|
|
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Na rubu mojih misli, riječi koje se u tom trenu vrzmaju po meni, često potpuno nepovezane.
Evo neki blogovi koje ja čitam
Alica iz bjelog zeca čudne zemlje, koji je nestao. tako nešto =)
Božica. za nju neman šta reć, to jednostavno morate pročitat =)
Jedna cura iz mostara, Mia, odlična je.
Dr0can. totalno smeče. zanimljiv blog.
Anđaaaa. Dobar blog, zanimljivi postovi.
Dolazi da me odnese u nove poraze,
Dolazi da pokaže kako polagano uzima me
Dolazi samo da kaže kako slaba sam,
Lagano me ubija lagano krvarim
tek toliko da zna koliko me ima,
a ima me...cijelu...
Zovem se Iva
To je nebitno
Imam nekoliko poroka
Moje postove rijetko ko razumi
Volim svoj grad
Volim more
Ne volim emare
Vrlo san komplicirana
Nepredvidljiva
Temperamentna
Snalažljiva
Osjećajna
Ponekad agresivna
...
a ponekad previše postojim
Volim se zabavljat
Mrzim depresiju
Obozavam crtat
Obožavam muziku
Imam jezive snove.
END OF ALL HOPE
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth
No will to wake for this morn
To see another black rose born
Deathbed is slowly covered with snow
Angels, they fell first but I'm still here
Alone as they are drawing near
In heaven my masterpiece will finally be sung
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
Wounded is the deer that leaps highest
And my wound it cuts so deep
Turn off the light and let me pull the plug
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth
Mandylion, without a face
Deathwish without a prayer
End of hope
End of love
End of time, the rest is silence
Mandylion, without a face
Deathwish without a prayer
End of hope
End of love
End of time, the rest is silence
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
END OF ALL HOPE!!
I sada sjediš sama i pitaš se.
A ja ti kažem tako je moralo biti.
Zatvorim oči i vidim ih. Smijem se sama sebi, ovaj put.
Nije mi jasno, niti se brinem, sada je samo smješno.
I sada sjediš sama i pitaš se.
A ja ti kažem ne brini.
I sada sjediš sama krvavih očiju. Koje ne postoje.
Pitaj me zašto, pitaj!!
Jednom uvrijedi ono što je moja volja i zaista se potrudi, ovaj put sama, ali dovoljno da uspiješ, ništa previše, pazi, pređi granicu pohlepe. To si ti.
Reci koliko je potrebno da postaneš sav svoj svijet, koliko si mu blizu, a koliko neuklopljiva.
Zar je uopće bitno.
I sada se pitaš
A pitam se i ja.
Pjevaj.
Sada, pjevaj zauvijek.
Protegni se u vječnost.
Ženo, bez lica si.
Ne traži da ti dam svoje.
Imaš sve imaš ono što je u mojoj zamisli idealno.
Ali Ženo, bez lica si.
I tako je tako smirujuće.
Poželi da sam tu i bit ću.
Past ću u tvoje ruke zbog same tvoje volje.
Znaš, lako je.
Pjevaj.
Sada, pjevaj zauvijek.
Ponekad je tu, dovoljna samo svojim postojanjem.
Ljiepo je imati je uza sebe, ponekad tek toliko da nisi sam, a ponekad da budeš sam.
Uvijek poslušaj njen tajni šapat, uvijek se još jednom okreni za njom.
I znat ćeš.
Prostrijeli te pogledom, znaš da zna sve, i da dolazi.
Polagano se spusti na koljena i moli za oprost, polagano, nevidljvo, ne dopusti joj da nasluti.
Oprezno, ne igraj se s njenim razumom, kobno je.
I u tom trenutku odluči se da postojiš, potraži se među smrtnicima, ponovo uđi u svoje tijelo i ne sjećaj se ničega.
Jer možda jednom shvatiš.
Ponovo, naravno, padam.
Opet polagano krvarim polagano ali dovoljno, ali opet nikad kao dosad.
Suptilno i tako banalno tako da to tek sad primjećujem.
Nikad više.
Bolno je to znati, bolno je slušati taj isti ritam dok stojiš crvenih i natečenih očiju. Posve sam.
Zaista. Da, maleno moje, isteklo je.
Nikad više.
Uništi me.
Čekam.
Zbogom.
