Marketing
Ovo nije moje vrijeme..
Opet su pale..Male kristalne suze kotrljale su se niz moje lice..Stigla sam kuci, ne znam dali sam bila ljuta ili tuzna..Ne, bila sam razocarana..u zivot.Nije vazno sto se dogodilo, nisu vazni glumci ni njihove uloge,scena..vazan je onaj jedan cin.Oprostit nemam sta, ali zaboravit necu moci..Jer prve se stvari ne zaboravljaju nikad..Nisam ni slutila da ce se to meni dogoditi..Ali ne gledam na to sa mrznjom, jos jedan dokaz koji me udario u glavu i dokazao mi da nista nije savrseno.Pa ni to, to sto sam oduvijek smatrala najsigurnijom i najstabilnijom ''pojavom'' u mome zivotu..Ali znaj, kad te svi napuste, kad te zabole i ponize ja cu uvijek biti tu, meni se uvijek mozes vratiti..
No dobro, ovo mi je bilo najgore Valentinovo..sve mi se nakupilo.
Lezala sam u hladnoj sobi, brojna su mi se pitanja motala mislima..
Pitala sam se u suzama, dali je nekome stvarno stalo do mene?Koliko ja ljudima znacim, znacim li im uopce?Gledaju na mene na nekog prolaznog ili na nekog tko ce jos dugo ostati u njihovom zivotu?Zele li oni mene uopce uz njih??Plakala sam..Pitanja nisam nigdje nalazila, razocarala sam se..potonula jos dublje.
Koliko sam samo puta rekla ali i napisala..''Meni je obrazovanje na prvome mjestu, stan, posao, novac..''Koga ja lazem?Vazno mi je to, naravno..ali te rijeci, taj moj stav, to je samo celicna maska koju godinama nosim na sebi..
Htijela bi imati nekoga za sebe, nekoga tko ce brinuti za mene, kome ce stati do mene,..netko kome cu biti jedina i najbolja..ali ja znam, toga vise nema..rijetki su slucajevi..Mene je nada uvijek vodila, ali ta nada je svakim danom sve manja..Nade ima i danas, nije bitno koliko ali ima je, pitam se cemu sva ta nadanja...uzaludna.
Bojim se jako..da ne ostanem sama, te samoce i napustenosti me najvise strah.Ne zelim ostati sama..Poznajem puno ljudi, dolazak u Rijeku omogucio mi je jos puno novih poznanstva..drago mi je zbog toga, ali ti ljudi..poznanici cu.Sa njima se mozes zabaviti, nasmijati, opustiti, popricati..ali svoju dusu njima nebi mogla otvoriti, svoje osjecaje njima iznijeti..Imam NJU, ali bojim se da je jednom nebi izgubila..
Sjetim se NJEGA..Prekjucer me pitao sta bi mogao kupiti curi za Valentinovo..a blento moj..
Ne znam kakvim ga ocima danas gledam, zbunjena sam..Odavno sam odustala od svega toga, onaj visak se povukao..Ali njemu se mogu povijeriti, reci mu svaku sitnicu, sve..Kad mu pricam obuzme me osjecaj sigurnosti, znam da nece biti izdaje, znam da ce me saslusati, razumijeti..savjetovati ili podrzati.Ne znam zasto, njemu mogu sve reci..hvala mu barem za to..
A ne znam, mislim da zivim u pogresnom vremenu, meni bi pasalo davno 15.stoljece.
Previse sa osjecajna, romanticarka, ma ljubav, emocije..tipicna Riba..Zivim sa snovima i mastama u nadi u neki bolji svijet, ljude, dogadjaje..U ruznome uvijek pokusam naci nesto lijepo i svoj pogled uprem ka tome..Ali nazalost, ruzno danas prevladava nad lijepim..I svaki put kad sam zagledana u lijepo, ruzno mi se odbije o glavu..
Pozdrav;))
ja se malo raspisala...
Post je objavljen 15.02.2008. u 12:55 sati.