Komentari

radivjetra.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Mariano Aureliano

    .

    avatar

    09.11.2025. (17:33)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Što je ovo, gay-pride? Di su cure? ;)
    Dečki se uvijek uvale u neprilike kad se idu čoporativno kulturno uzdizati.

    avatar

    09.11.2025. (20:17)    -   -   -   -  

  • luki2

    Strašno!:(((((( Gledajući samo, hvata me tuga.:(((

    avatar

    09.11.2025. (22:07)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @Dvi, tri rici... - Tu sam fotku stavio jer se na njoj vide plakati za cajke, za Milicu Pavlović 14. studenog i za Peđu Jovanovića 21. studenog. Scenu Torcidaša netko je snimio u subotu, 8. studenog, pretpostavljam u Marmontovoj, uoči ili poslije Torcidinog prosvjeda protiv pritvaranja nacista iz njihovih redova. Na slici je, dakle, prikazano sve licemjerje, sva bijedna lažljivost kako dotičnih drugara tako i njihovih mentora što dirigiraju iz sjene.

    avatar

    10.11.2025. (00:30)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @luki2 - Kad god gledam taj isječak iz filma Cabaret, osjećam jezu i užas. Prvi put sam ih - kao vrstu ostvarenja noćne more - osjećao 1990. nakon pobjede Tuđmana na prvim demokratskim izborima, kad su ljudi masovno, gotovo plebiscitarno, bili zaneseni mračnim polunacističkim domoljubljem, a na sve je strane izbijala mržnja prema Srbima, koja je bila sve opasnija, sve malignija (o Miloševiću i njegovoj tobožnjoj težnji da zaštiti hrvatske Srbe i Jugoslaviju, iza koje se, naravno, krila velikosrpska aspiracija, mislim da nema smisla govoriti, o tome manjeviše sve znamo). Ovog ljeta i jeseni ponovno na isti način osjećam tu istu jezu i taj isti užas, jer vidim što se sprema, što se već prevalilo preko brda i dobiva na zamahu - još jednom čisto, nepatvoreno Zlo i još jednom u nacističkom ruhu.

    Cabaret je filmski mjuzikl iz 1972. u režiji Boba Fossa s glumačkom ekipom koju čine Liza Minnelli, Michael York i Joel Grey. Radnja filma je smještena u Berlin u vrijeme Weimarske republike, 1931. godine, pred dolazak Hitlera na vlast.

    avatar

    10.11.2025. (00:52)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Kristalna noć je upozorenje kamo krivotvorenje domoljublja može dovesti

    avatar

    10.11.2025. (01:36)    -   -   -   -  

  • NF

    Cabaret je moćan film, malo sam istraživao tu berlinsku dekadenciju uoči i za vrijeme velikog rata, te uspoređivao mada je to neusporedivo, s iranskom uoči islamske revolucije, paralelni podzemni život tamo doduše nikad nije potpuno poražen. I kod nas u Rijeci za vrijeme rata kad smo ugostili puno izbjeglih na malom prostoru je svakako bilo zanimljivije i ljudskije nego na ratištu. Čitam kod Natasche Strobl koja obično iznosi surove istine da je zadnji masovni ruski napad skoro u potpunosti onemogućio ukrajinskom državnom divu opskrbu električnom energijom stanovništva :(((
    A Hrvatska, mi umirovljenici ionako imamo samo jednu brigu, od prvog do prvog, Sartre je nastavio svoj angažman do kraja života, rezultat je bio samo da je brže oslijepio, sinoć sam nešto o njegovom posjetu Baaderu pod stare dane natuknuo u komentaru kod Huca...

    avatar

    10.11.2025. (07:30)    -   -   -   -  

  • kokošjaje

    Bome budućnost pripada i "medijima za informiranje javnosti" i to ne bilo kakvih . Sudeći po kreativno režiranom uratku koji možemo vidjeti ovih dana, vještina i posvećenost režiji govori da im Spilberg nije ni koljena, Jurrasic park se čini kao dokumentarac.
    Dakako, zapad je i dalje bastion slobode i demokracije, samo eto, tu i tamo im se omakne "kontroverzni" stil izvještavnja, u svih ostalih 99.9% slučajeva samo im je istina na pameti.

    avatar

    10.11.2025. (12:52)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @kokošjaje - Misliš na BBC? Nemoj meni ostavljati da dešifriram kaj si štel reći. Ako medije gledamo energetski, recimo da si utvaramo da možemo očitavati energije, onda se jasno vidi da su oni sami sebi svrha, dakle imaju, tobože, neki informativni servis, no on ili preuzima od HINA-e i srodnih međunarodnih javnih servisa ili teme obrađuje po strogo određenoj špranci, čija je svrha da isporuči gledateljstvu ugodan paket nečega, svakako ne paket istine. Pritom je nebitno jesu li mediji malčice više lijevo orijentirani ili malčice više desno, u oba slučaja nije bitna istina, već odrađivanje naučene igre, koja se često zove "profesionalnim pristupom". Budući da to, naravno, nije od jučer već traje desetljećima, raja se već odavno formirala u skladu s tim "profesionalnim pristupom" pa joj do istine - što svjesno, što podsvjesno - uopće nije stalo, stalo joj je do toga da se osjeća ugodno u "stanju informiranosti". Kako je to vani, u EU i UK recimo, ili u USA, ne znam, ali pretpostavljam da je slično. Ovo malo što sam pročitao o BBC-jevom manipulativnom režiranju dijelova Trumpovih govora u jednu cjelinu zapravo je, po meni, više tragikomično nego kontroverzno jer je neprofesionalno režiranje/montiranje zapravo bilo u većem dosluhu s istinom nego što se na prvu može misliti. Tek, novinari su se bili malo zaigrali u želji da kroz manipulaciju prikažu Trumpa kakav on zaista jest, a sada nakon što su se osramotili pred cijelim svijetom ispast će da Trump ni slučajno nije nagovarao svoje pristaše i obožavatelje da napadnu Capitol, bože sačuvaj, ma di bi on. I - mora da su i sve njegove druge gadosti očito samo novinarska manipulacija lijevih, da ne kažem komunisitčkih medija uz pomoć AI-ja.

    avatar

    10.11.2025. (16:45)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @kokošjaje - Fenomen, ne od jučer, da glavni urednik dobiva naputke od nekog "odozgor", koji pak dobiva naputke direktno s vrha vladajućih, priča je za sebe. Katkad se to više primjećuje pa nam HTV liči na Bilten HDZ-a ili Televiziju Sjeverne Koreje, a katkad su stvari diskretnije, ali se kroz duži vremenski period jasno uočava "istinoljubivi" obrazac u korist vladajuće garniture i političke moći.

    avatar

    10.11.2025. (17:05)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @NF - Da, Iran i Sirija su imali prilično razvijena građanska društva; u kontekstu naših klečavaca svake prve subote u mjesecu Dežulović je svojevremeno napisao odličan tekst u kojem sve vrijeme misliš da opisuje naše prilike, a onda ti na kraju da do znanja da je govorio o Iranu prije uspostave islamske republike, a kad su i kod njih već bili započeli "klečavci" sa svojim naoko benignim i od strane građanstva ismijavanim aktivnostima. Kad spominješ kako je Sartre nastavljao s angažmanom do kraja života, to me podsjetilo na jedan nedavni intervju s Dežulovićem, gdje je ovaj rekao kako je svjestan toga da "džaba kreči", ali da ne može drugačije nego pisati i reagirati.

    avatar

    10.11.2025. (17:17)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Helena Puljiz za N1. Nije da se baš u svemu s njom slažem, ali ipak u većini.

    avatar

    11.11.2025. (01:24)    -   -   -   -  

  • luki2

    Isti osjećaj pri gledanju "Cabareta" - jeza:((((( Bilo je davno, i tada nisam znala sve poveznice.....Ipak, osjećaj je bio tu....:(((( Hvala Ti na odgovoru.

    avatar

    11.11.2025. (01:40)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Moj komentar @Anaboni na anketi:

    @AnnaBonni1 - Nacionalizam je već sam po sebi neka vrsta duševne bolesti. A što onda reći o naci-nacionalizmu?! Kad čovjek o sebi voli reći da je Hrvat, u nacionalističkom smislu, on je već jednom nogom na psihijatriji. Sasvim nešto drugo je građanska definicija Hrvata. O Dejanu Medakoviću guglam zadnjih nekoliko dana puno i neke mi stvari postaju jasnije. Naime, Srbija i Hrvatska su već i prije 1990. bile kao dva različita svemira po mnogočemu, i ako netko misli da ovako poluobrazovan i s gomilom krajnje površnih i tendencioznih stajališta, više vjerovanja nego stajališta, može meritorno suditi o samom Dejanu Medakoviću, a onda čak i o ozloglašenom Memorandumu SANU-a, koji sasvim sigurno nije pročitao ni proučio kontekst njegova nastajanja kao ni popratne tekstove, onda se naprosto vara i živi u jednoj finoj zabludi poznatoj kao "specifično kontekstualno spoznajno ozračje" društvenih mikrodatosti. Mi odavde mislimo da sve znamo o tome kako su Srbi u Srbiji trebali i morali misliti i osjećati devedesetih, a oni pak misle da smo mi u Hrvatskoj morali misliti i osjećati onako kako su to oni sebi predstavili. Ni slučajno ne želim reći da je istina negdje u sredini, ne želim licitirati s istinom, samo želim reći da je u ovako ostrašćenim prilikama "srpskohrvatskog problema" malotko zaista objektivan, iako svi mi volimo misliti o sebi da smo objektivni.

    Notorni Jonjić izbacio je u javnost tu informaciju o Deklaraciji kojom se traži priznanje da je Radovan Karadžić nevin i da je Haški sud nezakonit, itd. Velika većina normalnih građana Hrvatske na osnovi toga zaključit će da je Dejan Medaković (i popriličan broj drugih akademika SANU-a i doktora znanosti) naprosto idiot, tupan, budala, izrazito nemoralna spodoba i kao zagovornik zločinca također zločinac u nekom posrednom smislu, itd. Nikada neće imati osjećaj mogućnosti kognitivne disonance ili, naprosto, upitanost kako je moguće da toliki vrsni srpski intelektualci ne vide ono što je nama očigledno, naime da je Radovan Karadžić ratni zločinac. Ne postoji zapitanost, ne postoji želja da se ta anomalija istraži, jer neobrazovana ili poluobrazovana raja naprosto ne zna i ne želi znati. Pritom, ja ne želim ovim insinuirati da je Dejan Medaković ispravno postupao, kako u vezi Memoranduma SANU-a, tako i u vezi Deklaracije vezane uz Karadžića, samo želim istaknuti da postoje slojevi i slojevi unutar Srbije i njezinog kulturnog i društvenopolitičkog slijeda događaja kroz desetljeća koje mi odavde naprosto ne razumijemo, ni mnogi hrvatski povjesničari ih ne razumiju ako se baš nisu udubili u tu materiju studiozno. Darko Hudelist studiozno je razgovarao s Dejanom Medakovićem kroz duži period, a onda, postoje i mnogi intervjui s Medakovićem za srbijanske medije kroz godine, iz te velike tiskane materije može se dobiti neki dojam o tom čovjeku koji sasvim sigurno nadilazi pojednostavljene osude hrvatskih poluobrazovanih i neobrazovanih nacionalista. Možemo se složiti oko toga da je fulao sa svojom željom da se Jugoslavija održi između ostaloga i kroz jačanje uloge Srbije u njoj, dakle kroz recentralizaciju Beograda, kao i da je fulao sa svojim potpisom u vezi Radovana Karadžića, ali - razumijemo li mi uistinu njegove motive kao i njegova saznanja u vezi ta dva slučaja, jesmo li ih propitali i saznali objektivno o njima? Naravno da ne razumijemo i da nismo, niti nas to zanima. Mi ćemo jednostavno otpisati tog čovjeka i svesti ga na ništicu. Međutim, Dejan Medaković, pa i kao srpski nacionalist, sasvim sigurno kao osobnost nije u rangu jednog Jonjića ili Penave ili Grmoje, tih smiješnih i bizarnih pajaca koji misle da je istina vazda u njihovu posjedu. Veoma je lako nekoga osuditi i otpisati, a da se nimalo ne potrudimo istražiti silno bogatstvo te osobnosti i, na koncu, njezino vanserijsko porijeklo (djed mu je bio predsjednik Hrvatskoga sabora).

    avatar

    11.11.2025. (02:56)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    A izložba "Srpkinja", vezana uz uspostavu primirja i u konačnici završetka Prvog svjetskog rata, kome ona može smetati?! Kao prvo, što to uopće znači "u tjednu" i "u mjesecu"? Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje obilježava se 18. studenog, a čak ni taj dan nije službeno Dan žalosti, dakle nema baš nikakvoga razloga da se u danima prije i poslije tog datuma pa ni na sam taj dan ne održavaju bilo kakve manifestacije, koncerti, zabave i sl.

    Je li se jučer održala predstava "Vrata do" Teatra Exit u vukovarskom Hrvatskom domu, i hoće li se održati 28. studenog stand-up komedija "Vrlo dovoljan"? Naime, "u tjednu" i "u mjesecu" trebao bi stati SAV život, i svi bismo trebali biti tužni i jadni i puni pijeteta.

    Zašto Marijana Pavličeka, ministricu Obuljen Koržinek, premijera Plenkovića i sve hipnotizirane i otete Hrvate smeta riječ Srpkinja? Nije li možda ipak zato što su nacisti u duši? Jer, Srpkinja je žena srpske narodnosti, tom se riječi ne kaže da je to osoba koja je tenkovima jurišala na Vukovar. No, "u tjednu" i "u mjesecu" argument je protiv kojeg se ne može ništa, naprosto zato što nije argument nego čudovište.

    Ako ćemo po istini, izložba "Srpkinja" vrijeđa ljude koje zapravo ne vrijeđa, dakle političare koji lažu o svojim osjećajima kako bi prikupili političke bodove. Ta vrsta ljudi je najgora bagra, ološ ili šljam koji postoji. No oni su uz pomoć svoje odvratne manipulativne naravi uspjeli uvjeriti ogromnu gomilu tupih jedinki da je riječ Srpkinja uvredljiva, a naročito "u tjednu" i "u mjesecu".

    avatar

    11.11.2025. (04:21)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...