Evo, od kad znam za sebe ljubav mi nikad nije bila na prvome mjestu..
Oduvijek sam mastala o faxu, dobro placenom poslu, mastala sam o odijelu i aktovci, o napredovanju..mastala sam kako cu nekad imati nesto svoje..Biti ce tu prijatelji, izlasci, uvijek sredena i dotjerana..sta mi jos fali?
Te maste ili nazovimo ih snovi, jos i danas me vode..i ja sam sve svoje sile uprela u ostvarenje tih snova, to je nesto sto me vodi..i znam da ce jednom biti kako je mastano, ako ne u potpunosti, onda barem nesto..
U svemu tome nikad nisam zamisljala muza, djecu, kucanske poslove tipa; peglanje, kuhanje, ciscenje..To mi nikad nije palo na pamet..I danas tako razmisljam..
I ne zanima me da li je to dobro ili ne..ne zanima me kakve ce to posljedice imati..
Ja uzivam u svome zivotu, imam sve sto pozelim, ne ovisim o nikome(zna se na sta mislim, jer o roditeljima jos uvijek ovisim;)), ja znam da ja uzivam u svojoj slobodi...
Oduvijek je tako i bilo, bilo je nekih vezica, ali nista to nije trajalo..Jer nisam htijela da traje..sloboda i neovisnost su mi oduvijek na prvome mjestu..i toliko to cijenim..
Gledam sadasnjost..
Fax, kave i cavrljanja sa frendicama, obavezni vecernji izlasci, naravno sa frendicama..Radis sta hoces, ides di hoces..Slobodan si ko ptica..Uzivam, ne mogu reci da nije tako..I bez ''njih'' dan mi je ispunjen,tj.prepunjen..Nemam nekoga tko ce me provjeravati, kome cu se morati opravdavati, nemam nekoga tko ce mi i ono malo slobodnog vremena zauzeti..I meni sve to pase!Ja cijenim svoju slobodu, i ne zelim ju mijenjati..
U zivotu zelim sve sama postici, zelim imati svoj stan, dobar posao, svoj novac..prijatelje..I meni nista ne fali..!!!
Znam, kao i svi i ja ponekad malo posrnem, i neka me nostalgija obuhvati, pozelim osjetiti ono nesto..Ali prodje me i to, jer sloboda uvijek pobijeđuje..i meni je super..
Mislim da vise nismo u onom vremenu kad zene ovise o muskarcima..daleko smo od toga, zene su postale netko, znacajne su..bilo je i vrijeme..

Volim djecu..Ali za to postoje i posvojenja,i mnoge slicne stvari..nije nuzno da treba otac..ima samohranih majki na stotine u danasnje vrijeme.Ali djeca dolaze kad se zivot stabilizira, kad se stane na noge sa vlastitim stanom i dobrim poslom, koji ce omoguciti srestva za uzdrzavanje i odgajanje..
Muz ce vjerovatno jednom doci, ali znam da ne jos dugo dugo..Mozda bude ljubav, a mozda i bude samo potreba za nekim..U danasnje vrijeme ljudi stupaju u brak sve kasnije...ili ne stupe nikako..jer u tim ''kasnim'' godinama i nije bas lako naci nekoga..Ali naravno, i muz dolazi tek nakon karijere i stana, jer moje misljenje je da svaka zena treba imati neku svoju stabilnost nesto na sta se moze osloniti.Kao prvo treba imati novac i posao, novac da si sama kupuje svoje stvarcice bile nepotrebene ili ne, a ne da joj se netko nabacuje na nos zbog jos jednih ''nepotrebnih'' hlaca ili maskare..Posao nam treba jer na poslu sretnemo mnogo ljudi, kroz posao se zabavljamo, dobro nasmijemo, istracamo, uzivamo jednostavno..sredimo se i izadjemo iz kuce.Cemu vise biti kucanice??Po cijele dane doma, nepocupanih obrva i prljave kose?Rintaju same doma dok im se muzevi zabavljaju na poslu?NE!I jos kad dodju doma kazu da nista po cijele dane ne rade..O ne, toga nece biti kod mene..
Stan nam treba..Zasto?Pa da zivimo u njemu sa muzem i izbacimo ga kad nam dosadii..ili pak ako odes kod njega zivijeti, i izbaci te iz kuce..Neces valjda na ulicu ili nazad kod roditelja?Ne, u svoj stan ces..

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.