Suznih ociju izasla sam iz kina..Gledajuci film(P.S.Volim te) vrtile su mi se razne slike pred ocima,toliko propustenih prilika, toliko presucenih rijeci, misli, zelja...Zivot nam je jedan dan,i nikad ne znas kada ce doci taj trenutak kad ce se kraj pojaviti..tiho i necujno prikovat ce se za nasa vrata.Koliko smo si samo puta rekli ''Ima vremena''..Jesmo li sigurni da ima vremena?Vremena nikad dovoljno, jer ni ja kao ni ti, ne znamo sto ce biti sutra, di cemo biti..
Razne situacije vladaju nasim zivotima, neke prihvatimo bez obzira na posljedice, nekad se cak i opecemo i
ranjeni izadjemo iz svega..Ali barem znamo da smo pokusali, da smo iskoristili to vrijeme, sansu, tu danu situaciju..Sa druge strane su one situacije koje nismo iskoristili, a koliko smo se puta zbog toga kajali?Nismo probali i primili sto nam se nudilo, ne znamo kako bi sve zavrsilo..samo smo stajali prekrizenih ruku ne cineci nista..Sta to nije gore nego da pokusas pa i da se opeces?Barem znas da si nesto pokusao..Zivot je kratak, prekratak..da bi stvari odgadjali za sutra..jer nikad ne znas kad je za tebe posljednje sutra..Osjecaji potisnuti milijun puta?!Zasto?Zbog srama, straha od prekida, straha od pogresaka?Strah od prica koje ce sljdeci dan kruziti gradom?Trebamo se prepustiti, sve zaboraviti, samo naprijed krenuti..Jer prilike su nam dane, i u tome trenutku moramo samo smisliti kako ih ostvariti, i na sve drugo zaboraviti..U filmu me najvise zaboljelo to sto se ona uvijek svadjala sa njime, i nabijala mu krivnju, umro je i ona si nije mogla oprostiti sto mu je to radila..Cemu vode svadje?Sve se moze u miru rijesavati, razgovorom, isto tako, ljudima treba oprastati..
Zivot treba zivijeti najbolje sta znas, svaka minuta, svaki sat, nek bude tvoj..Tvoje dijelo nacinjeno ljubavlju i trudom..Ne mozemo se samo oslanjati na vrijeme, jer nitko nam ne garantira koliko ga ima..treba se mrdnuti i poduzeti nesto, ne samo gledati..Zivot nisu pitanja ''Sta ce biti..'' zivot su dijela koja su nam dana, sanse, a na tebi je da ih iskoristis i upotpunis svoj zivot..Bez odgadjanja, jer nitko ti ne garantira da ces imati opet priliku dokazati se, nitko ti ne garantira reprizu..vaki dan treba zivijeti kao da nam je posljednji..

Uzivajte mi;))

Opet su pale..Male kristalne suze kotrljale su se niz moje lice..Stigla sam kuci, ne znam dali sam bila ljuta ili tuzna..Ne, bila sam razocarana..u zivot.Nije vazno sto se dogodilo, nisu vazni glumci ni njihove uloge,scena..vazan je onaj jedan cin.Oprostit nemam sta, ali zaboravit necu moci..Jer prve se stvari ne zaboravljaju nikad..Nisam ni slutila da ce se to meni dogoditi..Ali ne gledam na to sa mrznjom, jos jedan dokaz koji me udario u glavu i dokazao mi da nista nije savrseno.Pa ni to, to sto sam oduvijek smatrala najsigurnijom i najstabilnijom ''pojavom'' u mome zivotu..Ali znaj, kad te svi napuste, kad te zabole i ponize ja cu uvijek biti tu, meni se uvijek mozes vratiti..
No dobro, ovo mi je bilo najgore Valentinovo..sve mi se nakupilo.
Lezala sam u hladnoj sobi, brojna su mi se pitanja motala mislima..
Pitala sam se u suzama, dali je nekome stvarno stalo do mene?Koliko ja ljudima znacim, znacim li im uopce?Gledaju na mene na nekog prolaznog ili na nekog tko ce jos dugo ostati u njihovom zivotu?Zele li oni mene uopce uz njih??Plakala sam..Pitanja nisam nigdje nalazila, razocarala sam se..potonula jos dublje.
Koliko sam samo puta rekla ali i napisala..''Meni je obrazovanje na prvome mjestu, stan, posao, novac..''Koga ja lazem?Vazno mi je to, naravno..ali te rijeci, taj moj stav, to je samo celicna maska koju godinama nosim na sebi..

Htijela bi imati nekoga za sebe, nekoga tko ce brinuti za mene, kome ce stati do mene,..netko kome cu biti jedina i najbolja..ali ja znam, toga vise nema..rijetki su slucajevi..Mene je nada uvijek vodila, ali ta nada je svakim danom sve manja..Nade ima i danas, nije bitno koliko ali ima je, pitam se cemu sva ta nadanja...uzaludna.
Bojim se jako..da ne ostanem sama, te samoce i napustenosti me najvise strah.Ne zelim ostati sama..Poznajem puno ljudi, dolazak u Rijeku omogucio mi je jos puno novih poznanstva..drago mi je zbog toga, ali ti ljudi..poznanici cu.Sa njima se mozes zabaviti, nasmijati, opustiti, popricati..ali svoju dusu njima nebi mogla otvoriti, svoje osjecaje njima iznijeti..Imam NJU, ali bojim se da je jednom nebi izgubila..
Sjetim se NJEGA..Prekjucer me pitao sta bi mogao kupiti curi za Valentinovo..a blento moj..
Ne znam kakvim ga ocima danas gledam, zbunjena sam..Odavno sam odustala od svega toga, onaj visak se povukao..Ali njemu se mogu povijeriti, reci mu svaku sitnicu, sve..Kad mu pricam obuzme me osjecaj sigurnosti, znam da nece biti izdaje, znam da ce me saslusati, razumijeti..savjetovati ili podrzati.Ne znam zasto, njemu mogu sve reci..hvala mu barem za to..

A ne znam, mislim da zivim u pogresnom vremenu, meni bi pasalo davno 15.stoljece.
Previse sa osjecajna, romanticarka, ma ljubav, emocije..tipicna Riba..Zivim sa snovima i mastama u nadi u neki bolji svijet, ljude, dogadjaje..U ruznome uvijek pokusam naci nesto lijepo i svoj pogled uprem ka tome..Ali nazalost, ruzno danas prevladava nad lijepim..I svaki put kad sam zagledana u lijepo, ruzno mi se odbije o glavu..

Pozdrav;))

ja se malo raspisala...

SRETNO VALENTINOVO!!!!!

''Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske
a ljubavi ne bih imao
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar proricanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
...
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.''


Eto sta da vam napisem..
Volite, grlite, ljubite, mazite i pazite..
A vi koji ste kao i ja..bit ce jos prilika..nedajte se!Mi nastupamo sljedece godine..

Puno puta u zivotu se dogodi da pravu snagu ljubavi shvatimo tek kad ju u potpunosti izgubimo. Neki sretnici shvate njenu velicinu i snagu na vrijeme pa je objerucke prihvate i prepuste joj se. Manje sretni je propuste i provedu dosta vremena zaleci za propustenim. Skeptici ju vazu, analiziraju, odmjeravaju. Pesimisti joj ne vjeruju. No ima i onih trenutaka kada Vrijeme cini cuda za Ljubav.Ne vjerujete mi?Ljubav mi je ispricala sljedecu pricu, a na vama je da odlucite hocete li joj vjerovati ili ne..

Jednom jako, jako davno postojao je jedan otok gdje su zivjeli osjecaji: Sreca, Tuga, Znanje, Tastina, i svi ostali ukljucujuci i Ljubav.
Jednog dana su saznali da ce otocic potonuti, pa su se svi krenuli spasavati. Ljubav je zeljela ostati do zadnjeg trenutka, vjerna i odana svom otocicu no, kad je otocic gotovo nestao, ipak je odlucila zatraziti pomoc.Bogatstvo je upravo prolazilo kraj nje u svom velikom, luksuznom brodu kada ga je Ljubav zapitala moze li ju povesti sa sobom.Bogatstvo je gotovo srdito odgovorilo da ne moze jer nema mjesta za nju sa obzirom da mu je brod ispunjen srebrnjacima. Ljubav je za pomoc odlucila zamiloti Tastinu koja je upravo prolazila pokraj nje u prelijepom brodicu.''Tastino molim te pomozi mi!'', zavapila je ljubav, na sto joj je Tastina odgovorila:''Ne mogu ti pomoci Ljubavi, sva si mokra i mogla bi mi unistiti brod.'' Tuga je bila u blizini i Ljubav ju je zamolila za pomoc. ''Molim te, povei me sa sobom'' tiho je zatrazila Ljubav.''Oh...Ljubavi toliko sam tuzna i zelim biti sama.'' odvrati Tuga i odjedri sama dalje. Sreca je takodjer prolazila kraj Ljubavi no kako je bila presretna nije ni cula njezin poziv u pomoc.

Odjednom se zacuo glas koji je rekao ''Dodji Ljubavi, ja cu te povesti''.Bio je to jedan starac kojeg je Ljubav, ushicena i presretna, zaboravila pitati ime.Kada su stigli na kopno, starac je posao svojim putem prije nego sto ga je ljubav mogla pitati tko je.Znajuci koliko duguje stracu, Ljubav se obratila Znanju, mudrom starcu za pomoc otkrivanja identiteta dobrog starca koji joj je pomogao.Znanje joj je odgovorilo ''Vrijeme''.Ljubav je zastala u cudu i pitala zasto joj je Vrijeme pomoglo, na sto se Znanje nasmijesilo mudrim smijeskom i odgovorilo ''Zato sto samo Vrijeme moze shvatiti koliko je velika i snazna prava Ljubav''.

Blizi nam se Valentinovo

Sjecam se jednom mi je profesor rekao da je za nocne smjene bolje zaposljavati konobare(koji su uz to i zgodni..) nego konobarice.Sve je to posao..Jer, ako rade zgodni konobari zbog njih ce dolaziti cure, a za curama i decki..Ako pak zaposlite zgodne konobarice, dolazit ce decki koji ce po cijele veceri zuriti u njih..Sto ostale cure uopce nece privlaciti, te nece ni dolaziti zbog nekakve ''konkurencije''..Ma sve je to posao, znaju oni sta rade i kako da zarade..

Naime, vecina od nas je barem jednom isla na neka mjesta upravo zbog konobara..Cavrljanje sa frendicom, kavice koje se produze na nekoliko sati, i uz sve to skicanje zgodnog konobara..Kojeg gledas cijelo vrijeme i trudis se uhvatiti njegov pogled, a ako ti i uspije nabacis pokoji smijesak..I kad te skuzi, nema sretnije od tebe..Mislis si ''Biti ce nesto''..I tako vi se upoznate, ti po cijele dane visis tamo na kavama, uspijete se nekako zblizit,tj.ti mislis da ste se zblizili ali on misli samo na sex.Vucarate se vi nekoliko dana, ti sva u oblacima jer imas konobara, wow!!!Samo dok jednog dana ne vidis da to sve isto radi sa nekom novom curicom..Iste price od rijeci do rijeci, isti pokreti, ista djela..Upraksirani su oni odavno..
Ova tema mi je sinula sinoc, dok sam se vracala u prosle dane..Sjecala sam se svih koji su prosli kroz moj zivot..
I sta?Skuzila sam da su vecina od njih bili konobari..Ma sta vecina, skoro svi..A to je tuzno..i jadno..
Pa se onda ja pitam kako nije nista bilo sretno?heh mala moja luda glavo..

Konobari su inace zgodni, lijepi, slatki, bla bla..Duhoviti i zabavni sa predobrim forama i foricama.Ali sve je to njihov posao..Jednom sam negdje procitala da oni koji mogu birati a da nisu bas pravi ljepotani sa debelim novcanikom ili pak da ne voze Lamborghini, da su to konobari.I sto je i istina..
Ali moramo znati da konobarima tijekom jedne veceri pred sankom prodje na stotine cura, ali, to je samo tjekom jedne veceri..Pa vi dalje zbrajajte..Ne smijese se oni samo nama..Naravno smijesiti ce ti se dok ne odes, ali onda dolazi druga, pa druga..i tako u vjecnost..To je njihov zakon..
Cast iznimkama, ne kazem da nema onih ''postenih'' ..Ali vecini od njih, a pogotovo onim ''nocnim'' sve mi smo samo jedne od mnogih...jos jedan ulov.

Evo, od kad znam za sebe ljubav mi nikad nije bila na prvome mjestu..
Oduvijek sam mastala o faxu, dobro placenom poslu, mastala sam o odijelu i aktovci, o napredovanju..mastala sam kako cu nekad imati nesto svoje..Biti ce tu prijatelji, izlasci, uvijek sredena i dotjerana..sta mi jos fali?
Te maste ili nazovimo ih snovi, jos i danas me vode..i ja sam sve svoje sile uprela u ostvarenje tih snova, to je nesto sto me vodi..i znam da ce jednom biti kako je mastano, ako ne u potpunosti, onda barem nesto..
U svemu tome nikad nisam zamisljala muza, djecu, kucanske poslove tipa; peglanje, kuhanje, ciscenje..To mi nikad nije palo na pamet..I danas tako razmisljam..
I ne zanima me da li je to dobro ili ne..ne zanima me kakve ce to posljedice imati..
Ja uzivam u svome zivotu, imam sve sto pozelim, ne ovisim o nikome(zna se na sta mislim, jer o roditeljima jos uvijek ovisim;)), ja znam da ja uzivam u svojoj slobodi...
Oduvijek je tako i bilo, bilo je nekih vezica, ali nista to nije trajalo..Jer nisam htijela da traje..sloboda i neovisnost su mi oduvijek na prvome mjestu..i toliko to cijenim..
Gledam sadasnjost..
Fax, kave i cavrljanja sa frendicama, obavezni vecernji izlasci, naravno sa frendicama..Radis sta hoces, ides di hoces..Slobodan si ko ptica..Uzivam, ne mogu reci da nije tako..I bez ''njih'' dan mi je ispunjen,tj.prepunjen..Nemam nekoga tko ce me provjeravati, kome cu se morati opravdavati, nemam nekoga tko ce mi i ono malo slobodnog vremena zauzeti..I meni sve to pase!Ja cijenim svoju slobodu, i ne zelim ju mijenjati..
U zivotu zelim sve sama postici, zelim imati svoj stan, dobar posao, svoj novac..prijatelje..I meni nista ne fali..!!!
Znam, kao i svi i ja ponekad malo posrnem, i neka me nostalgija obuhvati, pozelim osjetiti ono nesto..Ali prodje me i to, jer sloboda uvijek pobijeđuje..i meni je super..
Mislim da vise nismo u onom vremenu kad zene ovise o muskarcima..daleko smo od toga, zene su postale netko, znacajne su..bilo je i vrijeme..

Volim djecu..Ali za to postoje i posvojenja,i mnoge slicne stvari..nije nuzno da treba otac..ima samohranih majki na stotine u danasnje vrijeme.Ali djeca dolaze kad se zivot stabilizira, kad se stane na noge sa vlastitim stanom i dobrim poslom, koji ce omoguciti srestva za uzdrzavanje i odgajanje..
Muz ce vjerovatno jednom doci, ali znam da ne jos dugo dugo..Mozda bude ljubav, a mozda i bude samo potreba za nekim..U danasnje vrijeme ljudi stupaju u brak sve kasnije...ili ne stupe nikako..jer u tim ''kasnim'' godinama i nije bas lako naci nekoga..Ali naravno, i muz dolazi tek nakon karijere i stana, jer moje misljenje je da svaka zena treba imati neku svoju stabilnost nesto na sta se moze osloniti.Kao prvo treba imati novac i posao, novac da si sama kupuje svoje stvarcice bile nepotrebene ili ne, a ne da joj se netko nabacuje na nos zbog jos jednih ''nepotrebnih'' hlaca ili maskare..Posao nam treba jer na poslu sretnemo mnogo ljudi, kroz posao se zabavljamo, dobro nasmijemo, istracamo, uzivamo jednostavno..sredimo se i izadjemo iz kuce.Cemu vise biti kucanice??Po cijele dane doma, nepocupanih obrva i prljave kose?Rintaju same doma dok im se muzevi zabavljaju na poslu?NE!I jos kad dodju doma kazu da nista po cijele dane ne rade..O ne, toga nece biti kod mene..
Stan nam treba..Zasto?Pa da zivimo u njemu sa muzem i izbacimo ga kad nam dosadii..ili pak ako odes kod njega zivijeti, i izbaci te iz kuce..Neces valjda na ulicu ili nazad kod roditelja?Ne, u svoj stan ces..

SRETAN TI RODJENDAN..:))
Radosna se pjesma pjeva
veseli su nocas svi
tvoj rodjendan proslavljamo
nek' je sretan, ljubavi

Srecan ti rodjendan sunce moje drago
volim te, volim, ti si moje blago
neka ti cvjece u zivotu cvjeta
i srecna zivi mnogo, mnogo ljeta

Nek' je svakom puna casa
nazdravi nam sada ti
i da pjesmu rodjendansku
zapjevamo skupa svi

Sreca nek' te svuda prati
to je zelja sviju nas
da ti bude u zivotu
prepun srece svaki cas

SRETAN TI ROĐENDAN MALA!!!
ZELIM TI SVE NAJBOLJE!!!

Ej, bas sam happy!
Sad napokon imam punoljetnu osobu uz sebe, a ne neku klinku..
koja se sverca subotom navecer;))


Koliki si buket dobilaaa;))

VOLIM TE!!!