Postoje heroji, postoje dezerteri, a postoje i oni koji se u mahnita vremena, koja je najbolje u jednoj frazi opisao Andrić, tko ne čita, njegov problem, ni ja "ne mogu pomoći nikome od nas", koji u ta vremena, kad se tutanj ratnih bubnjeve tek osjeća u daljini, slušaju Bowieja (No more heroes) i čitaju u "Književnoj reči " izvještaj s jednog aktualnog međunarodnog festivala poezije na kojem je pored mnogih renomiranih imena pobijedila istočno-europska anonimka (mislim Rumunjka) s pjesmom na srpski prepjevanom kao "Jebe me se". Neka i heroja i dezertera, neka i udžbenika i magnata, "izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti"(Hugo, ali ne Victor)...
31.10.2025. (08:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
S obzirom da sam takvih ili sličnih imala u obitelji užoj i široj, mladi, oni što idu na "ho ruk", teško mi je dati neki sud. Jedino što znam, a znaju svi kojih se imalo taklo, posredno ili neposredno, da uvijek bivaju "zakopani u blatu" oni koji to isto blato nisu miješali. Čast i slava herojima, onima bez kalkulacija, ali stvarnost je nedokučiva. Moj život je negdje prema zadnjoj stanici i nije neka šteta gubitka, ali i u mlađoj dobi sam bila pri misli da je jedino vrijedno dati život za svoju djecu, a opet..., braniti svoj dom je časno i zaslužuje respect. Pitanje je dokle je granica obrane svoga, možda bi mladi Francuz da ponovno živi odabrao isti put. Kao što kažeš..., ne zamjerajmo ljudima, nije na nama da sudimo, jedino što osuđujem to je diranje u tuđe..., život, imovinu, razmišljanje..., to je tuđe:)))
01.11.2025. (13:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrina neba
Primer u Novom Mestu nije usamljen ali treba uvijek poznati oboje strane da sudimo, zašto se to moglo dogoditi, nečemo nikada znati:(((
Pozdravljam!
30.10.2025. (19:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Preteško i tužno. :((((
31.10.2025. (01:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Nema opravdanja ni za jedan ratni niti neratni zločin!
31.10.2025. (05:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
Postoje heroji, postoje dezerteri, a postoje i oni koji se u mahnita vremena, koja je najbolje u jednoj frazi opisao Andrić, tko ne čita, njegov problem, ni ja "ne mogu pomoći nikome od nas", koji u ta vremena, kad se tutanj ratnih bubnjeve tek osjeća u daljini, slušaju Bowieja (No more heroes) i čitaju u "Književnoj reči " izvještaj s jednog aktualnog međunarodnog festivala poezije na kojem je pored mnogih renomiranih imena pobijedila istočno-europska anonimka (mislim Rumunjka) s pjesmom na srpski prepjevanom kao "Jebe me se".
Neka i heroja i dezertera, neka i udžbenika i magnata, "izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti"(Hugo, ali ne Victor)...
31.10.2025. (08:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
kadu se carevi igrali rata, bilo mi žao konja, danas se moćnici
igraju rata, žao mi naroda, dobrovoljaca, ljudi...
31.10.2025. (11:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema garancije
S obzirom da sam takvih ili sličnih imala u obitelji užoj i široj, mladi,
oni što idu na "ho ruk", teško mi je dati neki sud. Jedino što znam,
a znaju svi kojih se imalo taklo, posredno ili neposredno, da uvijek
bivaju "zakopani u blatu" oni koji to isto blato nisu miješali. Čast i
slava herojima, onima bez kalkulacija, ali stvarnost je nedokučiva.
Moj život je negdje prema zadnjoj stanici i nije neka šteta gubitka,
ali i u mlađoj dobi sam bila pri misli da je jedino vrijedno dati život za
svoju djecu, a opet..., braniti svoj dom je časno i zaslužuje respect.
Pitanje je dokle je granica obrane svoga, možda bi mladi Francuz
da ponovno živi odabrao isti put. Kao što kažeš..., ne zamjerajmo
ljudima, nije na nama da sudimo, jedino što osuđujem to je diranje
u tuđe..., život, imovinu, razmišljanje..., to je tuđe:)))
01.11.2025. (13:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...