Odgajana sam u vjeri, kao dijete i prakticirala vjeru. Nisam ni filozof ni teolog, ali osoba koja je tako tesana može dati sebi za pravo propitivati i oblikovati taj nikomu dokučiv misterij koji svi Bogom imenujemo. Ako jest, onda sigurno ne pripada ni meni ni vama, ne samo jednoj rasi ni boji kože. Bog je prema mojim skromnim uvjerenjima sviju nas i sigurna sam da nikoga ne gleda kao za živote nam važne osobe koje nas bez skrivenog dara ne žele ni pogledati. Bog ne bi trebao biti podmitljiv i ništa materijalno Njemu ne treba. Tu dolazimo u problem koji iziskuje duge rasprave, i po običaju ne ćemo doći do željenog rezultata. Moj je moto: Vjeruj, to je tvoje, moli, čini dobro koliko možeš, a za sve to ne treba potvrda s pečatom, to bi trebalo biti za nas i u nama.
01.09.2025. (13:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovaj jezgrovit i precizan tekst vrlo dobro korespondira s onim što je govorio U. G. Krishnamurti, poznat i kao Ju Đi. Njegov stariji imenjak, Jiddu, dao je onu glasovitu rečenicu: "Nema moći izvan čovjeka." Dakako, Ju Đi je otišao i korak dalje u dekonstrukciji svih naših ego-trikova, cijelu je stvar radikalizirao do daske. :)
01.09.2025. (16:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da; sve je to - po meni - mnogo važnije, vrednije i veće osjećati nego spoznavati, ali to je tako samo po meni, a kako je doista, tko će ga znati :)
neko moje osobno iskustvo je ovo: možemo se mi postaviti na trepavicu, ali Boga ćemo se u pravilu "sjetiti" onda kada je teško... i to, ne onako, samo - teško, nego kada dogori do noktiju i kada boli nepodnošljivo, bezizlazno, beznadno... vidjeti ono što Bog vidi nemoguće je; a možda je tako i najbolje... jer što smo manji; što manje tražimo i mislimo da nam pripada, to je rezultat bolji, nije li?
01.09.2025. (20:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema garancije
Odgajana sam u vjeri, kao dijete i prakticirala vjeru. Nisam ni
filozof ni teolog, ali osoba koja je tako tesana može dati sebi za
pravo propitivati i oblikovati taj nikomu dokučiv misterij koji svi
Bogom imenujemo. Ako jest, onda sigurno ne pripada ni meni
ni vama, ne samo jednoj rasi ni boji kože. Bog je prema mojim
skromnim uvjerenjima sviju nas i sigurna sam da nikoga ne gleda
kao za živote nam važne osobe koje nas bez skrivenog dara ne
žele ni pogledati. Bog ne bi trebao biti podmitljiv i ništa materijalno
Njemu ne treba. Tu dolazimo u problem koji iziskuje duge rasprave,
i po običaju ne ćemo doći do željenog rezultata.
Moj je moto: Vjeruj, to je tvoje, moli, čini dobro koliko možeš, a za
sve to ne treba potvrda s pečatom, to bi trebalo biti za nas i u nama.
01.09.2025. (13:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ nema garancije: lijepo sročeno :)
01.09.2025. (15:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Ovaj jezgrovit i precizan tekst vrlo dobro korespondira s onim što je govorio U. G. Krishnamurti, poznat i kao Ju Đi. Njegov stariji imenjak, Jiddu, dao je onu glasovitu rečenicu: "Nema moći izvan čovjeka." Dakako, Ju Đi je otišao i korak dalje u dekonstrukciji svih naših ego-trikova, cijelu je stvar radikalizirao do daske. :)
01.09.2025. (16:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
da; sve je to - po meni - mnogo važnije, vrednije i veće osjećati nego spoznavati, ali to je tako samo po meni, a kako je doista, tko će ga znati :)
neko moje osobno iskustvo je ovo: možemo se mi postaviti na trepavicu, ali Boga ćemo se u pravilu "sjetiti" onda kada je teško... i to, ne onako, samo - teško, nego kada dogori do noktiju i kada boli nepodnošljivo, bezizlazno, beznadno... vidjeti ono što Bog vidi nemoguće je; a možda je tako i najbolje... jer što smo manji; što manje tražimo i mislimo da nam pripada, to je rezultat bolji, nije li?
01.09.2025. (20:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...