|
|
| < | rujan, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Na rubu mojih misli, riječi koje se u tom trenu vrzmaju po meni, često potpuno nepovezane.
Evo neki blogovi koje ja čitam
Alica iz bjelog zeca čudne zemlje, koji je nestao. tako nešto =)
Božica. za nju neman šta reć, to jednostavno morate pročitat =)
Jedna cura iz mostara, Mia, odlična je.
Dr0can. totalno smeče. zanimljiv blog.
Anđaaaa. Dobar blog, zanimljivi postovi.
Dolazi da me odnese u nove poraze,
Dolazi da pokaže kako polagano uzima me
Dolazi samo da kaže kako slaba sam,
Lagano me ubija lagano krvarim
tek toliko da zna koliko me ima,
a ima me...cijelu...
Zovem se Iva
To je nebitno
Imam nekoliko poroka
Moje postove rijetko ko razumi
Volim svoj grad
Volim more
Ne volim emare
Vrlo san komplicirana
Nepredvidljiva
Temperamentna
Snalažljiva
Osjećajna
Ponekad agresivna
...
a ponekad previše postojim
Volim se zabavljat
Mrzim depresiju
Obozavam crtat
Obožavam muziku
Imam jezive snove.
END OF ALL HOPE
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth
No will to wake for this morn
To see another black rose born
Deathbed is slowly covered with snow
Angels, they fell first but I'm still here
Alone as they are drawing near
In heaven my masterpiece will finally be sung
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
Wounded is the deer that leaps highest
And my wound it cuts so deep
Turn off the light and let me pull the plug
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth
Mandylion, without a face
Deathwish without a prayer
End of hope
End of love
End of time, the rest is silence
Mandylion, without a face
Deathwish without a prayer
End of hope
End of love
End of time, the rest is silence
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
END OF ALL HOPE!!
A ti si bila prva u redu i gledala ono što nitko ne vidi
Ti si bila zadnja u redu i ponosno stajala i lagano trulila.
Te noći kiša je snažno padala, ispirala smrtne grijehe sa prašnjavih ulica, noslila ih sa sobom u bezdan mraka što se nazirao u daljinji...
Te noći ona je ležala nepomično, dopuštajući da joj kiša opere misli...
Curile su iz nje, tiho žuboreći same sebe.
Vidjela si kako odlaze daleko, čula si što pričaju... tiho, šapuću, sljedila si ih pogledom dok se nisu izgubile pod tuđim nogama, odnešene, nikad pročitane.....
Uhvaćene munjom koja para zrak i razdire tamu načas su se otvorile samo za tebe pokazale put kojim moraš ići, jer svijeću u tvojoj ruci odavno je ugasila oluja...
Prvi izbor, zadnja prilika na relaciji između vremena. NIkad se ne propušta, nikad ne osluškuje niti se ikad čuje, samo je tu zajedno sa jednim običnim trenutkom, nikad pepoznatljiva.
Zajedno s uzrokom i ugašenom svjećom koja osvjetljava njezino tijelo stojiš, nepomično.
Da li je moguće. Znam.
Ti...
TI si ona.
Izgovaraš svoje nedovršeno "Ja" i odlaziš, bez kretnje daleko u smejru koji ti nikad nije bio pokazan. Stojiš ponosno, lagano truliš.
Remember, my child: Without innocence the cross is only iron, hope is only an illusion and Ocean Soul's nothing but a name...
The Child bless thee and keep thee forever...
Svitanje. Onaj gorki osjećaj smrti, onaj ustajali miris truleži i spaljene kože. Krici su ostali visjeti u zraku tako nepomično, lagano blijedeći kroz vremena. Umiruća legenda, zaista je tužno koliko priča nikada neće biti izgovoreno, koliko priča neće izaći na svijet već će ostati zauvijek neispričane plaho sjećajući se vremena kojem su svjedočile. Možda je i uzalud tražiti nedovršeni krik u zraku, jer tko želi sebi nanjeti muku da ga mora dovršiti, vraćajući se u vrijeme u koje ne pripada, u vrijeme za koje nije predviđeno, u vrijeme u kojemu ne smije biti, koje nije dopušteno.
Zašto onda skrivaš pogled?
Pa pogledaj u koje si se vrijeme vratila, i pogledaj, da li si našla što si tražila?
A ti si šuteći ispričala povijest, bez glasa si slomila čašu u mojoj ruci, tonom koji lomi staklo onako nemilosrdno. A ja sam bez očiju vidjela što nisam smjela, u krivi trenutak sam progledala.
Krivo vrijeme draga, posve zabranjeno za nas.
Zatvori se u krug, zašto me ne slušaš? Zašto mi uporno prislanjaš nož uz vrat, taj tračak svjetla u tvojoj kosi, zašto ga nosiš. Zašto se gubiš i nalaziš i istom trenu?
Preko urušenog mosta prelaziš, ne radi to.
My fall will be for you, my love will be in you, you were the one to cut me, So I'll bleed forever....
