1945., povlačio se prema austrijskoj granici. U Sloveniji je zarobljen od partizana. Mučki je ubijen u drugoj polovici svibnja 1945. Za grob mu se ne zna.

Tomas, don Ilija (1901.-1942.)
(župnik u Klepcima)


Rođen je u Drinovcima 19. srpnja 1901. Školovao se u rodnom mjestu, Travniku i Sarajevu, a za svećenika je zaređen 1925. Od 1926. pa sve do svoje mučeničke smrti bio je župnik u Klepcima kod Čapljine. Godine 1931., izgradio je župnu crkvu u Klepcima, koju su srpski ustanici iz istočne Hercegovine, zajedno sa župnim stanom, spalili u proljeće 1942. Uhićen je noću 30.travnja 1942., stravično mučen, te na koncu zvjerski ubijen. Don Ilijini mučitelji su na njegovom su tijelu načinili četrnaest rana. Srbijansko-komunistička promidžba čitavo je vrijeme postojanja komunističke Jugoslavije don Iliju nastojala prikazati kao zločinca. Najočitiji primjer tih i takvih nastojanja svakako je roman Vuka Draškovića «Molitva prva». Hercegovački Hrvati i danas ga pamte kao uzornog svećenika i hrvatskog domoljuba.

Topić, fra Andrija (1919.-1945.)
(mladomisnik)


Rođen je 08. prosinca 1919. u Širokom Brijegu. Nakon završene pučke škole i gimnazije na Širokom Brijegu, studirao je bogosloviju u Mostaru. U franjevački red stupio je 1937. na Humcu, a za svećenika je zaređen 22. kolovoza 1943. u Mostaru. Kao mladomisnik, zajedno sa svojom majkom Šimom Topić, rođenom Zovko, boravio je kod svoga ujaka fra Valentina Zovke, župnika u Kočerinu. Partizani su ga ubili 21. svibnja 1945., pred očima njegove majke i fra Valine sestre Šime Topić. Ukopan je na mjesnom groblju na Kočerinu. Od njega su ostale sačuvane krvave daske iz njegova kreveta i plahta s njegovom krvlju.

Vasilj, fra Grgo (1886.-1945.)
(gvardijan u Mostaru)


Rođen 13. ožujka 1886. u Međugorju. Pučku školu završio je u Gradnićima, gimnaziju na Širokom Brijegu, a bogosloviju u Mostaru i Paderbornu (Njemačka). U franjevački red stupio je 1905. na Humcu, a za svećenika je zaređen u Paderbornu 07. travnja 1911. Obavljao je različite svećeničke dužnosti. Bio je kapelan u Tomislavgradu, Gradnićima, Konjicu, Mostaru, župnik u Mostarskom Gracu, Blizancima, Studencima i Čerinu, vikar i kapelan u Mostaru, te župnik i gvardijan na Humcu i u Mostaru. Tijekom rata bavio se karitativnim aktivnostima. Pomagao je prehraniti siromašno pučanstvo Mostara. Skrbio je o prognanicima, njihovom smještaju i prehrani. Kao mostarski gvardijan, zajedno sa šestoricom svoje subraće, odveden je iz samostana 14. veljače 1945., ubijen i bačen u Neretvu. Za grob mu se ne zna.

Vasilj, fra Jenko (1914.-1945.)
(vjeroučitelj u Konjicu, pisac)


Rođen je 02. svibnja 1914. u Međugorju. Nakon završene pučke škole nastavio je pohađati gimnaziju na Širokom Brijegu. Bogosloviju je studirao u Mostaru i Lillu (Francuska). U franjevački red stupio je 1931. na Humcu, a za svećenika je zaređen 23. svibnja 1937. u Mostaru. Od 1939. pa do veljače 1945. djelovao je kao vjeroučitelj u Konjicu. Okušao se i kao pisac i kulturni djelatnik. Pisao je o narodnim običajima hrvatskog naroda u Hercegovini. Objavljivao je u: Luči, Hrvatskoj straži, Hrvatskom narodu, sarajevskom Novom listu i drugdje. U svibnju 1945. povlačio se prema Sloveniji. Uhićen je od strane partizana. Ubijen kod Klanjca. Za grob mu se ne zna.

Vujnović, don Marijan (1872.-1944.)
(župnik u Trebinju)


Rođen je 1872. u Burmazima kod Stoca. Pučku školu pohađao je u Dubrovniku, a gimnaziju u Dubrovniku i Travniku. Za svećenika je zaređen 1896., a studij bogoslovije završio je u Sarajevu 1897. Potom je na Filozofskom fakultetu zagrebačkog sveučilišta studirao istočnjačke jezike. Svećeničku službu revno je obavljao u Donjem Hrasnu, Stocu, Ravnom i Trebinju. Bavio se i kulturno-prosvjetnim radom. U vrijeme župnikovanja u Ravnom je otvorio Hrvatsku čitaonicu, a u Trebinju je ostao zapamćen kao graditelj crkvenog zvonika, izgrađenog 1928. U Trebinje je 1925. doveo i časne sestre franjevke koje su u tom mjestu otvorile svoj dom i školu. Povremeno je istraživao hrvatsku kulturnu baštinu. Pisao je o Trebinjskoj biskupiji i hrvatskim korijenima u istočnoj Hercegovini. Pred partizanima nije bježao. Dočekao ih je u župnoj kući u Trebinju. Odmah je uhićen i osuđena na smrt. Smrtna presuda je izvršena 31. prosinca 1944. Ni danas se točno ne zna za njegov grob.

Vukšić, dr. fra Radoslav (1894.-1945.)
(ravnatelj gimnazije)


Rođen je 05. prosinca 1894. u Studencima. Pučkoškolsko obrazovanje stekao je na Humcu. Šest razreda gimnazije završio je na Širokom Brijegu, a sedmi i osmi položio je u Požegi. U franjevački red stupio je 19. kolovoza 1913., a za svećenika je zaređen 07. listopada 1917. u Mostaru. Bogosloviju je studirao u Mostaru 1914.-1919. U razdoblju između 1921. i 1926. na Filozofskom fakultetu u Beču studirao je fiziku i matematiku, gdje je i doktorirao. Radio je kao profesor fizike i matematike, a u razdoblju između 1939. i 1945. obnašao je dužnost gimnazijskog ravnatelja. Partizani su ha uhitili 08. veljače 1945., u franjevačkoj hidrocentrali gdje je, zajedno sa skupinom franjevaca i većim brojem civila, bio potražio sklonište. Odveden je prema Splitu i ubijen na nepoznatom mjestu – najvjerojatnije u Zagvozdu. Za grob mu se ne zna.

Zlopaša, fra Roland (Mate) (1912.-1945.)
(profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji)


Rođen je 29.svibnja 1912. u Posušju. Pučku školu završio je u Posušju, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Studij bogoslovije pohađao je u Mostaru i Fribourgu (Švicarska). U franjevački red stupio je 03. kolovoza 1929. na Humcu, a za svećenika je zaređen 16. lipnja 1935. u Mostaru. Na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu studirao je matematiku i fiziku. Diplomirao je 1943. Od 1943. do veljače 1945. radio je kao profesor na Širokom Brijegu. Početkom veljače, zajedno sa skupinom franjevaca, sklonio se u župni stan u Mostarskom Gracu. Uhićen je 06. veljače 1945. i strijeljan iznad crkve u Mostarskom Gracu. Njegovi posmrtni ostaci eshumirani su 1969., a sahranjeni su 1971. u crkvi Uznesenje BDM na Širokom Brijegu.

Zovko, Fra Valentin – Vale (1899.-1945.)
(župnik u Kočerinu)


Rođen je 14. lipnja 1899. u Oklajima, župa Široki Brijeg. Pučku školu i gimnaziju završio je na Širokom Brijegu. Bogosloviju je studirao u Mostaru i Rimu. U franjevački red stupio je 19. kolovoza 1906. na Humcu, a za svećenika je zaređen 06. kolovoza 1913. u Rimu. Za života je revno obnašao razne svećeničke dužnosti. U razdoblju 1915.-1918. radio je kao gimnazijski nastavnik na Širokom Brijegu, a nakon toga godinu dana provodi u Slavoniji gdje je bio nadzornik i duhovni skrbnik za iseljenu djecu. Bio je, također, kapelan na Širokom Brijegu, Mostaru i Tomislavgradu, župnik u Klobuku, Gorancima, Blagaju, Drinovcima, Posuškom Gracu, gvardijan i župnik na Humcu. Svršetak rata zatekao ga je na Kočerinu. Mučki je ubijen od partizana u župnoj kući u Kočerinu 21. svibnja 1945. Ubijen je zajedno sa svojim sestrićem fra Andrijom Topićem, pred očima svoje sestre i fra Andrijine majke Šime Topić rođene Zovko. Pokopan je na mjesnom groblju u Kočerinu.

Zrno, don Ante (1909.-1945.)
(župnik u Viru)


Rođen je 03. studenoga 1909. u Tomislavgradu. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Travniku, a bogosloviju u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1934. Bio je župnik u Viru kod Posušja. Partizani su ga iz njegove župe odveli u nepoznatom pravcu. Kasnije se doznalo da je don Ante Zrno ubijen na otoku Daksi kod Dubrovnika.

Zubac, fra Leopold Augustin ,(1890.-1945.)
(kapelan i upravitelj franjevačke centrale)


Rođen je u Čiluku 09.prosinca 1890. Školovao se u Gradnićima i na Širokom Brijegu. Bogosloviju je studirao u Mostaru. U franjevački red stupio je 09. kolovoza 1909. na Humcu, a za svećenika je zaređen 11. listopada 1914. u Mostaru.
Čitav svećenički vijek proveo je na Širokom Brijegu. Bio je kapelan 1915.-1916., a nakon toga petnaest je godina radio kao profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji.
Upravitelj franjevačke hidrocentrale i samostanski kapelan bio je u razdoblju 1930.-1945. Ubijen je od partizana 06. veljače 1945. u Mostarskom Gracu, kamo se zajedno sa skupinom franjevaca bio sklonio. Njegovi posmrtni ostaci eshumirani su 1969., a pokopani su 1971. u crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Zubac, fra Tihomir (1918.-1945.)
(kapelan u Grudama, pisac)


Rođen je u Gradnićima 26. siječnja 1918. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu, a bogosloviju u Mostaru. U franjevački red stupio je 04. srpnja 1935. na Humcu, a za svećenika je zaređen 02. svibnja 1943. u Mostaru. Svoj kratki svećenički vijek proveo je kao kapelan Svećenički poziv obnašao je kao kapelan u Grudama. Istraživao je hrvatsku baštinu u Hercegovini Tijekom predratnog i ratnog vremena surađivao je u više javnih glasila. Hercegovinu je napustio u veljači 1945. U svibnju 1945. povlačio se prema austrijskoj granici. Zarobljen je i ubijen u drugoj polovici svibnja 1945. Za grob mu se ne zna.

Zubac, fra Zdenko (1911.-1945.)
(župnik u Ružićima )


Rođen je u Gradnićima 06. kolovoza 1911. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Studij bogoslovije pohađao je u Mostaru i talijanskom gradiću Pesciji. U franjevački red stupio je 03. kolovoza 1929. na Humcu, a za svećenika je zaređen 16. lipnja 1935.u Mostaru. Svećeničke dužnosti revno je obnašao na Širokom Brijegu, Humcu, Rakitnu te u Ružićima, gdje je kao župnik i dočekao dolazak partizana. Uhićen je u župnom uredu u Ružićima 13. veljače 1945. i odveden u Ljubuški. Dugo se smatralo da je ubijen negdje u okolici Ljubuškog. Međutim, njegovi zemni ostaci pronađeni su u travnju 2005. u masovnoj grobnici u zaselku Lovrinčevići kod Zagvozda. Identificiran je 27. listopada 2006. na Zavodu za sudsku medicinu iz Splita. Posmrtni ostaci fra Zdenka Zubca pokopani su 09. listopada 2007. u kripti crkve Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.