|
|
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Na rubu mojih misli, riječi koje se u tom trenu vrzmaju po meni, često potpuno nepovezane.
Evo neki blogovi koje ja čitam
Alica iz bjelog zeca čudne zemlje, koji je nestao. tako nešto =)
Božica. za nju neman šta reć, to jednostavno morate pročitat =)
Jedna cura iz mostara, Mia, odlična je.
Dr0can. totalno smeče. zanimljiv blog.
Anđaaaa. Dobar blog, zanimljivi postovi.
Dolazi da me odnese u nove poraze,
Dolazi da pokaže kako polagano uzima me
Dolazi samo da kaže kako slaba sam,
Lagano me ubija lagano krvarim
tek toliko da zna koliko me ima,
a ima me...cijelu...
Zovem se Iva
To je nebitno
Imam nekoliko poroka
Moje postove rijetko ko razumi
Volim svoj grad
Volim more
Ne volim emare
Vrlo san komplicirana
Nepredvidljiva
Temperamentna
Snalažljiva
Osjećajna
Ponekad agresivna
...
a ponekad previše postojim
Volim se zabavljat
Mrzim depresiju
Obozavam crtat
Obožavam muziku
Imam jezive snove.
END OF ALL HOPE
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth
No will to wake for this morn
To see another black rose born
Deathbed is slowly covered with snow
Angels, they fell first but I'm still here
Alone as they are drawing near
In heaven my masterpiece will finally be sung
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
Wounded is the deer that leaps highest
And my wound it cuts so deep
Turn off the light and let me pull the plug
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth
Mandylion, without a face
Deathwish without a prayer
End of hope
End of love
End of time, the rest is silence
Mandylion, without a face
Deathwish without a prayer
End of hope
End of love
End of time, the rest is silence
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
END OF ALL HOPE!!
Čitam ti sa usana, u daljini razumijem tvoj govor, čujem ti šapat. Znam te, predobro. Čitam te
Razumijem svaku misao, tišina te odaje, znaš to.
Još i danas plaćaš svoj stari dug, plaho, tiho i nježno.
Požudu potisni, jer tvoje je vrijeme prošlo.
Prolazim dobro poznatom mi ulicom, provlačim se kroz vjetar i šuljam se kroz tamu. Kao najveći odvratni gmaz, kao najružnije stvorenje, bojim se pogleda. Znam da ću naići na onoga koji čita me dobro, znam da naići ću na onoga koji čuje više nego što izgovorim, znam da na sebe ću naići.
Sasvim dobro znam što svaki od njih misli, a opet tako nevino i naivno čekam da kažu istu laž.
U moru mogućnosti nema pogrešnog izbora, a opet ne idem linijom manjeg otpora. Nosim sa sobom svoju tajnu, nosim sa sobom previše tajni koje mi zatvaraju svaka vrata prije nego što dođem do njih. Znam da dolazim do onih pravih, onih teških od čelika,koja će mi moje tajne otvoriti, kada će moje tajne biti otvorene samo meni.
Moj tajni ključ.
Moj najbolji izbor.
Moja tajna odbojna požuda, moja najveća pasivna strast.
Volim kako se smiješ.
Razumiješ li me?
" Nikome nebih mogao reći ni riječi o svojim snovima, svojim očekivajima o svojoj unutarnjoj preobrazbi. Čak ni onda kada bih to hito. No, kako bih ja to mogao htjeti?"
Učinit ćeš točno ono što želim ako imam dovoljno odlučnosti u riječima koje ne izgovaram. Jer u tvom jakom zagrljaju i trenutci traju vječno. I tad se sve mjenja. Odnosiš me, daleko, ako se ne oduprem, i tada postaje sve teže vratiti se. Ponekad nemam hrabrosti vraćati se, jer puno je ljepše živjeti u vječnoj tišini tvog snažnog stiska, tamo daleko.
Vidim te, dolaziš, osjećam tvoje disanje na za svojim vratom. U trenutku kad te ne priželjkujem, tvoja kosa se omotava oko mog tijela, tako je mekana... Tako crna. I opet si tu da mi otežaš odluku, da mi sputaš želju i obuzmeš volju. Prikradaš se tako tiho, bez glasa, i već te mogu namirisati u svom dahu, i u krvi koja brzo teče kroz mene, već osjećam kako izvireš. Tu si, još jednom.
Samo čekaš da ti se predam , da padnem još jednom, možda će i ovaj put biti posljednji za mene, tako koban
Slamaš moj razum u komadiće i ostavljaš me samu da ga slažem i spajam kroz vjekove. I svaki put je tako, odupirem se svakoj novoj misli koju mi ti donosiš, a opet ti beskonačno u prošlost vjerujem. Živim.
