< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2010 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Da/Ne



Design by: NoBrain
Pic by: DeviantArtist

Opis bloga

Na rubu mojih misli, riječi koje se u tom trenu vrzmaju po meni, često potpuno nepovezane.

Evo neki blogovi koje ja čitam

Alica iz bjelog zeca čudne zemlje, koji je nestao. tako nešto =)

Božica. za nju neman šta reć, to jednostavno morate pročitat =)

Jedna cura iz mostara, Mia, odlična je.

Dr0can. totalno smeče. zanimljiv blog.

Anđaaaa. Dobar blog, zanimljivi postovi.




Dolazi da me odnese u nove poraze,
Dolazi da pokaže kako polagano uzima me
Dolazi samo da kaže kako slaba sam,
Lagano me ubija lagano krvarim
tek toliko da zna koliko me ima,
a ima me...cijelu...

Malo o meni

Zovem se Iva
To je nebitno
Imam nekoliko poroka
Moje postove rijetko ko razumi
Volim svoj grad
Volim more
Ne volim emare

Vrlo san komplicirana
Nepredvidljiva
Temperamentna
Snalažljiva
Osjećajna
Ponekad agresivna
...
a ponekad previše postojim

Volim se zabavljat
Mrzim depresiju
Obozavam crtat
Obožavam muziku

Imam jezive snove.





END OF ALL HOPE

It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth

No will to wake for this morn
To see another black rose born
Deathbed is slowly covered with snow

Angels, they fell first but I'm still here
Alone as they are drawing near
In heaven my masterpiece will finally be sung

It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me

Wounded is the deer that leaps highest
And my wound it cuts so deep
Turn off the light and let me pull the plug

It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth

Mandylion, without a face
Deathwish without a prayer
End of hope
End of love
End of time, the rest is silence

Mandylion, without a face
Deathwish without a prayer
End of hope
End of love
End of time, the rest is silence

It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me

This is the birth of all hope
To have what I once had

It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me

It is the end of all hope
To lose the child, the faith

END OF ALL HOPE!!




From cradle to coffin, shall my wickedness be your passion...

Bezvremenost ove priče teško je razumjeti. Pokušaj shvatiti jer vječna je,
baš kao i Ona, s ružom u ruci...

Pogledali smo se. Ruševine koje su ostale zaglušujućom tišinom su rekle sve.
Svjedočile snu u trenutku kada se vrijeme probudilo i otvorilo samo za nas.
Svjedočile ljepoti... Ove zvijeri koju smo stvorili.
Koliko slijep možeš biti, krvave suze sam plakala?! I zar ne vidiš da u tom trenutku kockar gubi... sve što nikad nije imao.
Koliko gluha sam kad čujem nikad izgovorene riječi?! Skupo sam ti prodala običan kamen što dijamantom sam ga nazvala.
Lutao si žalom na kojeg su me godine nasukale, i naivno si me podigao iz pepela, sluteći da svoj danak uzimam tiho... Jer tko bolje gospodari tišinom od mene?
Vidiš, zavoljeti me lako je, kako i potonuti kad te teški kamen vuče ka dnu, ali voljeti me teško je, jer bezvlašće proguta svakoga tko pokuša zavladati.
Lako je ljubiti tvoje usne jer se nada rodi u svakom trenu... i u istom umre. Zato reći ću ti, i ti ćeš reći meni, dok se još možemo pogledati u oči, sve u što smo vjerovali, jer u tom trenu nestat će.
Nešto je besmrtno u nama, blagoslov i prokletstvo...
Jer tko od tebe bolje gospodari šapatom što ispunjava tišinu?
Nije ni važno, jer ovo više nismo mi.
Zato primi me za ruku i vodi me kao malo dijete, jer još te trebam, jer još me trebaš....
... Jer se laž pretvorila u istinu.


...Our songs will echo over the mountains and seas
The eternity will begin once again in peace

Gubimo se jedna u drugoj... Ili se možda samo tražimo... Kroz vrijeme koje bolno probada sve u što sam bila sigurna, čvrsto vjerovala da znam. Jesam li ipak godinama griješila... slijepo voljela... iluziju?
Možda me kiša ispire tako lako sa tvojih usana, možda me jednom izgovoriš kao riječ, blagim šapatom, s tihom ptatnjom, i isplačeš me suzom... Sjajnom i kristalnom, prkosnom... i vječnom.
U nama i dalje tinja taj žar, što je bivao vatrom, možemo li opet biti ta vatrena stihija, umilna i ljupka... smrtonosna i divlja buktinja što nas obje guta?
Ovo što smo skupa postale kroz vrijeme tišine nikada neće prestati postojati u nama, ovo što lagano blijedi na ovom svijetu, a u nama živi, besmrtno.
Sada trebam tvoju ruku, tvoj topli dah na svom vratu jer mi je hladno... Podigni me jer pretvaram se u led, a stakleno srce će puknuti i krhotine će me razdirati tiho i mučno, kroz vijekove ću vrištati cijelu sebe, i progoniti dio sebe koji činiš ti kroz svaku agoniju koja pritišće prošlost, koju preboliti neću...
Voli me jer nikada nećeš znati...
Hvala ti... za sve...


... I volim Te, to zapamti.


21.01.2009. u 08:02

| .Komentari (4) | Da/Ne | Printaj | # |






<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.