|
|
| < | kolovoz, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Na rubu mojih misli, riječi koje se u tom trenu vrzmaju po meni, često potpuno nepovezane.
Evo neki blogovi koje ja čitam
Alica iz bjelog zeca čudne zemlje, koji je nestao. tako nešto =)
Božica. za nju neman šta reć, to jednostavno morate pročitat =)
Jedna cura iz mostara, Mia, odlična je.
Dr0can. totalno smeče. zanimljiv blog.
Anđaaaa. Dobar blog, zanimljivi postovi.
Dolazi da me odnese u nove poraze,
Dolazi da pokaže kako polagano uzima me
Dolazi samo da kaže kako slaba sam,
Lagano me ubija lagano krvarim
tek toliko da zna koliko me ima,
a ima me...cijelu...
Zovem se Iva
To je nebitno
Imam nekoliko poroka
Moje postove rijetko ko razumi
Volim svoj grad
Volim more
Ne volim emare
Vrlo san komplicirana
Nepredvidljiva
Temperamentna
Snalažljiva
Osjećajna
Ponekad agresivna
...
a ponekad previše postojim
Volim se zabavljat
Mrzim depresiju
Obozavam crtat
Obožavam muziku
Imam jezive snove.
END OF ALL HOPE
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth
No will to wake for this morn
To see another black rose born
Deathbed is slowly covered with snow
Angels, they fell first but I'm still here
Alone as they are drawing near
In heaven my masterpiece will finally be sung
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
Wounded is the deer that leaps highest
And my wound it cuts so deep
Turn off the light and let me pull the plug
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth
Mandylion, without a face
Deathwish without a prayer
End of hope
End of love
End of time, the rest is silence
Mandylion, without a face
Deathwish without a prayer
End of hope
End of love
End of time, the rest is silence
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
END OF ALL HOPE!!
A lonely soul, an ocean soul
Da li ti je ikad palo na pamet čitati priču od kraja?
Jedan udah oštrog mirisa
Jedan dodir crne kose
Jedan duboki pogled u beskraj i taj jezivi okus ništavila na njenoj koži... Titraj uma natjerat će te da ako spavaš da se probudiš, ako je nemaš da je poželiš, ako te nema da postojiš. Nazovi se njenim jer od nje si nastao, nazovi se ničijim jer ona ne pripada nikome. Utjelovi svoj unutarnji pokolj u ovom veličanstvenom ratu, da bude opipljiv, da ga vidiš, da te vidi da postigneš samouništenje radi novog rođenja savršene mane, tamo gdje smrt predstavlja život. Postoji jedan skladan aspekt, ali slab, djeluje na mentalnom stadiju. Žalosno je da glas nikada nećeš čuti dovoljno glasno da uspiješ potegnuti sve niti odjednom, laganim trzajem koji razbija sve iluzije stvorene na istom nivou, bezbolno, jer penješ se prema gore. Možda ga ipak čuješ dovoljno glasno ali iz krivih motiva ostavljaš iluzije iza, bez da ikad pogleaš u krhotine koje se mogu ponovo sastaviti s različitim djelovima i iz nekog drugog kuta tvoriti istinu za pojedinca koji je nikada neće shvatiti.
MEMENTO MORI
Losing emotion, finding devotion, should I dress in white and search the sea, as I always wished to be - one with the waves... Ocean soul
Zadnje čega se se sjećam bila je rana na njezinom tijelu. Nije znala da li treba poduzimati što, čudno je to, barem za nekoga tko misli da nikada neće biti toliko izložen da bude primjećen, a dogodilo se, naravno. Legla je na pod svojevoljno, nije pala kako su očekivali strani djelovi nečijeg tuđeg nauma. Možda je splasila svakoga a nije znala što čini, ni da to čini, da li je to istina? Njeno mekano toplo tijelo nepomično je ležalo pomalo tužno gledajući zrak oko sebe, ovaj put vidjevši ga posve čisto, ne kroz njega, ne iza njega. Baš njega. Bilo je kao nekada, znala je da mora ustati, nikada se nije pitala zašto to treba učiniti, samo je radila ono za što je mislila da je stvorena. Pregršt pitanja leži u ovom tekstu, postavit će ih sebi oni koji misle, koji ne čitaju napisana slova, već gledaju kroz njih, ne tražeći ništa jer znaju da će ništa naći njih. Obraćam se njoj kao utjelovljenju sebe same jer me sačinjava a opet nije u meni, i pitam, izazivam da mi kaže koliko je puta pogledala sebe, a da nije vidjela ono što je ležalo na podu, mekano, toplo i nepomično. Znati će odgovoriti, reći će istinu u kojoj nema pitanja, već pitanje predstavlja odgovor. Šteta što sam samo na kratko pogledala da saznam i nisam svjesno nikad više o tome pričala svakome, i svačemu - sebi? Kraj se nalazi nanizan ispod sloja rečenica koje leže zatrovane svakavim patvorinama i plagijatima, bijednim imitacijama koje u svakom vremenu nailaze na isti period koji traje vječno. Umjetnost je prepoznati ih, ali umjetnikom te čini samo živjeti ih....
Onakva si kakva postojiš. Jednom smo svi pjevali o tebi. Hoćemo i opet. Obožavam ono što sam stvorila stvarajući tebe. Podjednako i sebe, paralelno odvajaući zamisao od ideje slažući ih u staklene odjeljke na putu od dna, usponom do vrha, nevidljivog za svakog tko pogleda. Takva si sve dok će me biti, poslije ćeš naći put prema meni, ponekad i unatrag. Je li zbilja tako? Moraš znati da mrak kojeg vidim pripada samo tebi. Okrenemo li tvrdnju hoće li biti ispravna?
Obožavam ono što si stvorila stvarajući mene. Je li zbilja tako?
Plaho ustajem iz svog ograničenja i stojim. Stojiš. Dogodilo se samo jednom? Zabluda u koju ni sama ne vjerujem, predobro me poznaješ da bi mi to dopustila.
Je li zbilja tako ?!?
