|
|
| < | listopad, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Na rubu mojih misli, riječi koje se u tom trenu vrzmaju po meni, često potpuno nepovezane.
Evo neki blogovi koje ja čitam
Alica iz bjelog zeca čudne zemlje, koji je nestao. tako nešto =)
Božica. za nju neman šta reć, to jednostavno morate pročitat =)
Jedna cura iz mostara, Mia, odlična je.
Dr0can. totalno smeče. zanimljiv blog.
Anđaaaa. Dobar blog, zanimljivi postovi.
Dolazi da me odnese u nove poraze,
Dolazi da pokaže kako polagano uzima me
Dolazi samo da kaže kako slaba sam,
Lagano me ubija lagano krvarim
tek toliko da zna koliko me ima,
a ima me...cijelu...
Zovem se Iva
To je nebitno
Imam nekoliko poroka
Moje postove rijetko ko razumi
Volim svoj grad
Volim more
Ne volim emare
Vrlo san komplicirana
Nepredvidljiva
Temperamentna
Snalažljiva
Osjećajna
Ponekad agresivna
...
a ponekad previše postojim
Volim se zabavljat
Mrzim depresiju
Obozavam crtat
Obožavam muziku
Imam jezive snove.
END OF ALL HOPE
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth
No will to wake for this morn
To see another black rose born
Deathbed is slowly covered with snow
Angels, they fell first but I'm still here
Alone as they are drawing near
In heaven my masterpiece will finally be sung
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
Wounded is the deer that leaps highest
And my wound it cuts so deep
Turn off the light and let me pull the plug
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth
Mandylion, without a face
Deathwish without a prayer
End of hope
End of love
End of time, the rest is silence
Mandylion, without a face
Deathwish without a prayer
End of hope
End of love
End of time, the rest is silence
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
END OF ALL HOPE!!
Za tebe, za početak ovog što sijedi, odnesi nemoć, promijeni dok možeš jer nikada nemogu reći :
Vapaj ovaj ne čuje se jer usne su već odavno zaspale....
A unazad ići da li povući će sa sobom mene, sve zaboravljam.
Idi, jer kamo i zašto ideš ne znaš
Ostani, jer kada i kako gledaš a ne vidiš ne znaš...
Svjetlost novog dana rasvijetlit će tamu, a moj osmjeh... ah, osmjeh noćnog lepira donjeti će kišu i kada kasno bude i za nas, podjeliti će što ostane svakome sve što pripada... Nehajno odnosiš sve što sam grlila misleć da imam, da moje je, zakopala duboko u sebi i čuvala kao što nikad ništa nisam. Sakrij se, jer ponovo pokazati sve što sada imaš meni ne smiješ.
Odlazim daleko od same sebe, tonem, jer voljeti kasno je, a zaboraviti na ovo što se krije u meni nemoguće je, jer tko živi i znati će, tada i onda kada znalo se ne bude...
Za Nju, hvala što si stavila cijelu sebe pod moje noge, pred svaki korak koji vodi u nepovrat, a ja nisam vidjela:
A sada te mogu naći... pogledati dobro i uhvatiti svaku tvoju misao, jer više nisam negdje gdje ne nalazim sebe dok tražim sve što želim naći, jer mogu biti. Postojati, možda negdje daleko sama jer ovdje ne smijem i ne želim pokazati se, dok vremena je ostalo sakrij me jer nakon prelaska rupe ostat će otvorena zemlja, samo za mene... okrutno.
Na zgarištu života kojeg ostavljaš iza sebe pronađi način da nastaviš dalje za mnon, snagu pronađi jer pazila nisi kome si otvorila karte, a onda ih srušila misleći da su kule, pritom izgubila sve što si vjerno skupljala, za to kriva nisi, niti zasluga moja nije.
Drugi put ćeš pametnije, ne doliči ti ovo....
Ohrabri se i poleti negdje gdje ću te jednog dana čekati, jednim djelom tražiti, i možda još malo, koji trenutak, zavlačiti što dalje od sebe, da budem neokrhnuta od svoje cjelosti koja u komadićima sačinjava slobodu, za zadjni dah... da ne bude bolan kao što bi trebao biti...
Pa eto, nekad me i poželi jer dugo neću vidjeti ono što sam bila, sada stojim u sredini i mirno gledam svoj ishod, u vremenu koje je sasvim netočno za mene... zar ne?
Zavaravaš me pogledom, paraš me.... A ja te tako dobro čitam draga.
