Hrvatski smrtni put
Kad je cijela Europa slavila završetak rata - Hrvati su mučki, bez borbe, na prijevaru izgubili pola milijuna svoje mladosti! U toj strašnoj osudi Hrvata na istrjebljenje i nestanak od strane ideologa velike Srbije, ovaj put u partizanskoj režiji, na udarnoj meti našla se Katolička crkva i njezini svećenici. Kroz 14 stoljeća katolički su svećenici, biskupi, redovnici i redovnice bili učitelji, odgojitelji, evangelizatori, branitelji i glavna duhovna snaga hrvatskog naroda! U toj za Hrvate apokaliptičnoj 1945. trebalo je hrvatski narod obezglaviti, a Hrvate dotući do kraja i uništiti njegovu stoljetnu duhovnu snagu - Katoličku crkvu!
Beogradska čaršija i Komunistička partija su odlučili Katoličku crkvu u hrvatskom narodu baciti na koljena držeći se starog pravila - udariti po pastiru i stado će se raspršiti - Crkva u Hrvata je osuđena na nestajanje, kako bi nestao i sam hrvatski narod. To je bio razlog da su Srbo-komunisti ubijali svakog svećenika koji je išta osjećao za svoj narod. Nakon istraživanja don Anto Baković je došao do podataka da je broj ubijenih biskupa, svećenika, bogoslova, redovnika i redovnica Crkve u Hrvata 633 – partizani su ubili njih 511.
Čini se, ipak da je pri ubijanju svećenika i svećeničkih kandidata - njih preko 633 -, postojao određeni redoslijed. Jedan je komunistički prvak rekao: “Pobijmo mlade, a stari će i onako proći!”
1. U Banjalučkoj biskupijije ubijeno...73,08% klera.
2. U Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupijije ubijeno... 69,57% klera.
3. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji (Sarajevo) je ubijeno...56,45% klera.
4. U Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji (Mostar) je ubijeno ...43,30% klera.
5. U franjevačkoj provinciji Bosna Srebrna (Sarajevo) je ubijeno...36,67% klera.
Kao što vidimo prvih pet mjesta drže biskupije i provincije na tlu Bosne i Hercegovine. Način na koji su ovi naši mučenici ubijani predstavlja najmonstruoznije mučenje Kristovih sljedbenika u cjelokupnoj povijesti kršćanstva. Sva progonstva Kristovih sljedbenika u Rimskom Carstvu za vrijeme Nerona, Domicijana, Decija, Valerijana i Dioklecijana ostaju blijeda i slabašna slika pred ovovjekim progoniteljima Katoličke crkve: Titom (Brozom), Dražom (Mihajlovićem), Mošom (Pijadom), Kočom(Popovićem), Markom (Aleksandrom Rankovićem), te brojnim drugim Titovim komesarima i generalima i četničkim vojvodama. Sva progonstva, ubijanja i iseljavanja koje su Hrvati podnosili od Mongola, Tatara, Turaka, Osmanlija i Janjičara padaju po svojoj žestini pred zločinima četnika, Partije, Udbe, Ozne i beogradske čaršije.
Pokolj više stotina hrvatskih svećenika i zatvaranje još većeg broja svećenika, trebalo je biti završni čin uništenja Hrvata! Komunisti i velikosrbi nisu pobili samo stare svećenike, nego su pobili mladost i budućnost Crkve! Namjera je bila jasna: mlade, posebno one Božje i narodne idealiste, treba pobiti, stare na robiju pa neka tamo polako umiru, a ono što ostane po župama odvojiti od Rima i pape. No, naši su srbo-komunisti ipak bili slabi povjesničari! Nikako nisu mogli shvatiti da i Bog piše povijest, pa i onda kada svoje izabranike pušta u ralje koljača i mučitelja. Božja je uvijek zadnja! Od 633 ubijene crkvene osobe, njih 531 su svećenici i redovnici, 72 su sjemeništarci i bogoslovi, a 30 je časnih sestara. Podaci o stradalim sjemeništarcima, bogoslovima i časnim sestrama su pravo otkriće za noviju crkvenu povijest, jer ovaj podatak nije bio poznat. Svako je stoljeće u dvadeset stoljeća dugoj povijesti Crkve imalo po koje progonstvo. Usuđujem se tvrditi da na tlu stare Europe, računajući i progonstva kršćana u prva tri stoljeća, povijest Katoličke crkve nije zapisala strašnija mučeništva svećenika od ovih koje su podnijeli svećenici Crkve u Hrvata. Zato svjedočim, kao plod mog poznavanja poznatih progonstva Katoličke crkve u povijesti, da su hrvatski katolički svećenici, mučenici iz ove knjige, najteži mučenici cjelokupne povijesti kršćanstva.
Prof. dr. Mate Šimundić, "Hrvatski smrtni put",
|