Komentari

fragmenti2.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • V

    ,

    avatar

    02.12.2025. (15:30)    -   -   -   -  

  • marival11

    Ni praporci nisu rasplinuli neku tugu koja se uvukla u mene dok sam čitala....i zbog dide i unuka koji se boje konja ...nekad davno voljeli smo što i naše bake i djedovi ...

    avatar

    02.12.2025. (18:57)    -   -   -   -  

  • brgljez

    Ovo je najjače:
    Navuče sjenu na oči i ponovno bude onaj davni, živahni dječačić koji puca od ponosa dok sjedi na kolima do dide koji mu daje da svojim ručicama pridržava kajase njegovih ljubimaca.
    - Jel ti lipo, Tunja? - pitao bi ga djed pridržavajući rukom šešir da ga vjetar ne otpuše.
    - Lipo mi je, dida, ja najviše i volim ovako s tobom!

    avatar

    02.12.2025. (19:09)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni1

    Sjajno!

    Kao da Kozarca iščitavam

    avatar

    02.12.2025. (21:03)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Divno.

    avatar

    03.12.2025. (08:06)    -   -   -   -  

  • ap-placenici

    Stari se...

    avatar

    03.12.2025. (15:53)    -   -   -   -  

  • V

    marival11, stalne promjene su neminovne... i svaka skoro u jednakoj mjeri donosi i napredak i žaljenje.

    brgljez, da, mislim da svi imamo takve nekakve slične prizore zauvijek zacrtane u sjećanju :)

    AnnaBonni1, hvala :)

    Kockavica, hvala :)

    ap-placenici, ... od prvog dna dolaska na ovaj svijet. Ali starenje donosi udrost (barem bi trebala :O)
    Ja se sjećam kad me na dvadeseti rođendan uhvatila panika jer mi se činilo da je to previše godina... sada uopće nemam taj osjećaj :))

    avatar

    04.12.2025. (15:39)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Eh da...
    Uvijek sa tugom gledam te manifestacije po Slavoniji.
    Sve te silne nošnje, još nešto preostalih konja i zaprega, sva sila tamburaških sastava koja o selu i običajima pjeva ...sve mi je to nekako - u ništa.
    Divan ti je zapis, kako Ane reče, baš kao u Kozarca

    avatar

    05.12.2025. (17:26)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...